Bogoslovija je ustanova u kojoj se odgajaju kandidati koji su se opredijelili za redovničko i svećeničko zvanje. Cilj te ustanove je da se kandidati uče nasljedovati Krista po primjeru svetoga Franje i da steknu određeno znanje iz filozofije i teologije, koje im je potrebno za njihov svećenički poziv. Naša bogoslovija nalazi se u samostanu Bezgrešnog začeća BDM u Zagrebu. Pohađamo Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Fakultetsko obrazovanje traje pet godina. «Sav odgoj kandidata treba da ide za tim da se oni izgrade kao pravi pastiri duša po uzoru našega Gospodina Isusa Krista, Učitelja, Svećenika i Pastira. Stoga neka se priprave za službu riječi da objavljenu Božju riječ sve više i više razumiju, razmišljajući posjeduju, riječju i činom očituju. Neka se pripreme za službu bogoštovlja i posvećivanja: da bi molitvom i slavljenjem svetog bogoslužja po euharistijskoj žrtvi i sakramentima ostvarivali djelo spasenja»(OT 4). Središte našeg svakodnevnog života je molitva. Uz svakodnevnu molitvu i studij, učimo se i drugim korisnim stvarima koje će nam u budućnosti biti od velike koristi. Na prvom mjestu, spomenuo bih veliku pastoralnu zauzetost u našoj samostanskoj crkvi. Sudjelujemo na različite načine: sviramo, ministriramo, pričešćujemo itd. Na drugom mjestu, spomenuo bih učenje stranih jezika, sviranje, usavršavanje u radu na računalu, sudjelovanje na različitim tribinama i predstavljanju knjiga. U slobodno vrijeme bavimo se športskim i drugim aktivnostima. Za naš odgoj, u ime Provincije, postavljeni su odgojitelj i njegov zamjenik. Njihova je dužnost da nas potiču i pomažu u našim svakodnevnim dobrim nastojanjima. U tome je vrlo važan njihov životni primjer, kao i primjer druge braće koji s nama žive.

(www.fra3.net)

FRANJEVAČKA BOGOSLOVIJA U MOSTARU (1895. – 1945.)

Nakon što su Turci po osvajanju Hercegovine 1563. srušili franjevački samostana sv. Ante u Mostaru i sv. Katarine u Ljubuškom, ubili i prognali fratre, u gradu je Mostaru i u cijeloj Hercegovini zamro legalni vjerski život. Fratri su krišom, najprije iz samostana sv. Križa iz Živogošća, a poslije Karlovačkog mira 1699., iz franjevačkih samostana Bosne Srebrene sv. Katarine u Kreševu i sv. Duha u Fojnici pastorizirali Hercegovinu. Tek su ponegdje, kao u Posušju, Blatu ili Brotnju skriveno poneki bili i nastanjeni. Tako je stanje potrajalo sve do 1844. kad se Hercegovina odvojila od svoje matične provincije Bosne Srebrene, te na Širokom Brijegu 1846. počela graditi samostan. U Mostaru 1847. fra Rafo Barišić biskup i apostolski vikar s fratrima gradi biskupski dvor u kojem je i župni ured, prva učionica, oratorij, poslije i prva hrvatska franjevačka tiskara u Bosni i Hercegovini.

Hercegovačka je franjevačka Kustodija (1852.) i Provincija (1892.) iz temelja gradila i svoje odgojno i školsko biće. Gimnazija sa sjemeništem je već od 1844. na Čerigaju, pa na Širokom Brijegu. Bogoslovne nauke kandidati za Red i svećenike završavaju u inozemstvu, najviše u Italiji. Novicijat je u novosagrađenom samostanu na Humcu (1876.). Za studij bogoslovije u inozemstvu Provincija je nailazila na mnoge poteškoće, te se uvelike nastojalo da se utemelji u samoj Provinciji. Već 1867 „mudru knjigu“ svršenim novacima predaje na Širokom Brijegu mladi i učeni fratar i profesor fra Paškal Buconjić, po svom povratku iz Rima. Provincija je odlučila izgraditi samostan u Mostaru, te uz mnoge poteškoće bi položen kamen temeljac 19. ožujka 1890. Samostan je izgrađen u 18 mjeseci. Pristupilo se otvorenju bogoslovije u tom uistinu velebnom izdanju. Otvor ovakve ustanove za sobom je povlačio mnoge materijalne izdatke. Na provincijskom kapitulu 20. travnja 1895. odlučeno je da se napravi molba na Zemaljsku Vladu u Sarajevu da odobri stalnu državnu potporu, kako bi se teologija posve s Širokog Brijega premjestila u novosagrađeni samostan u Mostaru. Na kapitularnoj su sjednici 26. travnja imenovani i prvi profesori teologije u Mostaru. Za direktora bogoslovije i profesora određen je fra Radoslav Glavaš, za prefekta bogoslova i profesora imenovan je fra Špiro Šimić, a za drugog prefekta bogoslova i profesora fra Franjo Dobretić – Bašadur.

Redodržavnik fra Luka Begić se prema zaključku kapitula 22. svibnja 1895. obraća Zemaljskoj Vladi u Sarajevo tražeći da se dosadašnja potpora za studij hercegovačkih bogoslova u isusovačkoj bogosloviji u Innsbrucku od 4080 forinti ubuduće daje mostarskoj bogosloviji. Ujedno je u dopisu dano do znanja da će od sada u inozemstvo ići samo svršeni teolozi u Mostaru, koji bi se na europskim sveučilištima usavršavali za predavače na domaćim učilištima. Nadajući se povoljnom rješenju Provincija je počela namještati samostan u Mostaru kako bi mogao primiti prve studente teologije. Jer rješenje nije stizalo provincijal fra Luka Begić 26. rujna 1895. od Vlade traži dopust podignuti 3000 forinta kredita na otplatu od 20 godina, kako bi namještajem namjestili nove bogoslovne prostore unutar samostana. Hipotekarno su založili cijeli samostan, staru župnu kuću uz samostan i sve plodne zemlje oko samostana. Budući da Vlada oko kredita pravi poteškoće, provincijal povlači molbu 14. ožujka 1896., te se pomaže privatnim zajmovima i potporama kako bi se Provincija odužila zbog nabavke namještaja.

Vlada je dopisom od 12. listopada 1895. izvijestila provincijalno starješinstvo da se za bogosloviju u Mostaru odobrava polovica dosadašnje svote, 2040 forinti, a druga se polovica ima utrošiti za četvoricu hercegovačkih franjevaca koji bi nakon svršene bogoslovije u Mostaru pohađali više nauke na sveučilištu u Innsbrucku. Nakon svega u novosagrađeni mostarski samostan i u uređene prostore bogoslovije unutar njega dolaze prvi bogoslovi uoči svetkovine sv. Franje Asiškoga 3. listopada 1895. Bilo ih je šest (6), a njihova su imena: fra Mile Lekić, fra Ilija Rozić, fra Martin Tokić, fra Filip Bebek, fra Klemo Jurišić i fra Serafin Marinčić. Dana 7. listopada 1895. biskup fra Paškal Buconjić na svečanoj sv. misi otvara Bogosloviju u Mostaru. Nakon sv. mise je Zaziv Duha Svetoga i blagoslov bogoslovnog sjemeništa. U pozdravnom je govoru na svečanom ručku pred civilnim i vojnim vlastima i mnoštvom hercegovačkih franjevaca o. biskup nadahnutim govorom istaknuo svoju sreću da je konačno dočekao da se u Hercegovini otvori „rasadnik radnika za vinograd Gospodnji“.

Odsada su svi hercegovački kandidati za Red i svećenstvo pohađali Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu, nakon šestog razreda su išli na Humac na oblačenje i u Novicijat. Na Širokom su Brijegu po završenom novicijatu pohađali 7. i 8. razred, polagali ispit zrelosti, te nakon toga dolazili na bogosloviju u Mostar. Franjevačka bogoslovija preživljava strahote I. i II. svjetskog rata. Godine 1944., nakon bombardiranja samostana i crkve bogoslovija se sa svojim studentima i profesorima preseljava u župe Čerin i Veljake. Partizani su 14. veljače 1945. osvojili Mostar. Toga su istoga dana u Franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru uhitili o. provincijala fra Lea Petrovića, o. gvardijana fra Grgu Vasilja, o. fra Bernardina Smoljana, o. fra Jozu Bencuna, o. fra Rafu Prusinu, o. fra Kažimira Bebeka i o fra Nenada – Venancija Pehara mučili ih, ubili i ubacili u rijeku Neretvu. Bogoslovi se više nisu smjeli vratiti u samostan i Bogosloviju. Komunističke vlasti nisu dopustile obnovu rada Franjevačke bogoslovije u Mostaru. Ovo bijaše prva visokoškolska ustanova u gradu Mostaru, koji danom njenog osnutka broji svoju sveučilišnu starost.

(Fra Ante Marić)

Bogoslovija Hercegovačke franjevačke provincije nalazi se u Zagrebu.
Odgojitelj bogoslova je fra Svetozar Kraljević.
Pomoćni odgojitelj je fra Stojan Zrno.

BOGOSLOVIJA

Avenija Gojka Šuška 2
10 040 Zagreb-Dubrava
tel./faks: +387-1-29-11-937
Pošaljite email
fra3.net