ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote usred hrama tvojega. Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže. (Ps 48, 10-11)

Zborna molitva
Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet. Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha: privedi ga uživanju vječnog veselja. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, ovaj prinos tvome imenu nek nas očisti i iz dana u dan potiče na izgradnju novoga svijeta. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Dođite k meni svi, izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti, govori Gospodin!  (Mt 11, 28)

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas božanskim darovima.
Molimo te, obdari nas spasenjem i ne daj da te ikad prestanemo hvaliti. Po Kristu.

Prvo čitanje   Zah 9, 9-10
Tvoj kralj se evo tebi vraća ponizan.

Čitanje Knjige proroka Zaharije
Ovo govori Gospodin: »Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, krotak jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema, on će istrijebit luk ubojni, on će navijestit mir narodima. Vlast će mu se proširit od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 145, 1-2.8-11.13cd-14

Pripjev:   Blagoslivljat ću ime tvoje dovijeka, Bože, kralju moj.

Slavit ću te, o Bože, kralju moj,
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.

Drugo čitanje   Rim 8, 9.11-13
Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   usp. Mt 11, 25
Blagoslovljen da si, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si otajstva Kraljevstva objavio malenima.

Evanđelje   Mt 11, 25-30
Krotka sam i ponizna srca.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Razlog Isusove radosti

Tekst koji govori o Isusovu zanosnom klicanju kojim slavi Boga najsličniji je njegovim Blaženstvima. I tamo i ovdje Isusov govor izlazi iz okvira uobičajenog, ustaljenog načina komuniciranja, jer dolazi iz dubine njegova božanskoga bića. Ipak, razliku je lako uočiti. U Blaženstvima Isus slavi, točnije „blagoslivlja“ ljude koji su se okupili oko njega da čuju njegovu poruku o kraljevstvu Božjemu, a ovdje Isus slavi Oca na nebesima koji je to omogućio.

Već na prvi pogled jasno je da je riječ o nečemu posebnom. Dok se Isus u svojoj molitvi Bogu obraća jednostavno s „Oče“, ovdje je upotrijebio najsvečaniji naziv za Boga što se uopće može naći u Bibliji „Oče, Gospodaru neba i zemlje“. Podrazumijeva se dakle Bog koji je stvorio i nebo i zemlju i koji je već zbog toga u Starom zavjetu, posebice u psalmima, često slavljen. Ipak, ovdje postoji poseban razlog Isusove radosti koja se prelijeva u tako zanosno slavljenje Oca. To je Očeva objava malenima. U okupljanju tih malenih Isus vidi početak kraljevstva Božjega i to je razlog njegove radosti.

U tome možemo prepoznati ispunjenje riječi proroka Zaharije iz prvoga čitanja: „Ovo govori Gospodin: ‘Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, krotak jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu“ (Zah 9,9). Kao što je Bog nekoć preko proroka Izaije progovorio o svom gorkom plaču zbog uništenja svoga naroda (Iz 22,4), tako po drugom proroku poručuje kako će se njegova tuga promijeniti u radost kad za to dođe vrijeme.

Božja objava malenima

To što je prorok izdaleka gledao u duhu sada postaje stvarnost. Bog je u Isusu ponovo pohodio svoj narod. Došao je „krotko“ i zato ga nisu prepoznali „mudri i umni“, koji su imali svoje predodžbe da bi Bog morao doći s moću i slavom, a prepoznali su ga maleni koji su uvijek bili iskreno otvoreni njegovu dolasku i spremni doživjeti iznenađenje. To su isti oni kojima je Isus uputio prvo blaženstvo: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko“ (Mt 5,3). Među njima treba tražiti ne samo siromašne pastire, koji su prvi prepoznali njegov dolazak i navijestili ga drugima, već i sve one koji su ga pratili na njegovu putu od mjesta do mjesta u Galileji, koji su upijali njegovu riječ i iskusili čudesna ozdravljenja. Među njima su gubavci koje je očistio od gube, hromi kojima je dao da prohodaju, slijepi koji su progledali. Na svima njima Bog je očitovao svoju svemoć, što je bio očit znak da je s Isusom započelo njegovo kraljevstvo.

Ovo je jedino mjesto u cijelom Matejevu evanđelju gdje Isus govori o tome kako „nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin“ (11,27). U izrazu „poznavati“ izrečen je duboki odnos između Oca i Sina, u kojem je uključena Isusova preegzistencija. No to poznavanje Oca Isus ne zadržava sebično za sebe, već ga objavljuje kome on hoće, a to su ti „maleni“, za razliku od „mudrih i umnih“ koji ostaju zarobljenici svoje „mudrosti“. Isus pritom zacijelo misli na pismoznance koji su od samog početka u Matejevu evanđelju prikazani u lošem svjetlu. Iako na temelju Pisma znaju da se Krist ima roditi u Betlehemu (Mt 2,5sl), oni se ne pridružuju mudracima s Istoka da bi ga tražili.

Dođite k meni, svi izmoreni i opterećeni!

Nakon što je proslavio Oca nebeskoga, Isus se okreće tim malenima koje gleda pred sobom: „Dođite k meni, svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti“ (11,28). Čovjeku u životu ništa nije tako potrebno kao iskren tješitelj koji je spreman s njime podijeliti brige i nevolje. Teško je trpjeti s osjećajem da se to trpljenje nikoga ne tiče, da su svi prema njemu ravnodušni. Već je starozavjetni pravednik, iskusivši kako mu zločinci postavljaju zamke, vapio Bogu: „Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari“ (Ps 142,5). Dobro je poznato kako je najgore stanje u kojem se čovjek može naći samosažaljenje. Pa ipak mnogi ljudi zapadnu u takvo stanje. Čovjek u jednom trenutku, misleći kako nikomu nije stalo do njega i kako ga nitko ne žali, počinje žaliti sam sebe.

Isus je mislio upravo na to kad izmorene i opterećen zove k sebi, obećavajući im kako će ih on odmoriti. Ne obećava im da će s njih skinuti njihov teret, već će ga pretvoriti u „jaram sladak“ i „breme lako“. Kako? Učeći od njega koji je „krotka i ponizna srca“ (11,29). Ako Isusov učenik bude krotka i ponizna srca, kao i njegov Učitelj, on će mu trajno objavljivati Oca u kojem će nalaziti svoj mir. Opisujući jednu dobru siromašnu ženu, koja je svaki svoj govor započinjala „s Božjom pomoći“ i tako nosila teški teret života, A. Solženjicin naglašava kako je njezino lice uvijek sjalo nekom radošću, da bi na kraju zaključio: „Svi ljudi koji žive u skladu s glasom savjesti imaju lijepo lice.“ U duhu današnjega evanđelja može se reći kako svi ljudi koji se oslone na Isusov poziv i njegovo obećanje, unatoč nevoljama kroz koje prolaze zrače sigurnošću i mirom. Noseći jaram svoga života s Kristom, on za njih postaje sladak.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog svoju mudrost i otajstvo spasenja otkriva malenima i poniznima. Uputimo mu iskrene molitve da duh evanđeoske malenosti ispuni naša srca.

  1. Vodi, Gospodine, svoju Crkvu kroz svijet: daj da vjerno nasljeduje mudrost Kristova križa i tako gradi tvoje Kraljevstvo među ljudima, molimo te. 
     
  2. U svojoj istini podrži pastire Crkve i sve navjestitelje tvoje riječi: ne dopusti da se daju zavesti izazovima svijeta, već da se uvijek podlažu tvomu jarmu, koji daruje ljepotu življenja, molimo te.
     
  3. Budi bliz svima koji trpe, osobito onima koji zbog ljudskih nepravdâ podnose bijedu i siromaštvo: obnovi u njima radost života, a kršćane usavrši u ljubavi da budu velikodušni prema svim potrebitima, molimo te.
     
  4. Prati naše korake svojom dobrotom i milosrđem; ozdravi nas od svega što je grješno, čuvaj nas od onoga što je pogubno, kako bismo novom snagom uzmogli slijediti put evanđelja, molimo te.
     
  5. Iskaži svoje milosrđe našoj pokojnoj braći i sestrama: grijehe im milostivo oprosti i uvedi ih u svjetlost svoga lica, molimo te.

Svemogući Bože, primi i po svojoj dobroti usliši molitve ove svoje zajednice. Nek tvoja mudrost uvijek nadahnjuje naše riječi i djela, naša htijenja i molitve,
kako bismo s potpunom radošću živjeli ono što je veliko u tvojim očima. Po Kristu Gospodinu našemu.