ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Veseli se Jeruzaleme! Kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove. Usp. Iz 66,10-11

Zborna molitva
Bože, ti si nas sa sobom pomirio po Riječi svojoj, Isusu Kristu. Pomozi nam da odanošću i živom vjerom idemo u susret skorim vazmenim blagdanima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, s radošću ti prinosimo ovu žrtvu, koja nam daje lijek protiv smrti. Molimo te da je s vjerom slavimo i dostojno prikažemo za spas svijeta. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Gospodin mi pomaza oči, i odoh, oprah se i progledah. Usp. Iv 9,11

Popričesna molitva
Bože, ti prosvjetljuješ svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet; molimo te, izliječi nam sljepoću srca da spoznamo što je pravo i tebe iskreno ljubimo. Po Kristu.

Prvo čitanje   1Sam 16, 1b.6-7.10-13a
David pomazan za kralja nad Izraelom.

Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Reče Gospodin Samuelu: »Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.« Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, ­reče u sebi: »Jamačno, evo pred Gospodinom ­stoji njegov pomazanik!« Ali Gospodin ­reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga ­odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: ­čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u ­srcu.« Tako Jišaj dovede sedam svojih sino­va pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: »Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.« Potom zapita Jišaja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jišaju: »Pošalji po njega jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jišaj posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 23, 1- 6
Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

……….
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

……….
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Drugo čitanje    Ef 5, 8-14
Ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Go­spodinu. A nemajte udjela u jalovim dje­lima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, jer što potajno čine, sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.« Riječ Gospodnja.

Evanđelje   Iv 9,1-41
Ode, umije se pa se vrati gledajući.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.« Riječ Gospodnja

HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE

Fra Ivan Dugandžić

Slijepac od rođenja

Često nismo dovoljno svjesni važnosti svjetla u našemu životu, iako se slikovito izražavamo u tom smislu. Tako, umjesto da kažemo da se čovjek rodio, znademo reći da je ugledao svjetlo dana. Umjesto da kažemo da je netko, nakon što je dugo živio u zabludi, upoznao istinu, mi također znademo reći da je progledao ili da mu je zasjalo svjetlo istine. Mi koji imamo zdrave oči ne možemo se uživjeti u stanje čovjeka koji je slijep rođen i koji nikad nije imao iskustva svjetla, koji je stalno uronjen u tamu. To su misli koje nam se logično nameću dok slušamo ovo tako opsežno izvješće o ozdravljenju slijepca od rođenja. No nije nam teško uočiti da evanđelistu nije glavni cilj samo izvijestiti o još jednom Isusovu čudesnom ozdravljenju, koliko god ono bilo snažno i uvjerljivo.

Po svom ustaljenom običaju, Ivan Isusova čudesa donosi kao znakove koji upućuju na nešto važnije. U ovom slučaju to je Isusova vlastita objava i vjera ozdravljenog čovjeka. Malo prije Isus se Židovima predstavio riječima „Ja sam svjetlost svijeta, tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Iv 8,12). A nakon što je donio ozdravljenje slijepca od rođenja i prikazao na kakav je otpor Isus zbog toga naišao kod farizeja, evanđelist donosi njegovu riječ u kojoj svjetlost ima sudačku ulogu: „Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe“ (9,39). To dublje značenje ozdravljenja za Ivana je toliko važno da se on vrlo malo bavi samim slijepcem. Zato Isus nije prvenstveno ni prikazan kao iscjelitelj, već kao izvor svjetla vjere.

Dvostruko ozdravljenje

Na slijepcu koji je imao sreću susresti se s Isusom dogodilo se dvostruko ozdravljenje: prvo je ozdravio na tjelesnim očima, ali to je bio samo početak puta prema još važnijem svjetlu, vjeri. A to se dogodilo kad je na Isusovo pitanje: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega? (9,35) spremno odgovorio: „A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?“ (9,36). U tom neobičnom odgovoru sadržano je nešto bitno za kršćansku vjeru. Slijepac još pravo ne zna tko je Sin Čovječji, a vjeruje u njega. Svojim odgovorom on priznaje kako je Isus za njega puno više od slučajnog dobrotvora u liku čudotvorca. Vjera je u prvom redu čvrsto prihvaćanje osobe Isusa Krista, iako će nam uvijek ostati dosta pitanja vezanih uz tu osobu. Vjera je naime uvijek više stvar čovjekova srca nego li razuma.

Tako ovo ozdravljenje baca snažno svjetlo na tajnu čovjekove vjere. Na primjeru slijepca jasno se vidi kako je vjera važnija od čuda, a na primjeru farizeja i njegovih roditelja kako čudo ne mora nužno voditi k vjeri. Samo naizgled nam se može činiti čudnim kako je ovo ozdravljenje podijelilo duhove. Jedni ne žele uopće vjerovati da je to onaj isti čovjek kojeg su prije poznavali kao slijepca koji je prosio, drugi tvrde kako je nemoguće da ozdravi netko tko je bio grešnik. Neki farizeji tvrde kako Isus ne može biti od Boga, jer je to učinio u subotu i tako prekršio propis o suboti, dok drugi misle kako grešnik ne može činiti čudesa (9,16).

Ljudi koji ne žele vjerovati uvijek se ponašaju slično. Netko je rekao: „Čudo neće nikad zbuniti takozvanog realista. Pogotovo ga neće dovesti do vjere. Takav realist, ako ne želi vjerovati, uvijek će naći načina da ne povjeruje u čudo. Pojavi li se čudo pred njim kao neoboriva činjenica, on će prije posumnjati u svoja osjetila nego priznati činjenicu. A ako je i prizna, reći će kako je to prirodna stvar koja mu je do tada bila nepoznata.“

Što je vjera?

Dobro je, razmišljajući o ovom ozdravljenju, postaviti temeljno pitanje: što je vjera? U odgovoru nam može pomoći baš ova zgoda. Sve je počelo gotovo slučajnim susretom Isusa i slijepca. U tom susretu Isus je učinio prvi korak, pravi kal od zemlje i pljuvačke, njime maže oči slijepcu i šalje ga da se opere u kupalištu Siloamu (9,6sl). U tom trenutku slijepcu se sve to moglo činiti kao neslana šala, ali on je poslušao i čudo se dogodilo. On je prihvatio dar od Isusa koji nije mogao unaprijed provjeriti. To je otprilike slika vjere. Ona je uvijek dar Božji koji čovjek može prihvatiti ili odbiti. S naše strane odlučujuće je upravo to pouzdanje u Boga, spremnost na nj se posve osloniti.

Uz ovo ozdravljenje vezan je još jedan problem vjere, a to je svjedočenje za nju. Nakon svog ozdravljenja, ovaj čovjek je ostao gotovo sam, svi su digli ruke od njega, pa čak i njegovi roditelji zbog straha od Židova da ne budu izopćeni iz naroda (9,22). Ipak, čovjek kojega su se odrekli i roditelji, nije sam. Uskoro on ponovno susreće Isusa koji mu postavlja odlučujuće pitanje, na koje on odgovara vjerom. On je postao svjedok i ne želi zanijekati ono što je primio od Boga, bez obzira na sve posljedice.

U Londonu je 1943. u dobi od 34 godine umrla jedna od najneobičnijih žena 20. st., Simone Weil. Bila je studentica, profesorica, manualna radnica, štrajkašica i novinarka, borac za mir, te konačno obraćenica i mističarka koja je hrabro svjedočila kako je svjetlo vjere ugledala 6 godina prije smrti na putovanju po Italiji, u Asizu, gradu sv. Franje. U maloj kapelici iz 12. st. ostala je trenutak sama i, kako kaže, „najednom me nešto jače od mene prisililo da prvi put u životu prignem koljeno i kleknem“. Time je počelo njezino obraćenje koje je od nje učinilo gorljivu vjernicu. Otada je sve promatrala u novom svjetlu i o tome hrabro svjedočila.

Molitva vjernika

Nebeskom Ocu, koji nam je poslao svoga Sina da nam bude svjetlo života, uputimo svoje prošnje zajedno moleći: 

Usliši nas, Oče.

  1. Za Crkvu u svijetu:
    da se u svome poslanju u svijetu sve više suobličuje Kristu Isusu te po vjernosti tvojoj riječi bude svjetlo spasenja svim narodima, molimo te.
     
  2. Za pastire Crkve: čuvaj ih u svojoj istini i pomozi da u svim protivljenjima svijeta pokažu snagu proročke riječi i pastirske odgovornosti za dobro svih ljudi, molimo te. 
     
  3. Za našu župnu zajednicu i za naše obitelji: probudi u nama odgovornost za primljeni dar vjere kako bismo ga
    po svjedočanstvu života mogli radosno dijeliti s drugima, molimo te. 
     
  4. Za nas, u tvome Duhu ovdje sabrane: rasvijetli u nama svaku tamu grijeha, oslobodi nas od svakoga pretvaranja, 
    laži i nevjernosti, kako bismo mogli čistoga pogleda gledati tvoje lice, molimo te.
     
  5. Za one koji u vjeri usnuše: privedi ih u zajedništvo svojih svetih, molimo te.

Primi, nebeski Oče, smjerne molitve svoga naroda. Ozdravi u nama sve što je grijehom ranjeno; daruj nam svjetlo vjere da umijemo hoditi putem spasenja. Po Kristu Gospodinu našemu.