DRUGA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Koji se u tebe uzdaju postidjet se neće. Izbavi, Bože, Izraela iz svih tjeskoba njegovih. (Ps 25, 6.3.22)

Zborna molitva
Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenog Sina. Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha, da se radujemo s gledanja tvoje slave. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Molimo te, Gospodine, da ova žrtva izbriše naše krivice, te nam dušu i tijelo posveti za slavlje vazmenih blagdana. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina.  (Mt 17, 5)

Popričesna molitva
Gospodine, primili smo otajstva proslave tvoga Sina.
Primi našu hvalu što nam već na zemlji daješ dijela s nebesnicima. Po Kristu.

Prvo čitanje   Post 12, 1-4a
Poziv Abrahama, oca naroda Božjega.

Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Gospodin reče Abramu: »Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov. Blagosli­vljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.« Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 33, 4-5.18-20.22

Pripjev: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

……….
Evo, oko je Gospodnje nad onima
koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

……….
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje    2Tim 1, 8b-10
Bog nas zove i prosvjetljuje.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Ljubljeni: Zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja
Iz sjajnog oblaka začu se Očev glas: Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!

Evanđelje   Mt 17, 1-9
Lice mu zasja kao sunce.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu posta­doše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ­ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i ­Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše:
»Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! ­Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga ­doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

U osami brda

U Matejevu evanđelju tri brda igraju važnu ulogu u Isusovu životu i njegovu poslanju; prvo brdo je mjesto njegova čuvenog govora u kojem iznosi novi zakon kraljevstva nebeskog (Mt 5,1sl.); drugo je mjesto njegova preobraženja pred očima trojice učenika (17,1sl.), a treće je brdo u Galileji na kojemu se Uskrsli ukazuje učenicima i šalje ih u svoje ime (28,16sl.). Matej u svom evanđelju želi Isusa prikazati kao novog Mojsija koji okuplja oko sebe novi narod Božji i daje mu novi zakon, u kojemu vlada pravednost drukčija od one književnika i farizeja (5,20). Njega Otac objavljuje kao svoga Sina i traži od učenika da ga slušaju (17,5), a on na kraju kao Uskrsli jamči učenicima da mu je „dana sva vlast na nebu i na zemlji“ i tom ih vlašću šalje da njegovim učenicima učine sve narode (28,18sl).

Na putu prema Jeruzalemu, gdje ga čeka muka i smrt, Isus se s trojicom učenika koji će kasnije sloviti kao stupovi Crkve (Gal 2,9), povlači na brdo u osamu. Tu im Otac otkriva tajnu njegova bića, jer „zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost“ (17,2). A glas se neba potvrđuje da se iza slabog ljudskog tijela krije slava jedinorođenoga Sina Božjega. Tako je Otac uvjerljivo potvrdio ono što je Petar prethodno, zahvaljujući objavi odozgo, kod Cezareje Filipove  za nj posvjedočio (16,16).

Nipošto nije slučajno da mu se tom zgodom „ukazaše Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime“ (17,3). Mojsije i Ilija predstavljaju Zakon i Proroke koje je Isus došao ispuniti, a ne dokinuti (Mt 5,17). U daljnjem tekstu Govora na gori u kojem nasuprot pojedinim starozavjetnim zapovijedima stoji Isusova riječ puna autoriteta „a ja vam kažem“ otkriva se kako treba shvatiti to „ispunjenje“. Isus ispunja Zakon i Proroke tako što u njima za čovjeka otkriva stvarnu volju Božju, drugim riječima daje svoj zakon ljubavi. Tako da i to pojavljivanje Mojsija i Ilije slikovito želi reći kako s Isusom prestaju Zakon i Proroci vrijediti na onaj način kako su vrijedili do tada.

Smisao Isusova preobraženja

Treba postaviti dvostruko pitanje: prvo, koji je smisao preobraženja u Isusovu poslanju i drugo, što je evanđelist želio uvrstivši tu zgodu u svoje evanđelje? Nema sumnje da su učenici prvu Isusovu najavu vlastite muke i smrti doživjeli kao veliki šok. To najbolje potvrđuje Petrova burna i nepromišljena reakcija: „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“ (16,22). Dopustivši trojici izabranih svjedoka da dožive njegov preobraženi lik i poprativši to priznanjem Isusa svojim Sinom, Bog na najbolji mogući način otklanja Petrovu sablazan zbog onoga što Isusa očekuje. On se poistovjećuje s njegovim dragovoljnim prihvaćanjem svoje muke i smrti i već sad, dok je na putu prema Jeruzalemu, gdje će se sve odigrati, pokazuje kako će Isus po muci i smrti ući u svoju slavu.

Slava koju je Isus doživio na gori preobraženja već je davno prije predoznačena u Mojsijevu susretu s Bogom na Sinaju. Kad bi se Mojsije vraćao sa susreta s Bogom, njegovo lice je svjetlilo, što su vidjeli „Aron i svi sinovi Izraelovi“ (Izl 34,30sl.). No razlika je očita. Dok je Mojsiju svijetlilo samo lice, Isusovo je čitavo tijelo bilo prožeto nebeskim svjetlom koja odražava njegovu božansku bit, što potvrđuje Očevo priznanje: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ (Mt 17,5). Ovim izrazom „slušajte ga“ potvrđeno je čitavo Isusovo učenje, a posebice ono koje je u Govoru na gori izloženo s obzirom na Mojsijev zakon.

Zašto šutnja svjedoka?

U svemu tome tako neobičnom možda je najneobičnija Isusova kratka riječ trojici svjedoka njegova preobraženja dok su silazili s brda: „Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne!“ (17,9). Učenici koji su bili zaneseni nebeskim prizorom do te mjere, da su zaželjeli podići sjenice i nastaniti se na brdu (15,4), sad najednom moraju o svemu šutjeti. Kad im se već nije ispunio san da to gledanje nebeske slave protegnu na sav život, zašto se ne bi smjeli barem time pred drugima pohvaliti?

Odgovor je sadržan u Isusovu dodatku: dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne“. Prije njegove konačne slave, u koju će ući po svom uskrsnuću, treba se još suočiti s najvećom kušnjom, mukom i smrću. To se ne da preskočiti, kao što ni učenici ne mogu ostati u nedogled na brdu već treba „sići“. Evanđelist nije slučajno izabrao taj glagol. On označava ne samo silazak s visine brda na niže već u nizinu svakidašnjeg života, sa svim njegovim nevoljama i kušnjama.

Na to posjetitelje brda Isusova preobraženja podsjeća jedna mala kapelica koja je davno podignuta uz put kojim se silazi s brda. Na njoj je karakteristična natpis: „descendentibus“ – onima koji silaze. Taj natpis želi svakog posjetitelja podsjetiti na iskustvo Isusovih učenika: trenuci posebne Božje blizine važni su u našem životu, ali kratko traju. No bez njih bilo bi nemoguće nositi teret života. Zato čovjek mora tražiti trenutke i mjesta osame, mora pobjeći iz vreve života, kako bi doživio Božju blizinu i bio njome okrijepljen. A onda će, osnažen tim iskustvom, „sići“ u život i nastaviti nositi svoj križ, sve do konačne pobjede.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog nam je u Kristu objavio svoju slavu i darovao nam put spasenja. Zagledani u Krista, molimo zajedno Oca nebeskog:

Prosvijetli nas, Gospodine, svojom mudrošću.

  1. Vodi svoju Crkvu, Gospodine, da trajno prianja uz tvoga Sina te po vjernosti evanđelju donosi svim ljudima svjetlo spasenja, molimo te.
     
  2. Papu našega Franju, (nad)biskupa I. i sve pastire Crkve prodahni svojim Duhom da ustrajno naviještaju tvoju riječ i grade evanđeosko zajedništvo koje preobražava svijet, molimo te.
     
  3. Daruj radost života svima koji su shrvani bolešću, samoćom ili neimaštinom, a kršćane nadahni na velikodušnu ljubav prema njima i prema svim potrebitima, molimo te.
     
  4. Ukloni iz našega života sve što zasjenjuje lice istinskih vjernika i pomozi da se svakodnevno suobličujemo Kristu Gospodinu, molimo te.
     
  5. Preminuloj našoj braći i sestrama podari radost života u vječnosti, molimo te.

Svemogući vječni Bože, po ovoj nam svetoj službi daješ predokus vječnoga života. Prožmi naše misli, riječi i djela svojim Duhom da, obasjani tvojim svjetlom, preobražavamo lice ovoga svijeta i tako gradimo tvoje Kraljevstvo. Po Kristu.