DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Daj mir, Gospodine, onima što se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti. Uslišaj molitve slugu svojih, Izraela, puka svoga.  (usp. Sir 36, 18)

Zborna molitva
Bože, Stvoritelju i Svedržitelju. Daj da ti služimo svim srcem te iskusimo darove tvoje ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, usliši nam prošnje i primi darove. Što svaki od nas prikazuje tebi na čast, nek bude na spasenje svima. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Čaša koju blagosli­vljamo, zajedništvo je Krvi Kristove!
Kruh koji lomimo, zajedni­štvo je Tijela Kristova! (usp. 1Kor 10, 16)

Popričesna molitva
Gospodine, nek nam ova pričest pronikne duh i tijelo, da u nama ne prevagne tjelesna sklonost nego djelovanje tvoje moći. Po Kristu.

Prvo čitanje   Sir 27, 30 – 28, 7
Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kada budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.

Čitanje Knjige Sirahove
Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi. Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na savez Svevišnjega pa oprosti krivicu. Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam   Ps 103, 1-4.8.10-12 

Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Drugo čitanje   Rim 14, 7-9
Živimo ili umiremo – Gospodinovi smo!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Iv 13,34
Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.

Evanđelje   Mt 18, 21-35
Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sadamdeset puta sedam!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim ­bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa ­slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Ima li opraštanje granicu?

Ako ćemo biti iskreni, svaki od nas u ovoj priči nekako je bliži Petrovoj muci s problemom opraštanja nego li Isusovu stavu da opraštanje ne smije imati granicu. Unatoč Isusovu jasnom zahtjevu da se mora oprostiti, u nama je još uvijek puno više starozavjetne potrebe za istjerivanjem pravde, nego evanđeoskog duha. Mojsijev zakon je nastojao staviti barem nekakvu granicu osveti i uzvraćanju na osvetu onim poznatim pravilom: Oko za oko zub za zub. To je značilo da je čovjek smio uzvratiti na uvredu, ali istom mjerom, ne više od toga. No time se nije puno postiglo, ljudi time nisu postali bolji.

Isus odustaje od tog zakona i traži posve novi duh. On ne govori o pravu i pravednosti, već o ljubavi i praštanju. A to od čovjeka traži da bude spreman ići tako daleko, da se uopće ne opire zlotvoru. Jer samo tako je moguće prekinuti đavolski krug osvete i osvete na osvetu. Petar je očito shvatio barem jedan dio te teške lekcije. Shvatio je potrebu praštanja, ali mu nije išlo pod kožu da to mora biti uvijek iznova. Zato on ne pita, treba li oprostiti, već: „Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svome ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?“ (Mt 18,21). Petrova poteškoća i naša je poteškoća. Možda je i Petar bio zabrinut, što će biti ako se bude uvijek opraštalo. Hoće li onaj komu se oprašta to doživjeti kao neizravan poticaj da i dalje nastavi u prijašnjem obliku? Neće li opraštanje u nedogled samo olakšati griješenje?

Zašto se mora opraštati?

Svojim odgovorom Isus nije samo potvrdno odgovorio na Petrovo retoričko pitanje, već je to višestruko uvećao: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam“ (18,22). Ako već „sedam puta“ znači da praštanje ne smije imati granicu, izrazom „sedamdeset puta sedam“ to je još višestruko podcrtano. Tu je doista posve izokrenuta svaka ljudska logika koja opraštanje veže uz određen uvjete. Isusov zahtjev izrečen je bezuvjetno. U njemu štoviše nije istaknut ni razlog takvog zahtjeva.

Kao i u mnogim drugim prilikama, Isus i ovdje odgovor nudi u obliku prispodobe, pa zato nastavlja pripovijedati: „Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama…“ (18,23sl). U toj priči on uspoređuje dužnika koji je kralju dugovao deset tisuća talenata s njegovim drugom koji je njemu dugovao sto denara. Isus je namjerno upotrijebio tako golemu razliku, kako bi istaknuo veličinu kraljeve dobrote kojom je svom dužniku oprostio taj golemi duh, ali u isto vrijeme i njegovu uskogrudnost i bešćutnost sa svojim drugom koji mu je dugovao zanemarivu sitnicu u odnosu na ono što mu je oprošteno.

Prije četrdesetak godina, kad je u Njemačkoj još bila marka u opticaju, neki precizni Nijemac je izračunao da bi deset tisuća talenata danas iznosilo 42 milijuna maraka, dok je sto denara bilo stotinu radničkih dnevnica. Ako pođemo od toga da je kralj u prispodobi zapravo Bog, onda je poruka jasna: Dug koji Bog oprašta ljudima opraštajući im grijehe neizmjerno je velik, jer težina uvrede mjeri se dostojanstvom uvrijeđenog. Isus ostavlja svojim slušateljima da sami sebe prepoznaju u toj prispodobi i povuku potrebne zaključke

Zašto je teško oprostiti?

Ako Bog tako velikodušno oprašta čovjeku, zašto je čovjeku teško oprostiti svome bratu? Ljudi obično razmišljaju sljedećom logikom: Taj i taj me tako drsko i bezobrazno uvrijedio, kako ću mu oprostiti? Ili: ako mu ponovo oprostim, samo će nastaviti sa svojim bezobrazlukom. Sve su to naši ljudski razlozi koje Bog ne prihvaća. I kralj iz Isusove prispodobe zasigurno je znao puno lošega o svome dužniku, ali on ništa od toga ne spominje već mu velikodušno oprašta. Bog je uvijek milosrdan i uz rizik da njegovo milosrđe neće uvijek polučiti uspjeh, kao u slučaju ovoga sluge. Samo u tom slučaju nije kriv Bog, već čovjek, kojega na kraju ipak čeka sud kojemu neće moći umaći. Prije toga činit ćemo najbolje, budemo li postupali u Isusovu duhu, ne pitajući se puno za posljedice svoga popuštanja i praštanja.

Divan primjer takvoga čovjeka ostavio je Dostojevski u liku staroga svećenika Zozime koji je utjelovljena mudrost i dobrota. Zato ljudi sa svih strana dolaze k njemu sa svojim problemima. Posebno je dirljiva scena sa ženom koja je skrivila smrt svoga muža. Dok stoji pred njim sva u strahu, starac je blago pita: „Zbog čega si došla, dijete moje?“ Žena odgovara tiho i potreseno: „Spasi moju dušu, oče! Sagriješila sam teško i bojim se svoga grijeha“. Umjesto da se pretvori u strogog suca, starac je počinje tješiti: „Ne boj se ničega i nikad ne uznemiruj svoju dušu. Ako imaš pokajanja, Bog će ti sve oprostiti…Vjeruj samo da te Bog ljubi više nego možeš i zamisliti…Pokojnom mužu oprosti u srcu i s njim se izmiri. Ako imaš pokajanja, imaš i ljubavi, a ako imaš ljubavi, onda si dijete Božje…Kad si već mene, koji sam također grešnik, ganula svojom sudbinom, koliko će više Bog imati milosrđa s tobom.“

Molitva vjernika

Bogu, Ocu milosrđa i izvoru oproštenja, iznesimo svoje molitve proseći oproštenje grijeha i snagu praštanja:

  1. Crkvu svoju, kojoj si povjerio službu praštanja grijeha, očisti od svakoga zla da bude vjerna nositeljica tvoje ljubavi i tvoga spasenja svim ljudima, molimo te.
     
  2. Papu Franju i sve pastire Crkve vodi putem svoje mudrosti i ljubavi kako bi svi vjernici mogli uvijek rasti u spoznanju tebe gradeći tvoje kraljevstvo među ljudima, molimo te.
     
  3. Svijet siromašnih podjarmljen je dugovima prema onima kojim žive u obilju: nadahni državne poglavare na istinsku pravednost i zajedništvo dobara među svim narodima, molimo te.
     
  4. Sve nas ovdje okupljene obdari snagom ljubavi koja radosno prašta, molimo te.
     
  5. Braći i sestrama koja su u vjeri usnula milostivo oprosti svaki prijestup i uvedi ih u zajedništvo svetih, molimo te.

Svemogući Bože, ti si u svome Sinu pomirio sa sobom sav svijet. Obdari nas snagom ljubavi i praštanja da živimo kao zajednica otkupljenih. Po Kristu Gospodinu našemu.