MISA VEČERE GOSPODNJE. VELIKI ČETVRTAK. GODINA A

Ulazna pjesma
Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni. usp. Gal 6, 14

Zborna molitva
Bože, slavimo presvetu večeru kad je tvoj Jedinorođenac, spreman da pođe u smrt predao Crkvi žrtvu novog Saveza i gozbu svoje ljubavi. Daj da iz tog otajstva crpimo ljubav i život. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, kad god se slavi spomen ove žrtve, izvršuje se djelo našega otkupljenja: zato daj da dostojno slavimo ta otajstva. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma
Ovo je Tijelo, koje se za vas predaje; ova čaša novi je Savez u mojoj Krvi: ovo činite, kad god blagujete i pijete, meni na spomen. 1Kor 11, 24-25

Popričesna molitva
Svemogući Bože, ovdje nas na zemlji krijepiš večerom svoga Sina: daj nam uživati na njegovoj vječnoj gozbi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Izl 12, 1-8.11-14
Naredbe o pashalnoj večeri.

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zaje­dnici izraelskoj i recite: Desetog dana ­ovoga mjeseca neka svatko po porodici ­pribavi je­d­no živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je poro­dica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i mu­ško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja. Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji ­egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv ­neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 116,12-13.15-18
Pripjev: Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.
………
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga,
sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
……….
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

Drugo čitanje    1Kor 11, 23-26
Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 13, 34
Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.

Evanđelje   Iv 13, 1-15
Do kraja ih je ljubio.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži ­haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u pra­onik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.« Kad im dakle opra noge, uze svoje halji­­ne, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

fra Ivan Dugandžić

Ovo činite meni na spomen!

Kad bi netko neupućen, netko tko ne zna ništa o kršćanstvu, promatrao što se večeras na misi Večere Gospodnje, a posebice kroz cijelo Sveto trodnevlje događa po našim crkvama i slušao izvješće o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, taj bi sve to mogao doživjeti kao dramatiziran prikaz smrti čovjeka u kojemu dominira strah i izdaja, mučenje i raspinjanje, polaganje mrtvog tijela u grob i na kraju zbunjenost oko praznoga groba. To su gole činjenice koje ne mogu promaknuti ni onima koji ne znaju ništa o njihovu dubljem značenju. Isto tako ne mora čovjek biti kršćanin, da bi ga se snažno dojmilo lijepo izvođenje obreda, pogotovo ako su još popraćeni skladnim pjevanjem. Obred naime predstavlja važan dio svake religije, a pogotovo kršćanstva. Bez njega, kršćanstvo bi bilo beskrvno pripovijedanje o nečemu što se nekoć dogodilo, u najboljem slupaju zbirka tekstova koji nude nekakvu životnu mudrost.

Za nas vjernike to što ćemo ova tri dana slaviti nije samo dobro uvježbana i izvedena predstava, već vjerničko slavlje najvećeg otajstva naše vjere. Toga postajemo svjesni u svakoj euharistiji i zato kličemo: „Tvoju smrt, Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo“. To je odgovor Crkve na Isusove riječi s posljednje večere: „Ovo činite meni na spomen“. Da bismo shvatili veličinu onoga što se dogodilo na Isusovoj oproštajnoj večeri s učenicima, potrebno je sve to staviti u širi okvir povijesti spasenja. Jer, niti je Isus slučajno odabrao večeru kao mjesto oproštaja s učenicima prije dragovoljnog odlaska u smrt, niti je slučajno ostavio kruh i vino kao znak svoje trajne nazočnosti.

Stara i nova Pasha

Ako smo pažljivo slušali prvo i drugo čitanje, mogli smo zapaziti kako i u jednom i u drugom tekstu određeno vrijeme igra važnu ulogu. To su: „ovaj mjesec“ u prvom i „ona noć“ u drugom čitanju. „Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini…“ Tim riječima Bog podsjeća Mojsija i Arona na veličinu događaja kojima su upravo taj mjesec bili svjedoci i zapovijeda im da kao uspomenu na nj svake godine slave Pashu, da žrtvuju i blaguju pashalno janje s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. Držeći se te zapovijedi, svaka židovska obitelj okupljala se je na slavljenje pashalne večere, slušala izvješće o veličanstvenim Božjim djelima, zahvaljivala Bogu na darovanoj slobodi i svoj život usmjeravala u budućnost, očekujući da Bog ispuni i svoja obećanja o slanju Pomazanika.

I došao je taj trenutak, točnije došla je ta večere, drukčija od svih drugih večeri, kad su se počela ispunjati Božja obećanja i kad je staro slavlje Pashe trebalo biti zamijenjeno novim, kad će žrtvovanje pashalnog janjeta biti zamijenjeno novom žrtvom. Slaveći židovsku Pashu kao večeru svoga rastanka s učenicima, Isus sam svjesno preuzima ulogu žrtvenog janjeta i daruje svoje tijelo za hranu svojima. – „Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: ‘ovo je tijelo moje koje se predaje za vas. Ovo činite meni na spomen’“. Već davno prije prorok je Božjeg pomazanika najavio kao žrtveno janje koje na sebe uzima grijeh i krivnju drugih, a Isus se samo poistovjetio s tom ulogom.

Srce kršćanske vjere

Kršćanstvo ima svoju dugu povijest. U toj povijesti toliko toga je veliko i znamenito po čemu je kršćanstvo prepoznatljivo, ali bez ove tajne koju večeras slavimo svega toga ne bi bilo, jer ne bi bilo ni kršćanstva. Kad stupimo u neku veliku i lijepu crkvu, toliko toga privlači našu pozornost. Divimo se prvo skladnoj građevini, zatim zastajemo pred umjetničkim kipovima i slikama, naš pogled privlače oslikani prozori koji se prelijevaju u najljepšim bojama. Ali tek kad otkrijemo malo vječno svjetlo pored svetohraništa, otkrili smo ono bitno. A tek kad prignemo koljeno i prepustimo se šutnji klanjanja, do nas će početi dopirati poruka ljubavi Onoga tko se za nas predao u smrt, poruka koju je moguće samo tako čuti.

Velika kći židovskog naroda i velika kršćanska obraćenica, Edit Stein prisjeća se u svojoj autobiografiji jednog takvog trenutka koji je snažno utjecao na proces njezina obraćenja. Kad je imala dvadeset i pet godina, ušla je zajedno s jednom prijateljicom u jednu crkvu u Frankfurtu. Dok su razgledale crkvu, zapelo joj je za oko kako je jedna jednostavna žena s košarom u ruci pobožno kleknula pred oltar i uronila u molitvu. Priznaje da je to za nju bilo nešto posve novo, jer u židovske sinagoge ljudi idu samo na službu Božju. Tamo nema ni tabernakula ni vjernika koji bi pred njim molili. A tu gleda kako je netko prekinuo svoj posao i za trenutak napustio buku velegrada, da bi se u tišini crkve prepustio razgovoru s euharistijskim Gospodinom. Sjećajući se kasnije kao vjernica tog trenutka, Edit Stein kaže kako i sama u takvim trenucima osjeća mir i sigurnost djeteta koje nosi nevidljiva ali snažna ruka.

Moramo priznati kako nam je teško shvatiti ovu veliku tajnu Isusove žrtve i njegove nazočnosti među nama. I učenici su se zbunjeno pogledavali kad su čuli njegove riječi: „Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv“. Nikad se možemo odgovoriti na pitanje, kako se to kruh pretvara u tijelo i vino u krv Isusovu, kad mi i dalje vidimo lik kruha i vina. Tajnu ne može razriješiti naš razum, ali je može osjetiti naše srce koje spremno prihvaća Isusov nalog: „Ovo činite meni na spomen!“ ako se Krist iz ljubavi predao za nas u smrt, jasno je da samo onaj tko zahvalno i s ljubavlju prihvaća tu tajnu i slavi je može osjetiti i njezinu blizinu i snagu.

Molitva vjernika

Okupljeni poput apostola u dvorani posljednje večere, priznajući nesavršenost svoje ljubavi, uputimo Ocu nebeskom svoje molitve riječima:

Obnovi u nama svoju ljubav, Gospodine.

  1. Bože, u otajstvu euharistije slavimo spomen-čin Kristova predanja, po kojemu nam je otvorio vrata vječnoga života: daj da se tvoja Crkva neprestano hrani tim darom te u svijetu bude znak neba i tvoje blizine svakomu čovjeku, molimo te.
     
  2. Bože, iz otajstva ljubavi tvoga Sina u tvojoj je Crkvi izrastao sveti red svećeništva; snagom Kristove ljubavi prodahni papu našega Franju, sve biskupe i svećenike da u radosti predanja tebi žive dar svećeništva te svojom svetošću pridonose posvećenju tvojih vjernika i čitavoga svijeta, molimo te.
     
  3. Bože, tvoj je Sin, u znak velike ljubavi s kojom je pošao u smrt, svojim učenicima oprao noge: daj svima nama, njegovim učenicima, snagu iste ljubavi kako bismo u svakome čovjeku mogli prepoznati Kristovo lice te radosno služili jedni drugima, molimo te.
     
  4. Bože, započeli smo sveto trodnevlje u kojemu slavimo otajstvo svoga otkupljenja: otvori nam srca da s potpunim predanjem prigrlimo tvoga Sina te živom vjerom razmatramo njegovu muku i smrt, molimo te.
     
  5. Bože, oprani tvojom ljubavlju, primamo svaki dar od tebe. Daj nam prihvatiti sva životna iskušenja i u njima otkrivati blizinu tvoje ljubavi, molimo te.

Oče nebeski, tvoj nam je Sin ostavio sama sebe u presvetomu sakramentu euharistije. Rasvijetli nam oči vjere da u tome otajstvu pronalazimo okrjepu za život u vjernosti tebi i u ljubavi prema braći ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.