ČLANOVI HERCEGOVAČKOG PODRUČNOG BRATSTVA FRANJEVAČKOG SVJETOVNOG REDA HODOČASTILI SVETOM ILIJI

20. srpnja 2016., na blagdan sv. Ilije, hercegovačko bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda je, u organizaciji Područnog vijeća, hodočastilo na Buško jezero, na poznati Karmel sv. Ilije. Na hodočašću je sudjelovalo oko 160 svjetovnih franjevaca, iz 13 bratstava, a s nama su bili fra Dane Karačić i fra Mirko Bagarić, duhovni asistenti bratstava Široki Brijeg i Tomislavgrad.
Krenulo se u ranim jutarnjim satima, točnije „na vakat“, da bi mogli i uživati u predivnom krajoliku, razgledati sve i pripremiti se za sv. misu. S dva autobusa stigla su bratstva iz Mostara, Širokog Brijega, Kočerina i Posušja, a na jezeru su nam se pridružila i bratstva Čerin, Čitluk, Međugorje, Humac, Drinovci, Gorica, Klobuk, Vitina i Tomislavgrad. Uz molitvu Časoslova i franjevačku krunicu stigli smo na odredište prije 9 sati. Tako nas je naš svetac dopratio a onda smo se nastavili družiti sa zaštitnikom BiH, sv. Ilijom.
Zajedno s mještanima slavili smo sv. misu u 11.00. Inače, samostan je slavio desetu obljetnicu osnivanja te je svečanu sv. misu preslavio mons. Vinko Puljić, kardinal Vrhbosanski. Misno slavlje bilo je u crkvenom dvorištu te je sjedinjenje s prirodom bilo neizbježno. Misi je prethodila procesija kroz dvorište. Kardinal Puljić se u propovijedi dotakao više tema, neke su bile i u anegdotama koje su izlaganje učinile zanimljivijim. Naglasak je bio na krepostima, brizi za osobnu duhovnost naspram užurbane svakodnevnice, pronalasku Boga u toj svakodnevnici, ali ne u oluji, gromu ili vjetru nego u blagom povjetarcu, poput Ilije. Slikovit zaključak propovijedi bio bi da briga za vlastitu dušu treba biti ispred brige za vlastitog konja.
Nakon okrijepe duše slijedila je okrijepa brata magarca. U zajedništvu smo blagovali te su pali dogovori za uzajamne posjete bratstvima.
Krenuli smo prema duvanjskom samostanu, gdje nas je dočekao fra Mirko Bagarić, kapelan i duhovni asistent bratstva Tomislavgrad. Razgledali smo crkvu sv. Nikole Tavelića i etnografski muzej. Imamo samo riječi hvale za našu duvanjsku braću, koja su nas lijepo dočekala i pobrinula se da nas rashlade sladoledom. Pala je još jedna ćakula pod krošnjama kestena i krenuli smo kući, opet u društvu našeg serafskog oca.
Brat povjetarac nas je cijeli dan grlio i podsjećao na božju prisutnost, a brat sunce je pokazao svoje šare na našim rukama i licima, dok će sestrica ljubav sve bratske susrete i osmjehe ovog dana ostaviti u našim srcima.
Mirela Lovrić, OFS Široki Brijeg

IMG_9541 IMG_9579 IMG_9596