PROSUĐIVANJE KANDIDATA ZA POSTULATURU

ŠTO JE FRANJEVAČKA POSTULATURA?

POSTULATURA U MOSTARU


DUHOVNE VJEŽBE U MASNOJ LUCI

Kao i svake godine prije oblačenja franjevačkog habita, mi, postulanti (nas 10), smo imali duhovne vježbe. Duhovne vježbe su održane u Masnoj Luci od ponedjeljka, 30. lipnja, do petka, 4. srpnja. Naš duhovnik, koji nam je spremao predavanja i bio nam na raspolaganju cijelo vrijeme, bio je fra Tomislav Jelić koji trenutno živi i djeluje u župi na Širokom Brijegu.

Nakon jutarnje Mise i doručka u Mostaru, krenuli smo prema Masnoj Luci oko 8,30 sati, a stigli smo nešto prije 11,00 sati. Dočekale su nas Ruža i Neda – domaćice fratarske kuće. Napravile su kavu, a mi smo  se dogovorili za raspored molitve, objeda i predavanja, smjestili se u sobe, malo se družili. Poslije ručka je meštar fra Stanko krenuo natrag u Mostar. Nakon kave u 15,30 sati bio je prvi službeni susret u 16,00 sati u kućnoj kapelici. U prvom predavanju nam je fra Tomislav govorio o Bogu, o iskustvu Boga i o našem odnosu s njim. Nakon predavanja smo u 17,00 sati izmolili krunicu te Večernju i Službu čitanja. Večera je bila u 18,00 sati, a poslije večere smo imali slobodnog vremena za druženje, molitvu, razgovor ili ispovijed kod fra Tomislava. U 22,00 sata je noćni mir – spavanje.

Slijedeći dan smo započeli molitvom Jutarnje i Službe čitanja u 7,30 sati, a u 8,00 sati je bio doručak pa predavanje u 9,00 sati. Oko 10,00 sati  smo imali slobodno vrijeme koje nam je fra Tomislav preporučio za osobnu molitvu. U 12,00 sati smo molili Srednji čas, a potom smo slavili sv. Misu koju je predvodio fra Tomislav, a Romario i Antonio su svirali.

Jutarnja molitva – molitva Časoslova općenito, doručak, predavanja, Misa, krunica i večera su uvijek bili po rasporedu.

Predavanja su započinjala i završavala s pjesmom, a fra Tomislav je, između ostalog, govorio o Isusu Kristu, grijehu, spasenju, Duhu Svetomu… Predavanja su bila jako dobra i svima su se svidjela.

Psalme od molitve Časoslova smo malo razmatrali kroz samu molitvu, a na svetoj Misi smo razmatrali Božju riječ.

Kuharice su bile jako dobre, hrana je bila ukusna i uvijek su nas iznenađivale desertima. Na kraju vježbi smo mi govorili kako je nama bilo, a fra Tomislav nam je dao par savjeta za naš duhovni život. Na kraju smo se zahvalili fra Tomislavu što je pristao biti naš duhovnik kroz ovih tjedan dana.

Nešto prije večere su došli meštar fra Stanko i župnik fra Josip. Bili su s nama na večeri, a poslije večere smo se spakirali, pomogli Ruži i Nedi spremiti stol i sobe, pozdravili se, zahvalili se i krenuli za Mostar. Odveli smo fra Tomislava na Široki Brijeg i još mu se jednom zahvalili. U Mostar smo stigli poslije 21,00 sat.

Antonio Primorac, postulant

POSJET POSTULANTIMA BOSNE SREBRENE

U četvrtak, 5. lipnja, postulanti Hercegovačke franjevačke provincije s meštrom fra Stankom posjetili su postulante Bosanske franjevačke provincije u Visokom. U Visoko smo došli oko 13,10 sati gdje nas je dočekao fra Josip Mrnjavac, I. prefekt sjemeništaraca i fra Danijel Raić, meštar bosanskih postulanata.

U samostan smo došli na ručak. Nakon ručka smo obišli samostan svetog Bonaventure, crkvu, prostore postulature i sjemeništa. Također smo posjetili lapidarij u kojem smo vidjeli Batonovu ploču i razne predmete iz rimskog razdoblja. Posebno nam se svidjela knjižnica koja broji preko 60 000 naslova, etnografska i prirodoslovna zbirka.

Oko 16,00 sati krenuli smo na Mile gdje nam je fra Danijel objasnio povijest svoje provincije.  Na ovom mjestu sagrađen je prvi samostan bosanske provincije kao i crkva sv. Nikole, koja je ujedno bila i krunidbena crkva bosanskih kraljeva.

Nakon Mila pošli smo u Kraljevu Sutjesku, jedan od tri najstarija bosanska samostana. U ovom samostanu razgledali smo muzej, samostan i crkvu svetog Ivana Krstitelja. Tamo je nekada bio novicijat Bosne Srebrene kada je bilo tridesetak novaka, a danas su tu samo četiri fratra. Fra Stjepan Duvnjak, kustos muzeja i profesor na teološkom fakultetu, pokazao nam je također inkunabule kojih u Kraljevoj Sutjesci ima tridesetak.

U 18,00 sati stigli smo u Visoko gdje smo se do večernje mise družili s postulantima Bosne Srebrene. Svetu misu u 18,30 sati predvodio je meštar postulanata Bosne Srebrene, fra Danijel Rajić, a koncelebrirao je meštar fra Stanko Mabić. Na kraju mise oba meštara su izrekli riječi zahvale i jako lijepe dojmove susreta kao i potrebe da se ovo zajedništvo sestrinskih provincija nastavi.

Poslije mise bila je večera, a nakon večere zahvalili smo se jedni drugima na ugodnom druženju.

Od postulanata Bosne srebrene na dar smo dobili CD od benda „Gloria“ koji čine franjevački sjemeništarci i postulanti u Visokom a mi smo njima uručili nešto od našeg domaćeg hercegovačkog vina.

Ovo je bilo jako lijepo druženje koje je na još jedan način zbližilo dvije sestrinske provincije, a također je koristilo nama osobno jer smo sklopili jako lijepa prijateljstva.

Romario Marijanović, postulant

PROMOCIJA ZVANJA U ŽUPI GORICA-SOVIĆI

Poslije Širokog Brijega i Drinovaca, na poziv župnika fra Stipe Markovića, svjedočili smo o duhovnom pozivu u župi Gorica-Sovići.

Došli smo oko 10 sata u župu i zajedno s novacima imali smo probu i upjevavanje za misu. Misno slavlje, koje je počelo u 11 sati, predvodio je fra Ivan Landeka, pomoćni meštar novaka, uz koncelebraciju župnika fra Stipe.

U misi su ministrirali i pjevali postulanti i novaci pod ravnanjem odgojitelja postulanata fra Stanka Mabića.

Fra Ivan je u svojoj homiliji lijepo i nadahnuto govorio o duhovnoj gori preobraženja koja stoji ispred svih nas kao jedan duhovni izazov i poziv. Uz tumačenje evanđelja, također je govorio i o duhovnom pozivu.

Poslije svete mise uslijedio je program svjedočenja. Program je vodio fra Stanko Mabić, koji obnaša službu provincijskog promicatelja zvanja.

Program je manje-više ustaljen kao i do sada. Fra Stanko je pozvao po dvojicu postulanata i novaka da predstave svoje bratstvo i svoj duhovni put vjernicima.

Postulaturu je predstavio Franjo Čuljak, a o svom pozivu i samom dolasku u postulaturu je posvjedočio Ivan Pehar.

Novicijat je predstavio fra Luka Ćorić, a o svom pozivu posvjedočio je fra Milan Galić.

Između točaka predstavljanja, zbor postulanata i novaka pjevao je prigodne pjesme.

Crkva je bila puna i poslije mise, za vrijeme svjedočenja koje je trajalo pola sata, nitko nije napustio crkvu. Dapače, rado su ostali i kasnije izrazili svoju zahvalu i podršku mladima koji su se odlučili za duhovni poziv.

Fra Stanko se zahvalio župniku, fratrima u župi, časnim sestrama kao i svim vjernicima na lijepom i srdačnom prijemu. Pozvao je vjernike na molitvu za duhovna zvanja što je isto učinio i župnik u svome obraćanju kao i propovjednik fra Ivan.

Poslije mise i svjedočenja, župnik nas je pozvao na svečani ručak na što smo se mi zahvalili dobrim apetitom ali i riječima i pjesmom.

Zavaljujemo župniku fra Stipi, župnim vikarima Fra Vinku i fra Nikoli što su nas pozvali u svoje bratstvo i u svoju župu da promoviramo zvanje i tako potaknemo mlade na duhovni poziv.

Franjo Čuljak postulant

PROLJETNA RADNA AKCIJA

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri  i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijece sareno i bilje donosi.

sv. Franjo Asiski

U svojoj jedinstvenoj pjesmi i molitvi “Pjesma stvorova”  sv. Franjo s ljubavlju ovu našu zemlju naziva “sestrom Majkom zemljom”. Divio se darovima kojima nas Bog obasiplje i u njima je uživao. Ljubio je sva  stvorenja i prepoznavao ih kao Božji dar. Često je molio svoju braću da pri sječi drveća svakom stablu ostave nadu. Skrbio je za životinje i nije podnosio da im se nanosi bol. Poznat  je kao čovjek velike osjetljivosti za prirodu i zato ga je Crkva proglasila zaštitnikom ekologije i ekologa.

Poučeni primjerom života našeg oca svetog Franje i njegova odnosa prema prirodi  i mi smo odlučili obnoviti već odavno zapušteni  dio zemljišta u našem dvorištu. U četvrtak, poslije doručka, na našem parkingu su stupile radne snage od osam postulanata, i radnici Ivan, Nikola i Martin. Iz korijena smo počupali i posjekli sve borove i palme koji su bile suvišne i koje nam više ne koriste. Više smo puta uzorali zemlju da bi bila spremna za novu travu koju planiramo posijati. Uz rubove smo posadili lavandu, a u unutar samoga zemljišta masline, mandarine i limun. Da bi djelo naših ruku uspjelo i da bi se plod rada kasnije vidio odlučili smo naše cvijeće i stabla zaliti vodom. Dan je bio sunčan, pravi proljetni, što nam je išlo u prilog tako da smo našu radnu akciju, uz druženje, mogli završiti do kraja dana. Meštar nam je kupio slatkiše gdje smo se i počastili te tako okrijepljenog tijela  otišli na krunicu, misu i klanjanje da okrijepimo naše duše u druženju s Bogom kroz molitvu.

Sveti Franjo je častio i poštivao prirodu i stvorenja  jer su i oni poput nas izraz Božje ljubavi. Franjo je bio u skladu i miru sa sobom jer je bio u skladu i miru s Bogom i prirodom. Nije dovoljna samo vanjska pažnja i briga. Čovjek treba i u dubinama svoga bića biti čist. S puno profinjenosti neprestano upozorava braću i ljude da ne zagađuju okoliš svojim nespretnim riječima, svojim svađama i uvredama. Nažalost, i danas čovjek zagađuje okoliš ljudske sredine psovkama, grubim riječima i ocrnjivanjem. Kad bi se tu više pazilo, svijet bi bio plemenitiji i čistiji.

Marko Bandić, postulant

DUHOVNA OBNOVA U MEĐUGORJU

Redovna duhovna obnova, koju organizira naša provincija, održana je jučer, 12. ožujka 2014. u Majčinom selu. Okupljanje je započelo prije 10 sati, gdje su se fratri družili uz kavu. Nakon kratkog druženja uslijedilo je predavanje fra Željka Barbarića, na temu „Ako se ne oslonite na mene, nećete se održati“.

 Fra Željko se u svom predavanju osvrnuo najviše na franjevaštvo u našem bratstvu. Osvrnuo se na to da su nam obnove potrebne za duhovni rast. Naglasio je da naše franjevaštvo ne bi trebalo biti kopija društva, nego ono koje nosi Isusa Krista u sebi i dijeli ga drugima. Ukazivao je da naš odnos s Isusom ne smije izblijedjeti, nego da ga moramo obnavljati uz molitvu jer ćemo ga jedino tako moći donijeti ljudima. Dao nam je, kao papa Franjo rimskim svećenicima okupljenim na audijenciji u Dvorani Pavla VI., da se zapitamo kako naš dan počinje i kako završava: završavali s Bogom i molitvom ili možda televizijom. U svom izlaganju fra Željko je rekao kako bi braća, koja imaju više slobodnog vremena, trebala imati više solidarnosti prema onoj braći koji su sami na župama. Također je govorio da bi se trebali zapitati čega su se sve naši križevi, koji su u našim uredima i u sobama, nagledali. Spomenuo je i braću koja žive sveto i rekao nam da smo i mi svi pozvani na svetost. Na kraju predavanja napomenuo je još jednom kako je sve  ovo govorio iz bratske ljubavi.

Nakon predavanja, koje je trajalo do 11:30h, fratri su imali prigodu za svetu ispovijed. U 12 sati je počela sveta misa koju je predvodio provincijal fra Miljenko Šteko s fra Draganom Ružićem, ravnateljem Majčina sela i predavačem fra Željkom. Misno slavlje uveličali su novaci i postulanti svojim pjevanjem na čelu s meštrom fra Stankom.  U propovjedi fra Željko je istaknuo pretvorbu, kako bi nas svaka misa trebala mijenjati u boljeg čovjeka, kao i svaka ispovijed. Pozvao je braću svećenike da više pažnje daju Kristovim riječima nego onim što oni misle.

Poslije mise okrijepili smo tijelo ručkom koji je organizirao fra Dragan s članovima Milosrdnog oca. Nakon ručka fratri su popili kavu i ostali još neko vrijeme na druženju

Petar Jukić, postulant

SUSRET POSTULANATA S PROVINCIJALOM

Budući da je po programu postulature preporučljivo da postulanti imaju susret s provincijalom, naš meštar fra Stanko Mabić i provincijal fra Miljenko Šteko dogovorili su da taj susret bude u subotu, 8. ožujka 2014. godine u Međugorju. Izbor je pao na Međugorje jer je Provincijal htio da taj susret bude molitvenog karaktera.

Oko 14,00 sati krenuli smo s provincijalom fra Miljenkom iz samostana prema Međugorju. Po dolasku u Međugorje uputili smo na Podbrdo i tamo smo izmolili radosna i žalosna otajstva Gospine krunice uz razmatranja koje je imao fra Miljenko.  Nakon krunice imali smo nešto malo vremena za osobnu molitvu kod Gospinog kipa. Zatim smo krenuli prema župnoj kući gdje nas je dočekao fra Ivan Landeka. Nakon kraćeg druženja, fra Ivan i fra Miljenko otišli su ispovijedati vjernike i hodočasnike, a mi, postulanti, uključili smo se u večernji molitveni program. Na misi smo bili na raspolaganju za ministriranje i čitanje liturgijskih čitanja, a nakon mise braća fratri iz župe počastili su nas u blagovaonici ukusnom večerom. Ostali smo poslije večere još jedno kraće vrijeme u fratarskoj razgovornici na bratskom druženju s fratrima nakon čega se provincijal fra Miljenko zahvalio braći iz Međugorja te smo se u večernjim satima vratili u samostan u Mostaru.

Zahvaljujemo Bogu na prekrasnom danu i vremenu. Naše zahvale upućujemo i ocu provincijalu fra Miljenku kao i braći fratrima u Međugorju što su nam darovali jedno predivno duhovno i bratsko druženje. Bilo nam je plodonosno  i već se radujemo sljedećem susretu.

Antonio Primorac, postulant

NA SLOBODU POZVANI

Na jednom predavanju sam slušao o čovjekovoj slobodi i saznao neke zanimljive stvari koje nisam poznavao i koje su me navele da bolje proučim što znači biti „slobodan“.

Što je sloboda? Pogledajmo čemu nas uči Katekizam: „Sloboda je od Boga darovana moć djelovati ili ne djelovati, činiti ovo ili ono i tako samostalno izvršiti namjeravane čine. Što se više čini dobro, to se više postaje slobodnim.“ (KKC, Kompendij, str. 104.)

 „Upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.“ (Iv 8,32.) Kako misliš postati slobodan? Pa ja mogu raditi što god želim, punoljetan sam i sam za sebe odgovaram. Je li sloboda činiti što god hoću? Pavao u prvoj poslanici Korinćinam veli „Sve mi je dopušteno, ali nije sve korisno i neću ničemu robovati.“

Sloboda nam nije darovana da činimo zlo, nego da činimo dobro i da se uvijek iznova odlučujemo za Boga. Najviše se oslobađamo kada je naša sloboda usmjerena prema Bogu. Istočnim grijehom ljudi su oslabljeni i svakim novim grijehom postajemo slabi i robovi grijeha. Na svojoj slobodi možemo bolje poraditi u korizmenom vremenu. Smisao korizme nije skidanje viška kilograma za nadolazeću ljetnu sezonu, nego istinski rad na samom sebi, oslobađanje čovjeka od utega koji ga čvrsto vežu na zemlji. Čovjek koji je sam po sebi postao slobodan, postaje također slobodan predati se drugima, onako kako je Isus rekao za samog sebe: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15,13). Biti slobodan od tuđih očekivanja i isto tako od kruženja oko samog sebe – to je pretpostavka za ljubav.

Prelazak iz ropstva grijeha u slobodu Djece Božje je dugotrajni proces, u kojem svakodnevno moramo umirati sebi, a nanovo se rađati za Boga i bližnjega. Cilj našeg života je predanje Bogu. Tek tada mogu se predati, tek tada mogu stvarno ljubiti kada sam našao samog sebe i kada sam u svom životu postao slobodan od samoga sebe, svojih ograda oko sebe i svojih navezanosti na samog sebe. Čineći dobro i odričući se stvari na koje smo navezani jednoga dana ćemo se vinuti u nebo poput ptica i biti blizu svome Bogu za kojim čeznemo. I ne zaboravite, vaša sloboda graniči sa slobodom drugih.

Ivan Pehar, postulant

MASKA

„A ‘ko je ona vjestica?“
„Mislis od sinoc il’ inace?“
„Sinoc, sinoc.“

Jučer smo išli u maškare i imali smo maske na licima. stavljali masku, a je li to bila maska na masku, to najbolje zna svatko od nas pojedinačno. Biblija kaže da će nas istina osloboditi, ali oslobodit će nas onoliko koliko joj mi dopustimo, odnosno koliko joj dozvolimo da uđe u naš život. Svakodnevno nošenje maske nas iscrpljuje i iznutra počinjemo trunuti.

Ali zašto je onda nosimo? Kao i sve u našem životu, maska ne dolazi odjednom, nego se lagano ušulja u naš svakodnevni život. U početku se povremeno služimo s njom, uz nas je samo u određenim situacijama. Djeca je koriste u školi da se prilagode sredini ili da sebe autentičnog od nje sakriju. Naravno, zbog topline obiteljskog doma maska pada s lica. Srednjoškolci je kući nose tu i tamo, a dok su u društvu ona je uglavnom na licu. To je zbog toga što postajemo „najpametniji“, a istovremeno naši roditelji su sve „zatucaniji“. Postali smo odrasli, studiramo, radimo i bez maske ne funkcioniramo. Toliko je se uvukla u naš svakodnevni život da više ne znamo kad nam je na licu. Naša osobnost je uvelike pomiješana s osobnošću maske. Maska je postala dio nas, s njom idemo spavati i s njom se ustajemo. Nosimo je  jer nam se naš nutarnji čovjek ne sviđa. Da, naš nutarnji čovjek nam se ne sviđa ili nas je strah pokazati ti ga drugima i ne znamo hoće li nas ismijati ili prihvatiti.

A plod spoznaje da nam je maska na licu i da nas guši jest gorčina. Kako je se osloboditi? Puno nam je lakše nositi masku, nego se mijenjati ili prihvatiti sebe. Prihvatiti sebe u potpunosti, baš onakvima kakvi jesmo, s puno mana, a isto tako i vrlina. To je put koji zahtijeva mnogo truda i strpljivosti, put na kojem ćemo padati onako kako je i Isus padao, ali i put gdje ćemo susresti one što nas kude. Preko našeg puta će prelaziti i oni koji će nas žaliti, ali na svome putu ćemo zasigurno sresti i svoga Šimuna Cirenca koji će nam pomoći ne očekujući ništa za uzvrat. Put mijenjanja i prihvaćanja traje isto koliko i put stavljanja maske, možda i duže.

Napokon nije više na našem licu. U zrcalu vidimo jedinstvenog čovjeka bez maske, čovjeka čija vanjština u potpunosti odgovara njegovom nutarnjem stanju.

Džoni Dragić, postulant

SVJEDOČENJE POZIVA POSTULANATA I NOVAKA U DRINOVCIMA

Poslije Širokog Brijega, na poziv župnika fra Bože Milića, došli smo i u Drinovce posvjedočiti o svom duhovom pozivu i putu. U nedjelju, 23. 2. 2014., pred župnom kućom u Drinovcima dočekali su nas fra Bože i fra Sretan. Misno slavlje, koje je započelo u 11 sati, animirali smo pjevanjem i čitanjima liturgijskih tekstova. Misu je predvodio fra Slavko Soldo, meštar novaka, a kocelebrirali su župnik fra Bože Milić i fra Stansko Mabić, meštar postulanata. Prigodnu propovijed o duhovnom pozivu, ali i o pozivu uopće održao je  fra Stanko. Nakon misnog slavlja uslijedilo je svjedočenje postulanata i novaka. Fra Stanko, kao provincijski promicatelj duhovnih zvanja, najavio je i opisao tijek svjedočenja.

Prvo su svjedočili postulanti. Džoni Dragić je ukratko predstavio postulaturu, program postulature, a Romario Marijanović je posvjedočio o svom životnom putu i dolasku u postulaturu. Uslijedila je pjesma koju smo zajednički izveli s novacima.

Zatim su na red došli novaci. Fra Lovro Šimić je govorio o novicijatu, a fra Stipe Rotim je opisao tijek njegovog duhovnog poziva.

Nakon svjedočenja novaka otpjevali smo završnu pjesmu, a na koncu programa župnik se zahvalio meštrima, novacima i postulantima.

Crkva je bila posve ispunjena vjernicima. Nakon svete mise, nitko nije otišao dok se program nije posve završio, iako je program s misom trajao blizu 2 sata. Na njihovim licima i burnom pljesku osjetili smo da smo lijepo i ugodno primljeni od njih.

Druženje smo nastavili u župnim prostorijama, okrijepili se hranom koju su pripremili fratri sa župljanima, pjevali uz harmoniku i gitaru te odigrali partiju stolnog nogometa. Na kraju smo zahvalili fra Boži i fra Sretanu na lijepom, ugodnom i bratskom prijemu i pošli u obilazak prirodnog parka Peć Mlina. Nakon kraćeg druženja i razgledanja prirodnih ljepota parka i izvora rijeke Tihaljine, pozdravili smo se s novacima i krenuli u svoje samostane.

Antonio Primorac, postulant

POSJET POSTULANATA BOSNE SREBRENE

U subotu, 15. veljače 2014. god., postulanti provincije Bosne Srebrene zajedno s njihovim meštrom fra Danijelom Rajićem posjetili su našu postulaturu u Mostaru. Naš meštar fra Stanko Mabić uputio im je  prigodne riječi dobrodošlice u našem klaustru. Nakon kratkog upoznavanja krenuli smo u blagovaonicu gdje smo molili srednji čas te ručkom okrijepili naše tijelo.  Za vrijeme ručka  gvardijan fra Iko Skoko i provincijal fra Miljenko Šteko pozdravili su postulante i ukazali na sestrinstvo naših provincija na što je fra Danijel uzvratio riječima zahvale.

Poslije ručka uslijedilo je razgledavanje mostarskog samostana i crkve sv. Petra i Pavla s fra Antom Marićem koji nam je uz to i detaljno opisao osnutak i povijest Hercegovačke franjevačke provincije, muku i bijedu koje je naš narod pretrpio da bi se podigli i da bi danas ponovno imali ovo što imamo. Poslije toga smo posjetili temelje starokršćanske bazilike na Cimu, nakon čega smo se otišli malo više, na vidikovac blizu Goranaca, s kojeg se vidi prekrasna panorama grada Mostara. Nakon toga smo se uputili u prostorije postulature gdje smo se malo odmorili uz kavu, slatkiše i razgledavanje naših prostorija.

Pri odlasku u Međugorje, na večernji molitveni program krunice i svete mise, svratili smo na brdo Hum s kojeg se pruža predivan pogled na grad Mostar. Tu smo se kod križa pomolili i fotografirali da bi naše druženje ostalo zabilježeno fotografijom.  U Međugorju, mjesto gdje Majka Božja pruža obilje svoje ljubavi i milosti svim ljudima, i mi smo se “napojili“ duhovnom hranom i večerali smo u župnoj kući.  Malo po malo dan se primakao kraju i došao jekraj našeg druženja. Odlučili smo da naše druženje u postulaturi neće ostati samo na ovome susretu te nas je fra Danijel pozvao pred Uskrs u Visoko, gdje ćemo uz razgledavanje baštine provincije Bosne Srebrene nastaviti naše uzajamno povezivanje.

Marko Bandić, postulant

SV. FRANJO I PRVE JASLICE

Svetac Božiji, budući da je gorio neizmjernom ljubavlju za Gospodina, godine 1223. odlučio je u časnoj uspomeni na Gospodina načiniti jaslice. Kod gradine Greccio, kako piše Toma Čelanski, sv. Franjo je to i učinio uz pomoć dobrih ljudi ondašnjeg kraja.

U onom je kraju živio neki čovjek, imenom Ivan, kojeg je sv. Franjo na poseban način ljubio. Petnaestak dana prije spomendana rođenja Gospodnjega toga čovjeka sv. Franjo je pozvao i rekao mu, kako stoji u životopisu kojeg je napisao T. Čelanski, što je sve potrebno za taj dan, kako bi se on mogao proslavit u Grecciu. Taj čovjek je sve to prihvatio i pripremio na spomenutome mjestu, a trebao je postaviti dijete položeno u jaslice, koje bi bilo u društvu vola i magarca. Na dan veselja došla su mnoga braća, muškarci i žene toga kraja, a u rukama su imali svijeće i zublje kako bi osvijetlili mjesto i noć. Tu noć je Greccio postao novi Betlehem, piše T. Čelanski. Tu noć je odjekivalo zanosno klicanje i pjevanje braće koji su davali dužnu hvalu Gospodinu. Jasle su bile oltar gdje je služena svečana misa. Svetac Božji, jer bijaše đakon, otpjevao je Evanđelje.  Poslije svečanog bdijenja svi se radosno povratiše svojim kućama.

Iz godine u godinu zaredom pohađa nas  vrijeme Došašća, koje sa sobom nosi poseban ugođaj. Taj ugođaj prepun radosti, sreće, zadovoljstva, lijepih riječi, sreće, praštanja i kreativnosti. Ugođaj, kojeg nosi Došašće, ispunio je i ovaj naš samostan, a posebno prostor postulature, potičući nas na velike stvari. Videći naš zanos i kreativnost, fratri, su nam povjerili vrlo veliku i zahtjevnu zadaću, ali opet vrlo časnu. Naime, trebali smo urediti crkvu za spomendan Rođenja Gospodnjega, a to je značilo osmišljavanje jaslica (prostor ispred oltara) postavljanje i ukrašavanje jelka u crkvi. Mi smo to prihvatili puni ponosa i zanosa, što je ta zadaća bila povjerena upravo nama. Dva tjedna prije Božića ideja je došla kako bi jaslice trebale izgledati. U sebi su trebale nositi znak Tau, kroz koji bi tekao potok, a gornji rub Tau-a bi završavao kao stopljen u spilju gdje bi bila postavljena sv. Obitelj, ostatak bi bio popunjen kršom, simbolom Hercegovine, dok bi se desno od Tau-a nalazila šuma i jezero, a na lijevoj pašnjak, jezero i polupustinja. Tau smo zamislili u jaslicama jer rođenje Kristovo ne smijemo gledati izvan konteksta križa.

Ideju, koju smo svi jednoglasno prihvatili, nastojali smo i ostvariti. Mi, zajedno s našim meštrom fra Stankom, počeli smo s prikupljanjem potrebnoga materijala. Išli bi u prirodu, na izlete, sa sobom bi nosili škare, sjekiru i pilu, pa kadgod bi vidjeli neki zanimljivi oblik stabla, trnja ili stijene ponijeli bi sa sobom kući. Malo po malo skupljali smo na taj način materijal potreban da bi ostvarili svoj naum. Zadnjih par dana Došašća krenuli smo u pronlazak mahovine. Mahovinu smo pronašli u blizini Goranca, gdje smo prikupili velik broj punih paketa. Tada nas je naš meštar iznimno obradovao. Kao što je i obećao, kupio je namjernice potrebne za palačinke i dok smo mi prikupljali mahovinu, jedan bi od nas, kod fra Ferde u župnoj kući u Gorancima, pripravljao palačinke. Kada smo sve prikupili, zaputili smo se na već pripremljene poslastice, koje smo s užitkom pojeli i čestitali Džoniju na kuharskom zanatu. Nakon ugodne okrepe u Gorancima krenuli smo kući, gdje smo ostavili sve što smo prikupili. Tri dana prije Božića smo započeli. Prvi dan smo napravili kostur, označivši sve gdje što ide, a potom smo sve to pomjerili u stranu. Sutradan smo odmah nakon doručka krenuli s poslom, a u pomoć nam su pritekle dvije časne sestre Ana i Slavica i naš domar Martin. Već do ručka smo postavili konstrukciju i rubove jaslica, a postavili smo i u sredinu Tau kroz koji smo pustili potok. Poslije ručka smo nastavili i završili šumu, pašnjake, brežuljak, jezera i polupustinju. Poslije večere smo postavili sve likove u jaslice, osim Isusa, koji se postavlja prije same mise polnoćke. Po obavljenom radu meštar nas  je u gradu, zajedno sa sestrama nagradio palačinkama.

Ivan Nikolić, postulant

SEMINAR ZA MINISTRANTE

Ove godine održan je još jedan seminar za ministrante u Međugorju koji je započeo u petak, 6. prosinca 2013. godine. Seminar je predvodio fra Stanko Mabić uz pomoć postulanata.

U petak, 6. prosinca, u poslijepodnevnim satima u kući Domus pacis u Međugorju okupilo se 39 ministranata iz 17 franjevačkih župa iz raznih dijelova Hercegovine. Nakon krunice, večernje mise i večere, uslijedio je prvi susret u kućnoj kapelici gdje su se ministranti međusobno upoznali. Susret je završio večernjom molitvom i odlaskom na počinak.

U subotu, 7. prosinca, dan je započeo jutarnjom molitvom i doručkom. Nakon doručka fra Stanko Mabić je imao predavanje o izboru vlastitog životnog puta koji neće zaobići nikoga od ministranata. Nakon toga uslijedio je rad po skupinama. Kada je svaka skupina izložila svoja razmišljanja, postulanti su ukratko ispričali kako su oni birali svoj životni put odnosno kako su došli u postulaturu.

Nakon ručka započeo je natjecateljski dio seminara. Prvi dio bio je nogomet. Poslije nogometnog turnira, ministranti su imali sat i pol slobodno do krunice i večernje mise u crkvi.

Nakon večere započeo je i drugi dio natjecanja koji se sastojao od kviza i raznih zanimljivih igara.

Na kraju večeri slijedilo je proglašenje pobjednika. Nagrada je bila vreća puna slatkiša koju su ministranti međusobno podijelili. Dan je završio molitvom koja je bila vrhunac večeri.

U nedjelju, 8. prosinca, nakon doručka obukli smo sportsku opremu i krenuli na Podbrdo. Na putu smo molili radosna i žalosna otajstva krunice s razmatranjem, a na mjestu ukazanja pomolili smo se u tišini za svoje obitelji i prijatelje.

Prije nedjeljnog ručka slavili smo svetu misu u kućnoj kapelici. Misu je predvodio fra Stanko Mabić, a ministranti su sudjelovali ministrirajući i čitajući. Nakon ručka uz pozdrave razišli smo se kućama.

Romario Marjanović, postulant