DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, spasi slugu svoga koji se uzda u te! Smiluj mi se, Gospode, jer povazdan vapijem k tebi.   (Ps 86, 1-3)

Zborna molitva
Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, jedinom žrtvom svoga Sina stekao si novi narod. Molimo te, daruj svojoj Crkvi jedinstvo i mir. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Zemlja se nasićuje plodom ruku tvojih, Gospodine, da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje.   (Ps 104, 13-15)

Popričesna molitva
Gospodine, izliječi nas potpuno svojim milosnim djelovanjem. Stvori nam novo srce da uvijek činimo što je tebi milo. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 22,19-23
Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin Šibni, upravitelju dvora: »Lišit ću te tvoje službe i otjerati s tvog mjesta; i u onaj dan pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasati, tvoju ću mu vlast predati u ruke te će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu; i postat će prijesto slave domu oca svojega.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 138,1-3.6.8bc

Pripjev: Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđelâ pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Zaista, uzvišen je Gospodin,
ali gleda na ponizna,
a oholicu izdaleka poznaje.
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Drugo čitanje   Rim 11, 33-36
Sve je od njega i po njemu i za njega!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bî savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Mt 16,18
Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.

Evanđelje    Mt 16,13-20
Ti si Petar-Stijena. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krsti­telj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Tko je Sin Čovječji?

U središtu današnjeg evanđelja nalazi se jedno priznanje i jedno obećanje s dalekosežnim posljedicama. Petrovo priznanje Isusa Mesijom početak je nastanka novozavjetne kristologije i temelj kršćanske vjere u osobu Isusa iz Nazareta. Isusovo obećanje Petru početak je nastanka Kristove Crkve i njezina čvrsta uporišna točka. Od kakvoga je značenja taj razgovor između Isusa i Petra bio za prvu Crkvu, govori činjenica da je u njezinoj predaji ostalo točno zapamćeno gdje se on odigrao – kod Cezareje Filipove. Za razliku od puno poznatije Cezareje na moru, tu je riječ o naseobini što ju je u blizini izvora rijeke Jordana osnovao Filip, jedan od sinova Heroda Velikoga, kojemu je pripalo to područje.

Kako god se naizgled činilo da je do tog neobičnog dijaloga Isusa i njegova prvog učenika došlo iznenada Isusovim pitanjem, što o njemu kažu ljudi, taj dojam vara. I pitanje i odgovor pripremani su od samog početka. Isusovo učenje bilo je tako novo i snažno, a pogotovo to vrijedi za njegova brojna čudesa, da su se ljudi trajno pitali: „Tko je ovaj?“, pokušavajući ga smjestiti u okvire očekivanja u narodu s obzirom na početak ispunjenja mesijanskih obećanja. Da su ta očekivanja u to vrijeme bila vrlo živa svjedoči evanđelist Luka koji, govoreći o Ivanu Krstitelju, kaže: „Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu, nije li on možda Krist“ (Lk 3,15).

Tako su se, nakon što je Herod dao ukloniti Ivana, svi pitali o Isusu. Sam Herod misli: „To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu“ (Mt 14,2). Drugi su u njemu vidjeli velikog proroka Iliju, koji je u židovstvu očekivan kao Mesijin preteča. Neki opet Jeremiju ili jednostavno proroka. Tako i Samarijanka, zadivljena njegovim poznavanjem njezina života, kaže: „Gospodine, vidim da si prorok“ (Iv 4,19). Židovi dugo nisu imali proroka koji bi govorio u Božje ime i zato su bili sretni kad su u Isusu prepoznali proročke crte.

Što misle učenici?

U svemu tome za Isusa su bili najvažniji njegovi učenici. Njih je pozvao na samom početku svoga djelovanja (Mt 4,18sl.) kako bi bili svjedoci svega i kako bi mogli nastaviti njegovo poslanje. Iako evanđelisti ističu da je za njih imao posebnu pouku, kako bi im u kući nasamo tumačio ono što je narodu govorio u prispodobama, ni njima kao ni narodu Isus nikad nije do kraja otkrio tajnu svoje osobe i svoga poslanja. Nikad nije izravno i otvoreno rekao da je on Mesija, štoviše strogo je izbjegavao taj naslov, jer je on bio politički obojen. Umjesto toga, o sebi je često govorio u trećem licu kao o Sinu Čovječjemu. Tako i ovaj put njegovo pitanje glasi: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ (16,13).

Isus je jamačno znao što se sve u narodu o njemu govori i nije mu bilo stalo do provjeravanja tih mišljenja. To potvrđuje i činjenica da se on ni jednom jedinom riječi ne osvrće na to što je upravo čuo da narod misli o njemu. To pitanje posve je u funkciji drugoga, puno važnijega pitanje, onoga koje Isus upućuje svojim učenicima: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ (16,15). Iako je pitanje postavljeno svima, i ovaj put Petar je najbrži i odgovara u ime svih: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“ (16,16).

Obećanje i poslanje

Isusovu obećanju Petru, koje ustvari sadrži njegovo buduće poslanje u Crkvi, prethodi vrlo važna rečenica koja govori o naravi i Petrova odgovora i poslanja koje će dobiti od Isusa: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima“ (16,17). Dakle, Petar se nije sam dovinuo do svog odgovora, već mu je darovan. On je sadržaj objave Petru. U Ivanovu evanđelju Ivan Krstitelj sam naglašava kako on samo na temelju objave može svjedočiti da je Isus Sin Božji (us. Iv 1,31-34). U tom smislu treba shvatiti i značenje promjene Petrova imena od strane Isusa. Prozvavši ga Petrom – Stijenom, Isus time ne želi naglasiti ni nepokolebivost Petrova karaktera ili snagu njegove osobne vjere, već da će ga on učiniti Stijenom, čvrstim uporištem svoje Crkve u nesigurnosti ovoga svijeta.

Taj osobni odnos između Isusa i njegova učenika ustvari je model odnosa svakoga vjernika prema Isusu kristu. Da bi netko bio kršćanin, nije dosta biti član Crkve, već treba njegovati osoban odnos s onim tko je na Petru utemeljio Crkvu. Svakom kršćaninu upućeno je pitanje: Što ti misliš tko sam ja? Ako si naučio s Petrom odgovoriti: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“, onda to i obvezuje, da se pozna u njegovu životu.

To potvrđuje iskrena ispovijest francuskog novinara Pierre Lotija koji je kao nevjernik sredinom prošloga stoljeća iz znatiželje posjetio Isusov grob, a onda za svoje novine napisao: „Štogod ljudi činili ili govorili, on uvijek ostaje neprotumačiv i jedini…Ispred najmanjeg raspela od drveta ponizit će se i ganuti najoholije srce, razmišljajući o njegovoj muci. On budi najplemenitije ideale i daje sigurnost vječnoga života. On dijeli neočekivane utjehe, on jedini ima sposobnost opraštanja u beskonačnost. Ma kako to u ovom času moglo izgledati čudno, da sam ja napisao ove riječi, htio bih poručiti svim nepoznatima koji su me slijedili do Svetoga groba: ‘Tražite ga i vi, pokušajte…, jer izvan njega nema ništa’“.

Molitva vjernika

Svemogućemu Bogu, koji nam je u svome Sinu darovao otkupljenje, uputimo svoje iskrene molitve:

  1. Za Crkvu u svijetu: učini ju vjernom i uvijek otvorenom vodstvu tvoga Duha da svjedočanskim življenjem evanđelja uvijek otkriva istinsko Kristovo lice svim ljudima, molimo te.
     
  2. Za papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: učvrsti ih u svojoj istini i pomozi da tvoj narod uvijek vode u mudrosti evanđelja
    i u radosnome služenju braći ljudima, molimo te.
     
  3. Za sve koji su daleko od tebe: potakni ih svojom milošću i životnim primjerom tvojih vjernika da u tebi nađu spasenje i radost života, molimo te.
     
  4. Za ovdje okupljenu zajednicu: prodahni nas svojim Duhom da pouzdanje u tebe bude odgovor na sve sumnje i na sva iskušenja koja nam život donosi, molimo te.
     
  5. Za braću i sestre koji napustiše ovozemaljski dom: primi ih u svoj vječni mir, molimo te.

Svemogući Bože, ti si na čvrstoj stijeni vjere svojih apostola podigao Crkvu, zajednicu vjernika. Usliši nam smjerne molitve i okrijepi nam vjeru da budemo vjerni graditelji tvoga Kraljevstva među ljudima koje susrećemo. Po Kristu Gospodinu našemu.