DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Sva zemlja, Bože, nek ti se klanja i nek ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!  (Ps 66, 4)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s doličnim poštovanjem. Kad god se slavi spomen Kristove žrtve, vrši se u nama djelo otkupljenja. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama i povjerovali joj.  (Iv 4, 16)

Popričesna molitva
Udijeli nam, Gospodine, Duha svoje ljubavi. Nahranio si nas jednim kruhom s neba, daj da tvojom milošću živimo u bratskoj slozi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 49, 3.5-6
Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.

Čitanje knjige proroka Izaije
Gospodin mi reče: »Ti si sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!« A sad govori Gospodin, koji me od utrobe slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: »Premalo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 40, 2.4.7-10
Pripjev:  Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.

……….
Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!

……….
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

……….
Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Drugo čitanje    1Kor 1, 1-3
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

Početak Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 1,14a.12b
Riječ tijelom postade i nastani se među nama; onima koji Njega primiše podade moć da postanu djeca Božja.

Evanđelje   Iv 1, 29-34
Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Ivan objavljuje Isusa
Svaki evanđelist bio je slobodan ne samo u odabiru građe za svoje djelo već i u njezinu oblikovanju. S obzirom na mjesto i ulogu Ivana Krstitelja, četvrto evanđelje se znatno razlikuje od ostalih triju. Ne samo što se on puno više spominje, već je i njegova uloga bitno drukčija. Dok je u sinoptičkim evanđeljima prikazan kao preteča koji pripravlja put Isusu, čije djelovanje započinje tek nakon što je Ivan bačen u tamnicu, u Ivanovu evanđelju oni jedno vrijeme djeluju usporedo, a Ivan pritom više puta svjedoči u prilog Isusu. Kao takav on je najavljen već u Proslovu: On dođe kao svjedok, da posvjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo“ (1,7sl).

Tu se već nazire i razlog, zašto je evanđelist Ivanu Krstitelju namijenio takvu ulogu. Da riječima samoga Krstitelja riješi dvojbu oko toga je li Mesija Ivan ili Isus, koja je u vrijeme nastanka ovog evanđelja još uvijek živjela u nekim skupinama preostalih učenika Ivana Krstitelja. Zato u četvrtom evanđelju nema ni riječi kako je Ivan krstio Isusa, ali zato ima njegovo svjedočanstvo da „Duh silazi i ostaje na njemu“ i da je zato on taj „koji krsti Duhom Svetim“ te da je „Sin Božji“ (1,34). Sve ono što je u sinoptičkim evanđeljima ispričano kao događaj prilikom Isusova krštenja na Jordanu, ovdje je doneseno samo kao svjedočanstvo Ivana Krstitelja.

„Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta“
Tako glasi prvo Ivanovo izravno svjedočenje u susretu s njime. Ovdje nije na mjestu pitanje, je li Ivan doista već prilikom prvoga susreta s Isusom mogao izreći takav sud o njemu. Pogotovo je na nj nemoguće odgovoriti ako ozbiljno uzmemo Ivanovu dvojbu u tamnici: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“ (Mt 11,3). Prema svim evanđeljima, na pitanje tko je Isus iz Nazareta, konačan odgovor bio je moguć tek u svjetlu njegove smrti i uskrsnuća. Kad evanđelisti s iskustvom uskrsne vjere donose zgode iz Isusova zemaljskoga života, oni ih istodobno i tumače u smislu te vjere. Drugim riječima, povijest i pripovijedanje nisu svrha sami sebi, već stoje u službi teologije i navještaja. To vrijedi i za spomenuto svjedočanstvo Ivana Krstitelja. Ivan sam priznaje kako njegovo znanje o Isusu nije ljudsko znanje već stvar objave (1,33), a i njegovo krštenje vodom bilo je samo prilika da se on očituje Izraelu (1,31).

Ta objava postigla je svoju puninu tek u njegovu uskrsnuću. „Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta“ je plod kristološkog promišljanja Ivanove zajednice i predmet vjere. Evanđelist ga može staviti u usta Ivanu Krstitelju zato što objava koju je Ivan imao o Isusu s njim doseže vrhunac. Taj kristološki naslov pozna samo Ivanovo evanđelje, a nastao je na temelju dvaju starozavjetnih teoloških motiva: pashalno janje koje je žrtvovano na spomen Izlaska iz Egipta i Sluga Jahvin koji na sebe uzima tuđe grijehe (Iz 53,5). Ta dva motiva u teologiji Ivanove zajednice slila su se u jedinstven naslov za Isusa koji je svojom smrću ljude pomirio s Bogom: „Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta“.

Grijeh kao pitanje bez odgovora
Otkako su se prvi ljudi, spoznavši svoju grješnost, pokušali skrivati od Boga, grijeh za čovjeka predstavlja nerješiv problem. On je uzrok nemira, ljudskih i obiteljskih tragedija. Bez obzira na to, govore li ljudi o grijehu u religioznom smislu i smatraju li se za nj odgovornima Bogu ili ne, grijeh uvijek ostavlja okus gorčine, njegovi rušilački tragovi uvijek su prepoznatljivi. Čovjek ne može riješit problem grijeha i krivnje pokušavajući ga ignorirati, ne hoteći ga priznati sam sebi, a pogotovo drugima. Takvo iskustvo nam je zabilježio već starozavjetni psalmist: „Prešutjet sam htio, al’ kosti mi klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila ko za ljetnih žega“ (Ps 32,3sl).

Ni jedan čovjek nije zadovoljan s lošim svijetom u koji se, nažalost, i sam lako utopi. Ipak u dubini svoga bića svaki čovjek čezne za drukčijim, boljim, ljepšim svijetom, pateći zbog iskustva kako je neostvariv. Taj problem opisali su brojni književnici u različitim varijacijama. Svaka nada nečega boljega i plemenitijega kratkotrajna je. Tko je dobar, postaje žrtvom. Tko želi preživjeti u takvom svijetu, mora i sam postati zao. Na kraju drame B. Brechta „Dobri čovjek iz Sezuana“ stoji zdvojno pitanje i pokušaj odgovora: „Gdje bi moglo biti rješenje? Nismo ga uspjeli naći, pa ni za novac. Je li to drugi čovjek? Ili možda neki drugi svijet? Ipak, mora biti netko dobar, mora, mora, mora…“

Isus je odgovor
Prema Ivanovu svjedočanstvu, taj „netko dobri“ je Isus koji na sebe uzima grijeh svijeta. Kako? Tako što je izdržao grijeh svijeta i dao Ocu mogućnost da njegov prividan poraz pretvori u pobjedu. Stojeći pred Pilatom, on sluša cinično pitanje tog moćnika: „Što je istina?“, na koje odgovara šutnjom. U tom času njegova šutnja je istina. Dok ga vojnici grde, on postupa isto. Na grdnju ne odgovara grdnjom, na udarce ne uzvraća udarcima, a kad su ga raspeli, moli za oproštenje svima. Isus je tako postao brana i bedem o koji se razbilo zlo svijeta. On je izdržao zli svijet, a da sam nije postao dionik tog zla. Tako je zaustavio Božju srdžbu da ne kazni svijet, a svakom pojedincu pružio mogućnost da postane „novo stvorenje u Kristu“ (2 Kor 5,17) i obećanje boljeg svijeta. Čovjek po sebi nije dobar, on to tek mora postati. Apostol Pavao nas podsjeća da smo krštenjem s Kristom „ukopani u smrt da…hodimo u novosti života“ (Rim 6,4).

Molitva vjernika

Braćo i sestre, po Kristu Isusu nebeski nam je Otac darovao spasenje i među nama uspostavio svoje Kraljevstvo. Otvoreni tome daru, uputimo nebeskomu Ocu svoje molitve.

  1. Prodahni svojim Duhom Crkvu, zajednicu vjernika, da vjernim življenjem evanđelja gradi tvoje Kraljevstvo među ljudima i svima bude znak tvoje blizine i ljubavi, molimo te.
  2. Vodi u svojoj mudrosti papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve kako bi svi vjernici nepokolebljivo mogli slijediti put svetosti i ljubavi prema svakom čovjeku, molimo te.
  3. Obnovi u svim krštenicima dar novoga života; probudi u njima radost pripadnosti Crkvi i okrijepi ih
    u nasljedovanju Evanđelja koje obnavlja svijet, molimo te.
  4. Sve očeve i majke nadahni da budu odgovorni za obitelji koje si im povjerio: daj da svaka obitelj bude dom tvoje prisutnosti i mjesto rasta u vjeri i kršćanskoj ljubavi, molimo te.
  5. Pohodi svojom milošću nas ovdje sabrane da uvijek umijemo čuti tvoju riječ i prepoznati tvoje lice u svima koji trpe, molimo te.

Gospodine Bože naš, iz tvoje smo ljubavi stvoreni i po otajstvu krštenja na novi život preporođeni. Neka, molimo te, snaga Duha Svetoga siđe na nas da u vjeri i pouzdanju u tebe uvijek hodimo te životom gradimo tvoje Kraljevstvo. Po Kristu Gospodinu našemu.