Intervju s biskupom Perićem u povodu posjeta pape Franje BiH

Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić dao je intervju za Katoličku tiskovnu agenciju u povodu posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini. S biskupom Perićem razgovarao je mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik Katoličke tiskovne agencije BK BiH.

Molim Vas da kažete nekoliko riječi o sebi i svojoj službi.

Rođen 1944. u Rovišću kod Bjelovara. Školovao se od 1951. do 1971. u Crnićima, Zagrebu i Rimu. Župnik u Trebinju od 1971. do 1974. Profesor na Gimnaziji u Dubrovniku od 1972. do 1974. Na sarajevskoj Teologiji od 1974. do 1979. Predavao razne predmete. Rektor u Sv. Jeronimu u Rimu 1980.-1992. Biskup u Mostaru koadjutor 1992.-1993, dijecezanski od 1993. do sada.

Povjereno Vam je vođenje Mostarsko-duvanjske i upravljanje Trebinjsko-mrkanskom biskupijom. Molim Vas da ih ukratko predstavite te usporedite statističke podatke prije rata i danas.

Broj vjernika obiju hercegovačkih biskupija oko 200.000 (Mostarsko-duvanjska oko 180.000, Trebinjska oko 20.000) danas je u odnosu na predratno stanje gotovo nepromijenjen. Struktura je vjernika znatno izmijenjena. Smanjuje se broj rađanja pa biskupije postaju sve „starije“. Molimo Boga da On, koji je ni iz čega stvorio sav svemir i čovjeka kao svoju sliku, vrati život u Hercegovinu i u sve dijelove svijeta, gdje nedostaje.

Tijekom pohoda članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine ad limina Apostolorum imali ste prigodu susresti Svetoga Oca. Kako ste doživjeli papu Franju?

S papom Franjom susreo sam se u Godini vjere sa skupinom svećenika i oko 1.200 vjernika hercegovačkih biskupija. Hodočastili smo na grobove Apostolskih prvaka i susreli se s Papom na Trgu sv. Petra. U službenom pohodu „ad limina“ u ožujku ove godine mi smo biskupi iz BiH mogli osjetiti očinsku brigu pape Franje prema našoj krajevnoj Crkvi. S velikom pozornošću slušao je izlaganja pojedinih biskupa. Često i s velikom zabrinutošću prokomentirao necrkvene pojave u pojedinim mjesnim Crkvama kao i cjelokupnu situaciju u našoj zemlji.

Na koji način će se Vaše biskupije uključiti u posjet pape Franje Bosni i Hercegovini?

Vijest o apostolskom pohodu pape Franje Sarajevu i Bosni i Hercegovini primljena je s radošću u Hercegovini. Više smo puta pozvali vjernike da mole za blagoslovljen pohod Svetoga Oca. Predstavnik Ordinarijata, generalni vikar, sudjelovao je u radu Crkvenoga odbora, a župnici su animirali vjernike na hodočašće i molitveno-misno slavlje sa Svetim Ocem. Prema dostupnim vijestima na središnjem Misnom slavlju na stadionu Koševo sudjelovat će preko 10.000 vjernika iz hercegovačkih biskupija. Mnogi su i dio velikoga pjevačkog zbora, a bit ćemo prisutni i na susretu s Papom u katedrali i u Centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II“. Vjerujemo da će se velika većina onih vjernika koji taj dan ne će biti u Sarajevu, molitveno sjediniti s Papom u duhu i istini.

Moglo se čuti i pročitati želja i očekivanje pojedinih da papa Franjo posjeti Mostar jer je papa Ivan Pavao II. već posjetio Sarajevo i Banju Luku. Namjeravate li uputili poziv papi Franji da posjeti Mostar?

Crkva u Hercegovini kao i Crkva u bilo kojem drugom dijelu svijeta rado bi ugostila Svetoga Oca, zajedno molila i njegove poruke otvorena srca primila. Budući da je bio na snazi poziv uzoritoga kardinala Vinka Puljića, složno s ostalim biskupima, da Papa pohodi Sarajevo, i to jedan dan, nije bilo mjesta udvostručivati poziv. Dosadašnji pohodi Svetoga Oca Crkvi u Hrvata – dva puta u BiH i tri puta u RH – imali su povoda u velikim crkvenim obljetnicama – Zagreb 1994.; novim blaženicima: kard. Alojzije Stepinac, Zagreb – Marija Bistrica 1998.; Ivan Merz, Banja Luka, 2003.; Marija Propetoga Petković, Dubrovnik iste godine; velikih pastoralnih projekata poput Biskupske sinode: Đakovo – Osijek, 2003.; Obiteljski dan, Zagrebu 2011. te poruka mira u Sarajevu 1997. godine, nakon što mu je onemogućen pastoralni pohod u ratnoj 1994. Istina, kada je Papin pohod bio višednevni, onda su se uključila i druga biskupijska središta kao što su Split, Rijeka i Zadar.

Crkva u Hercegovini vodi pastoralni život u svojoj redovitosti, a problemi koji nas opterećuju, rješavaju se sukladno crkvenim odredbama na terenu i u uredima Svete Stolice. Ono što se desetljećima nakupljalo, traži ozbiljan teološki, povijesni i pravni studij i sud. Kada bude pogodan čas, zasigurno ćemo uputiti poziv Svetom Ocu i moliti da nam dođe u Mostar.

Kao predsjednik Vijeća za kler Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine pokrenuli ste 2014. godine održavanje Međudekanskih susreta na razini cijele Bosne i Hercegovine koji imaju prvotni cilj povezivanje između dekanata i župa s većim brojem katolika s onim dekanatima i župama odakle su brojni katolici prognani i izbjegli. Na kakav odaziv je naišla ova inicijativa?

Crkva u Bosni i Hercegovini jedan je ud jedinstvenoga Tijela Kristova, na poseban način u proteklom ratu ranjen. Vrhbosanska biskupija prepolovljena. Banjalučka još više. Nekada plodne župe opustjele. Svećenici kao stražari često se osjećaju ostavljenima u bespućima novih vrtloga. Stoga smo na Vijeću za kler BK BiH predložili, a biskupi Vrhbosanske metropolije prihvatili, da se organiziraju Međudekanatski susreti na kojima bi se tražili načini duhovne, svećeničke i crkvene solidarnosti. Do sada smo održali dva susreta u Travniku. Nakon posljednjega, 30. travnja ove godine, pozvani su svi dekane da organiziraju izvanredne proljetne korone na kojima bi svi svećenici biti upoznati s onim što se na susretima u Travniku govorilo te predložili konkretne mogućnosti. Nadam da će se ovi susreti nastaviti te donijeti mnogostruke duhovne plodove u povezivanju svećenika međusobno, a sve na dobro povjerenih nam vjernika i na slavu Božju.

U Mostarsko-duvanjskoj biskupiji posljednjih desetljeća bilo je poteškoća u pastoriziranju pojedinih župa Mostarsko-duvanjske biskupije. Idu li stvari na bolje?

Stoljetni „hercegovački problem“ oko raspodjele župe između redovničkoga i biskupijskoga klera, koji je u hodu prerastao u „slučaj“, milošću Božjom, crkvenošću mnogih na samom terenu, ali i po jasnoći i odlučnosti Svete Stolice nije više s onakvom ranom na mjesnoj Crkvi. Na žalost, još je nekoliko župa u kojima djeluju svećenici isključeni iz Franjevačkoga reda i suspendirani „a divinis“. U velikoj većini župa i među svećenicima osjeća se duh crkvenosti i svećeničkoga zajedništva. Ostaje nam nada u molitvi da će svi doći do spoznanja Istine te u toj Istini prihvatiti odluke Crkve.

Unatoč brojnim obvezama, rado se odazivate pozivima da držite duhovne vježbe svećenicima, redovnicima i redovnicama a posebno bogoslovima i sjemeništarcima. Kako je stanje na planu duhovnih zvanja u biskupijama povjerenim Vašoj pastoralnoj skrbi?

Trostruka je biskupska služba: naučavanja, posvećivanja i upravljanja. Biskupi su u prvom redu zaduženi za povjerene im mjesne Crkve. Apostolska služba uključuje brigu za cijelu Crkvu. Ostvarenje ovoga poslanja očituje se u učiteljskoj službi bilo u slavljima sakramenata s propovijedima, duhovne vježbe, predavanja, seminari i slično. Dakako, uvijek vodeći računa da ne pati ono prvo: briga za vjernike u biskupiji. Zahvalan sam Bogu na daru da sam mogao biti od pomoći u duhovnom razmišljanju i rastu svećenika, redovnika i redovnica, i svećeničkih kandidata s kojima sam proveo određen broj dana u duhovnom zajedništvu. Objavljeno je nekoliko knjiga takva sadržaja. Posljednja: Isusova Majka, 2015.

U Godini vjere na razini biskupija pokrenuli smo Apostolat molitve za duhovna zvanja. U razne oblike molitve i žrtve – popunjavanjem pristupnica i izdavanjem članskih iskaznica -uključilo se preko 2.000 naših vjernika. Pozive Božje osjećamo. Broj duhovnih zvanja, svećeničkih i redovničkih, u stalnu je porastu, Bogu hvala. Ali još uvijek nismo izišli iz zone u kojoj se može govoriti o dostatnosti broja svećenika. Iako novoređenici zamjenjuju pokojne, broj novoređenika nije tolik da bi zamijenio i bolesne i umirovljene. Uzdamo se u Gospodara žetve i iskreno ga molimo, jer njegova je njiva, njegova sjetva, njegovi žeteoci i žetelice.

U povodu posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini uputili ste poziv svim članovima svojih biskupijskih zajednica da se uključe molitvom, hodočašćem ili na drugi način. Što biste poručili svim katolicima i svim ljudima u Bosni i Hercegovini ovim povodom?

Papa nam dolazi kao glasnik mira. Mir je ono što je svakomu pojedinačno, a onda i ovoj Crkvi i državi, potrebno. Pravoga mira nema bez istine i pravde. Ako Papin pohod budemo sveli na objektiv kamere, a ne na to da se srca otvore porukama koje će Sveti Otac izreći na Misnom slavlju i na staleškim susretima, gradimo kuću na pijesku. Stalno smo vjernike pozivali na molitvu da Papin apostolski pohod bude osobita prigoda da se Kristov mir nastani u našim dušama i na ovim nemirnim prostorima. Mir građen na pravdi i istini!