DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Pogledaj, Gospodine, na Savez svoj, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek. Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, ne zaboravi vike onih koji te zazivaju.  (Ps 74, 20.19. 22-23)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim Ocem. Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove koje si nam ti udijelio. Molimo te, primi ih iz ruku svoje Crkve i snagom Duha pretvori u otajstvo spasenja. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Kruh koji ću ja dati tijelo je moje, za život svijeta, govori Gospodin.  (Iv 6, 52)

Popričesna molitva
Gospodine, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Ta pričest neka nas spasi i utvrdi u svjetlu tvoje istine. Po Kristu.

Prvo čitanje   1Kr 19,9a.11-13a
Stani u gori pred Gospodinom.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Dođe Ilija na Božje brdo Horeb, uđe u neku pećinu i prenoći u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu ­reče: »Iziđi i stani u gori pred ospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin ­nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 85,9ab.10-14

Pripjev:   Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir.
Zaista, blizu je njegovo spasenje
onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.

Drugo čitanje   Rim 9,1-5
Htio bih ja sâm proklet biti za braću svoju.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Ps 130,5
U Gospodina ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.

Evanđelje   Mt 14,22-33
Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, a samo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, ­pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, ­spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

fra Ivan Dugandžić

Bez  Isusa u lađi

Ako tekst koji govori o Isusovu hodu po moru čitamo površno, može nam se činiti prilično čudnim: Isus ostaje sam u molitvi, dok se učenici otiskuju lađom prema drugoj obali jezera; usred neprilika prouzročenih protivnim vjetrom iznenada se pojavljuje Isus hodeći po vodi, a učenici u strahu vide samo utvaru; vrhunac svega je scena s Petrom koji se želi uvjeriti da je doista Gospodin tako što će mu omogućiti da dođe do njega po vodi, što je zamalo završilo tragično Petrovim utapanjem. Na prvi pogled sve to djeluje vrlo neobično i čudno.

No ako imamo na umu kako je u evanđeljima vrlo važna simbolika, govor slika i isticanje suprotnosti, onda ćemo vrlo brzo otkriti kako je Matej ovu neobičnu zgodu oblikovao kao pravu školu vjere. Otpust naroda samo je dobrodošla prilika za stvaranje nove scene karakteristične za Isusovu lekciju učenicima o tome što je prava vjera. Već je prva rečenica vrlo znakovita: „Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo“ (Mt 14,22). Time je stvoren veliki kontrast između njega i učenika, koji predstavlja potreban preduvjet za lekciju iz vjere koja će doskora uslijediti.

Isus je sam u molitvi koja je drukčija od one zahvalne, što ju je upravo izrekao nad kruhom i ribam. Isusova osobna molitva je izraz njegova najintimnijeg odnosa s Ocem i zato se ona uvijek događa „u osami“, bez ičije nazočnosti. Kroz to vrijeme učenici su u lađi pri pokušaju da se domognu druge obale. No to im uvelike otežava protivan vjetar koji je podigao velike valove koji lađu dovode u opasnost da potone. Tako jednostavna a opet tako snažna slika Crkve i njezine plovidbe kroz povijest prema vječnosti!

Ja sam, ne bojte se

Sama Isusova pojava u blizini ugrožene lađe i prestrašenih učenika nije bila dostatna da otjera njihov strah i vrati im sigurnost. Naprotiv, strah se samo pojačao, jer oni misle da vide utvaru. Ali dosta je Isusova riječ: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ da Petar smogne hrabrosti i zatraži da mu Isus omogući da po vodi dođe k njemu (14,27sl). To nas neodoljivo podsjeća na izvješća o ukazanjima Uskrsloga učenicima. Ni tu nije dosta samo da se on u svom proslavljenom tijelu iznenada pojavi među njima. Oni ga prepoznaju tek kad im progovori.

Nipošto nije čudo što je u drugom dijelu ovog izvješća Petar posve u središtu pozornosti. Matej nipošto ne idealizira Petrov lik, već baš na njegovu primjeru želi pokazati svima što znači rasti u vjeri. Zato on ne skriva ni Petrovo kukavičko zatajenje Učitelja (26,69sl.). Njegova riječ: „Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!“ (14,28) može se shvatiti u dvostrukom smislu: s jedne strane ona govori o Petrovoj vjeri; no, s druge strane, budući da Petar traži znak od Gospodina, to govori o manjkavosti njegove vjere. Tu manjkavost Isus je u jednoj drugoj zgodi otvoreno nazvao „malovjernošću“ i popratio riječima: Zaista kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće!“ (17,20sl).

Vjera – čin bezgraničnoga povjerenja

Rasplet situacije u koju je Petar uvalio sam sebe svojim zahtjevom pokazuje što je vjera. Dok je imao povjerenja u Gospodinovu riječ, stupao je sigurno po uzburkanom moru. Onoga časa kad je svoj pogled od Isusa usmjerio na pobješnjelo more i vjetar, počeo je tonuti. Tada mu nije preostalo ništa drugo već paničan krik: „Gospodine, spasi me!“ (14,30). Isusovu gestu spašavanja Petra iz pobješnjela mora prati i njegova prijekorna riječ: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“ Time je Isus neizravno rekao, zašto je Petar počeo tonuti. Zato što je u jednom trenutku posumnjao. Ali to je bio razlog za strah i učenika u lađi. Dosta je bilo da se nađu bez njega izloženi prijetećim valovima pa da se silno prestraše. No sve se mijenja onoga trena kad on ulazi u lađu.

Ova neobična zgoda ostaje trajna pouka Crkvi i svakom kršćaninu u čemu je bit prave vjere, u povjerenju u Gospodina i njegovu nazočnost. A to povjerenje ne može zamijeniti ništa naučeno. To je poruka i lijepe priče o židovskom mudracu kojemu se obratila žena nerotkinja s molbom da moli za nju kako bi dobila dijete. Saslušavši je, on joj priča slučaj svoje vlastite majke koja je također bila nerotkinja. Čuvši za nekog svetog čovjeka, ponijela je bogat dar i prevalila je velik put dok ga nije pronašla i iznijela mu svoju potrebu. „On joj je obećao da će moliti za nju, a ona je otišla smirena kući. Godinu dana kasnije ja sam došao na svijet“ – završava mudrac. Kad je žena čula tu priču, poviče: „I ja ću tebe bogato nadariti, ako dobijem dijete“. – „To više ne vrijedi, jer ti si čula tu priču, ali moja majka nije prije ništa čula, već se sama čvrsto nadala“.

Tu se jasno vidi razlika između povjerenja koje čovjek poklanja Bogu i nekakve programirane sigurnosti na temelju onoga što se već prije dogodilo drugima. Drugi nam mogu biti primjer i poticaj, ali svaki čovjek mora imati vlastito iskustvo vjere koje dolazi od neograničenoga povjerenja u Gospodina. Sama takva vjera može čovjeka držati nad ponorima života i pomoći mu da sigurno stigne na drugu obalu.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, naša je vjera potrebna uvijek nove snage i rasvjetljenja. U otvorenosti srca utecimo se nebeskomu Ocu da nas oslobodi straha i obnovi u nama snagu pouzdanja. Molimo zajedno:

Učvrsti nam vjeru, Gospodine.

  1. Za tvoju Crkvu, koja je na putu prema vječnoj domovini: pomozi joj da bude čuvarica čvrste i cjelovite vjere te svi ljudi u njoj nađu sigurnost života, molimo te.
     
  2. Za vjernike koji su kušani sumnjama i životnim nedaćama: ražari im vjeru svojim Duhom da u svim životnim iskušenjima prepoznaju i osjete snagu tvoje blizine, molimo te.
     
  3. Za sve koji u našemu narodu nose odgovornost za opće dobro: prodahni ih svojom mudrošću i potakni da se s ljubavlju i radošću služenja zauzimaju za svakoga čovjeka, molimo te.
     
  4. Za nas okupljene na ovome slavlju: daj da, okrijepljeni riječju i tijelom tvoga Sina, rastemo u pouzdanju u tebe te životom svjedočimo blago evanđelja koje nam je povjereno, molimo te.
     
  5. Za preminulu našu braću i sestre: pridruži ih svojim svetima i izabranima u nebeskome kraljevstvu, molimo te.

Svemogući Bože, ti si siguran oslonac i svjetlo našoj vjeri. Primi naše ponizne molitve i obdari nas milošću da nikada ne posumnjamo u tebe. Po Kristu Gospodinu našemu.