Zbirka umjetnina u franjevačkom samostanu na Humcu zanimljive je koncepcije. Okuplja umjetnike oko veličanstvene teme majke. Česte inspiracije kipara i slikara kroz povijest…

Od uprizorenja naše nebeske majke do jednostavne žene nositeljice života, pokazane u svakodnevnim životnim situacijama. Božanska majka prikazana je u slavi oltara, ali i u susudjelovanju Kristove muke, u boli položenog tijela sina. I u toplini ljubavi s još malenim djetetom Kristom. Na Humcu su zastupljeni hrvatski umjetnici različitih naraštaja, njih sedamdesetak, koji su se nadahnuli ovom velikom temom. Od klasika koji su djelovali na samom početku dvadesetog stoljeća, i u njegovoj prvoj polovini, do afirmiranih imena novije hrvatske umjetnosti.

Kiparska dionica zbirke njezin je značajniji dio, i reprezentativni je odabir autora, pokazanih ili s jednom skulpturom, ili s većim brojem radova, pa se dobivaju i retrospektivne naznake njihovih opusa. Što je skulptura dominantnija donekle je i razumljivo jer kipari često posižu za ovom temom. No, nedvojbeno i slikari su dali svoja vrijedna postignuća, prenoseći osobnošću poetika svoj doživljaj majke punim umjetničkim uzbuđenjem. Zbirka nosi ozračje sakralnog, i to na dva načina. Kroz prikaz Bogorodice, ali i posvećenost majčinskog poziva svih žena. Umjetnici su svojim pogledom interpretirali majku pri radu, igri s djetetom, spajajući osobna iskustva i opći pojam majke. Pristupajući djelu s radošću, ljubavlju, poštovanjem. U rasponima stilistika, od realistične marnosti, stilizacije oblika, ekspresivne pokrenutosti, do redukcije forme. U djelima jakog emocionalnog naboja, u kojima plemenitost lika dolazi u prvi plan. Stalnog dodira vanjske i unutrašnje ljepote. Traga božanskog u čovjeku.

Stanko Špoljarić