DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Pogledaj, štite naš, Bože, pogledaj lice Pomazanika svoga! Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. (Ps 84, 10-11)

Zborna molitva
Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra. Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja, koja nadilaze svaku želju. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, Gospodine, ove prinose kojima se ostvaruje otajstvena razmjena naših i tvojih darova. Mi tebi donosimo što si nam dao, a ti nam u svom daru podaj sama sebe. Po Kristu.

Pričesna pjesma
U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje. (Ps 130,7)

Popričesna molitva
Gospodine, ovom pričešću  dao si nam dioništvo u svome Sinu Isusu Kristu. Molimo te, da nas sveta otajstva preobraze na njegovu sliku te se pridružimo njegovoj proslavi u nebu. Po Kristu.

Prvo čitanje    Iz 56,1.6-7
Sinove tuđinske dovest ću na svoju svetu goru!

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost. A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe i da ljube ime Gospodnje i da mu budu službenici, sve koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mojem, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se dom moj zvati dom molitve za sve narode.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 67,2-3.5-6.8

Pripjev: Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje   Rim 11,13-15.29-32
Neopozivi su dari i poziv Božji Izraelu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Vama, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? Ta neopozivi su dari i poziv Božji! Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe, tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    usp. Mt 4,23
Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvu i liječio svaku nemoć u narodu.

Evanđelje    Mt 15,21-28
O ženo, velika je vjera tvoja!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Vjera briše granice

Evanđelist Matej svojim čitateljima na jednom konkretnom primjeru iz Isusova života želi poručiti kako prava vjera ne prizna granice između Židova i pogana i kako ona nije u pripadnosti izabranom narodu Izraelu već u povjerenju koje čovjek iskazuje Isusu koji u Božje ime svim ljudima naviješta kraljevstvo Božje i nudi spasenje. A to znači da je vjera moguća i među poganima od kojih su se Židovi dotada strogo distancirali.

Zato Matej pravi karakterističan uvod u izvješće o susretu Isusa i žene Kanaanke: „Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske“ (Mt 15,21). A to je područje oko poganskih gradova Tira i Sidona. Važnost poruke toga teksta bit će nam još očitija kad uočimo da on dolazi neposredno nakon što je Matej donio široko izvješće o Isusovoj žučljivoj raspravi s farizejima o praznim ljudskim predajama kojima oni slijepo robuju, misleći da će se tako svidjeti Bogu. Isus im uzvraća riječima proroka Izaije: „Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene“ (Mt 15,8).

Nakon što je farizeje nazvao „slijepim vođama slijepaca“ (15,14), znakovito je da Isus prelazi u poganski kraj. Time on ne čini ništa samovoljno, što bi se moglo protumačiti kao izdaja vlastitoga naroda, već se time ostvaruje ono što je Bog već u Starom zavjetu najavio za posljednja vremena po svom proroku: „Sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe i ljube ime Gospodnje i da mu budu službenici…, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve“ (Iz 56,6sl).

Gospodine, pomozi mi!

Ne znamo ništa o tome, što je žena iz poganskoga kraja do tada čula i znala o Isusu, ali njezina upornost u traženju pomoći odaje njezino veliko povjerenje u njega i njegovu moć ozdravljenja. Ona mu se obraća istim naslovom, kojim mu se prethodno obratio Petar, „Gospodine“. Prvo ga je samo podsjetila na svoju nevolju: „Kći mi je teško opsjednuta!“ (15,22), da bi kasnije njezin vapaj postao nešto konkretniji: „Gospodine, pomozi mi!“ (15,25). Izričući tako samo općenito svoju molbu, ona Isusu ostavlja slobodu što će učiniti. Žena ga ničim ne uvjetuje, što također govori o veličini njezina povjerenja.

Ne smijemo zaboraviti kako je to njezino povjerenje već prošlo veliku kušnju. Prvo se Isus pravio kao da ga se njezino zapomaganje uopće ne tiče. Potom je došla tipično ljudska reakcija njegovih učenika, koje uopće nije taknula ženina muka, već tu ženu doživljavaju dosadnom, ona im ide na živce i zato mole Isusa da je ipak usliša: „Udovolji joj jer viče za nama“ (15,23). Podsjećajući kako je on „poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova“ (15,24), Isus daje priliku ženi da do kraja očituje snagu svoga povjerenja u njegovu dobrotu i svemogućnost, ali zasigurno time želi dati i učenicima priliku da sami učine još jedan korak u svojoj vlastitoj školi vjere, da se osvjedoče što je prava vjera.

Kušnju ženine vjere Isus pojačava navodeći krilaticu koja je u to vrijeme kolala među Židovima i koja je sve govorila o tome što su oni držali o poganima: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima“ (15,26). No ni takva riječ, koju su pogani zasigurno morali doživljavati vrlo uvredljivom, nije nimalo pokolebala ženino neograničeno povjerenje u Isusa, već rezultira rečenicom punom začuđujuće dobrote i poniznosti: „Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihova gospodara!“ (15,27).

Ženo, velika je vjera tvoja!

Ženina upornost i njezin višestruki vapaj napokon su urodili plodom. Isus nije samo uslišao njezinu molbu, već je posebno pohvalio njezinu vjeru. On je u više slučajeva znao reći ozdravljenom bolesniku ili onom tko je za nj posredovao: „vjera te tvoja spasila“, ali samo u dva slučaja Isus je pohvalio vjeru nečiju vjeru. I zanimljivo, oba puta riječ je o poganima. Uz ženu Kanaanku, Matej je zabilježio i primjer rimskoga satnika koji moli za ozdravljenje svoga sluge, naglašavajući kako je dosta samo Isusova riječ, jer on nije dostojan da Isus uđe u njegovu kuću. Na to ga Isus onima koji ga slijede ističe kao primjer velike vjere: „Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere“ (Mt 8,10).

Što bi rekli mnogi kršćani kad bi se Isus danas iznenada pojavio, upro prstom u nekog poganina i rekao kako nitko u Crkvi nema takve vjere kao on? Vjerojatno bi počeli rogoboriti kao što su činili farizeji u ondašnje vrijeme. Zato je ovo evanđelje za svakoga kršćanina ponajprije poziv da se zapita, nije li možda i njemu blizak farizejski duh, po kojemu je najvažnije isticati svoju pripadnost Crkvi i ljubomorno čuvati kojekakve, možda već odavno beživotne predaje. Ono je podsjetnik svakomu slušatelju da je vjera prije svega neograničeno povjerenje u Boga i da kao takva ne poznaje granica.

Pogotovo danas, kad nezaustavljivi proces globalizacije i potrebu otvorenoga dijaloga sa svim religijama mnogi kršćani doživljavaju kao ugrožavanje vlastitog identiteta, potrebno je imati pred očima Isusov primjer. Zar i sami nismo od vremena do vremena prijatno iznenađeni plemenitim i velikodušnim djelima takozvanih modernih pogana? Tu je također dobro sjetiti se i one široke Isusove riječi: „Tko nije protiv vas, za vas je“ (Lk 9,50). Ta riječ ostavlja dovoljno prostora da se i u poganima vidi mogućeg vjernika i da se kršćani ne boje zajedno s takvima činiti dobro, jer ono je uvijek učinjeno u Božje ime.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog nas je u Kristu poučio kako valja ustrajno i ponizno moliti za dar spasenja. Vjerni Kristovoj riječi, uputimo svoje molitve nebeskom Ocu, zajedno proseći:

Smiluj nam se, Gospodine!

  1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika: da vjernošću putu evanđelja bude znak tvoje blizine svakomu čovjeku i mjesto istinskoga zajedništva koje preobražava svijet, molimo te.
     
  2. Za papu Franju i sve pastire Crkve: pomozi im da budu vjerni svjedoci tvoga milosrđa te u njihovu služenju svi vjernici prepoznaju ljepotu tvoje ljubavi, molimo te.
     
  3. Za svijet, razdijeljen nepravdama i sukobima: tvoj dar spasenja neka bude snaga pomirenja i istinskoga zajedništva među svim narodima, molimo te.
     
  4. Za nas nad kojima i sada očituješ svoje smilovanje: pomozi nam prepoznati svaki dar koji od tebe dolazi te svojim bližnjima budemo svjedoci tvoje dobrote, molimo te.
     
  5. Za pokojnu našu braću i sestre: budi im milostiv i primi ih u zagrljaj svoje vječnosti, molimo te.

Svemogući Bože, ti poznaješ našu ranjenost i naše potrebe. Primi naše molitve i okrijepi nas pouzdanjem u tebe da uvijek budemo dostojni tvoga smilovanja. Po Kristu Gospodinu našemu.