NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA

Ulazna pjesma  
Doista, uskrsnu Gospodin. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova.   (Lk 24, 34)

Zborna molitva
Bože, ti si danas po svojem Jedinorođencu pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu. Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća: obnovi nas, molimo, svojim Duhom, i daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života. Po Gospodinu. 

Darovna molitva
Primi, Gospodine, dar što ga na dan Vazma radosni prinosimo za žrtvu, kojom se tvoja Crkva nanovo rađa i hrani. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Žrtvovana je Pasha naša, Krist: zato svetkujmo s beskvasnim kruhom čistoće i istine, aleluja. (1Kor 5, 7-8)

Popričesna molitva
Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenim otajstvima: štiti je trajno svojom dobrotom i privedi k slavi uskrsnuća. Po Kristu.

Prvo čitanje   Dj 10, 34a. 37 - 43
S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Prozbori Petar i reče:
»Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bija­še ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I ­njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu nje­govu prima oproštenje grijeha.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam  Ps 118, 1-2. 16-17. 22-23
Pripjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

……….
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

……….
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Drugo čitanje   Kol 3, 1-4
Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   1Kor 5, 7b-8a
Žrtvovan je Krist, Pasha naša! Zato svetkujmo u Gospodinu!

Evanđelje   Iv 20, 1-9
Trebalo je da Isus ustane od mrtvih

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 
Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Riječ Gospodnja

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Pitanje svih pitanja

Ako je ljudski život kratak i prolazan, kao što jest, onda bi doista jedino stvarno pitanje koje ne bi smio zaobići nijedan čovjek moralo glasiti: Što je s našim mrtvima, s onima s kojima smo do jučer dijelili život? Ili, još puno osobnije, što će biti s nama već sutra, kada se prekine tanka nit našega života? Jedan odgovor se na temelju našeg iskustva nameće sam po sebi: Naši pokojni su u grobu, u zemlji, gdje bi inače bili. To je točno! Problem je samo u tome što nas ono ne zadovoljava, što ne možemo ostati kod toga da bi grob bio zadnja točka našega života. Zato je pitanje svih pitanja, završava li sve grobom ili ne?

Kažemo li da sa smrću sve prestaje, da je tu kraj svih ljudskih mogućnosti, dolazimo u sukob s najdubljom potrebom i čežnjom ljudskoga srca, a to je živjeti, živjeti i samo živjeti. Može se dogoditi da čovjek u trenucima teške bolesti ili patnje i uzdahne: Kamo sreće da je što prije umrijeti! No to nije nikakav dokaz da bi taj čovjek doista i želio radije umrijeti nego živjeti. Na to upozorava A. Solženjicin kad na usta jednog svog junaka ovako razmišlja: „Kad bi mi ostalo samo toliko prostora da se mogu oprijeti samo jednom nogom, a sve ostalo bi oko mene bila provalija i bezdan, i kad bi godinama morao tako stajati, ja bih i tada želio živjeti.“ To je prava istina o čovjeku. Svatko bi želio živjeti, unatoč siromaštvu, starosti, bolesti ili ne znam kakvoj drugoj nevolji. Ta želja jača je od svega.

Ako na postavljen pitanje odgovorimo da s grobom ne završava sve, moramo biti na čistu, tko je taj tko će nam omogućiti život onkraj groba, jer naše je iskustvo da to ni najmoćniji ne mogu. Svetkovina Kristova uskrsnuća jedini je pravi odgovor na to pitanje. To je jedina zraka nade koja je iz Božje besmrtnosti prodrla u našu ljudsku smrtnost, to je jedino uže spasa koje nam je pruženo iznad provalije našega prolaznog života.

Nečuvena poruka

Koliko je Isusovo uskrsnuće bilo neočekivano i iznenađujuće, pokazuje kratki tekst današnjeg evanđelja. Na uskrsno jutro sve je drukčije nego se očekivalo. Isusovi mučitelji mislili su da je njegovim polaganjem u grob sve završeno. I Isusovim prijateljima se činilo da je sve gotovo. Činilo im se da su s njegovim mrtvim tijelom pokopane i sve njihove nade koje je u njima budio. Je li moguće da je to bio samo lijep san koji je netragom nestao?

A onda nečuvena poruka žena o nezamislivom preokretu što se zbio na Isusovu grobu. Marija Magdalena, na veliko iznenađenje, nalazi kamen odvaljen i prazan grob, tijela nema. No time još nije nastupilo vrijeme uskrsne radosti. Pomišljajući na moguću krađu mrtvoga tijela, ona javlja učenicima: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše“ (Iv 20,2). Petar i drugi učenik nisu laka srca krenuli na grob, jer im se vijest činila nevjerojatnom.

Zašto toliko pomutnje i zbunjenosti? Sve nam to otkriva kako je uskrsnuće događaj koji nadilazi sva čovjekova iskustva i kao takav nema usporedbe u ljudskom životu. Isusovo uskrsnuće je događaj koji se zbio u prostoru i vremenu, a istodobno nadilazi i prostor i vrijeme. Isus se nije vratio u ovozemaljski život, nego je ušao u slavu Očevu. Zato nije dosta da se Uskrsli pojavi pred učenicima, on sam se mora dati od njih prepoznati. Tek kad Uskrsli Mariju pozove po imenu, ona će ga prepoznati (20,15sl). Slično je i prilikom ukazanja svim učenicima u dvorani posljednje večere. Oni ga prepoznaju tek na njegovu riječ: „Mir vama!“ (20,20).

Preobražajna snaga Uskrsloga

Protivnici kršćanstva znaju reći kako se pojavom Isusa Krista i njegovim uskrsnućem nije ništa bitno promijenilo na ovoj zemlji. Ta tvrdnja nama kršćanima može biti samo dobrodošao poticaj da ozbiljnije razmišljamo o toj središnjoj istini kršćanske vjere. Tijek svjetske povijesti nije se vidno ni u čemu promijenio. Nisu se promijenili ni moćnici koji tu povijest usmjeruju. Svi su oni nastavili i dalje živjeti i djelovati kao da se nije ništa dogodilo. Nitko od velikih svećenika nije snosio odgovornost za Isusovu smrt. Pogotovo ne Pilat. Istina, on će 36. g. p. Kr. biti povučen i protjeran u Galiju, ali ne zato što je Isusa osudio na smrt, već zato što nije uspijevao spriječiti sve češće pobune u Palestini.

Ipak s Isusovim uskrsnućem sve se bitno promijenilo, jer su se promijenili svjedoci njegova uskrsnuća. Njihova posvemašnja zbunjenost pretvorila se u neviđenu odlučnost, a tuga u radost. Oni su novi ljudi spremni s tom nečuvenom viješću suočiti čitavi svijet. Poruka uskrsnuća bila je jedina prava novost u ovom svijetu. Na njoj je nastala Crkva koja je svijetu podarila kršćansku civilizaciju i kulturu. Tom porukom ona je uspjela pokvarenom rimskom carstvu udahnuti novi život, dokinuti ropstvo, a barbarske narode privesti kršćanskoj uljudbi. Danas, kad smo suočeni s tolikim znakovima povratka u poganstvo i nove oblike barbarstva Crkva je pozvana da poruku novog života po Isusovu uskrsnuću ponovo uvjerljivo navijesti. A to mogu samo pravi svjedoci Uskrsloga.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, uskrsnućem svoga Sina Bog je obasjao svijet svjetlom vječnoga života. Molitvom zazovimo nebeskoga Oca da i nas ispuni uskrsnom radošću i rasvijetli tamu koja je u našim srcima. Molimo zajedno:

Bože, izvore života, rasvijetli nas.

  1. Oče nebeski, ti si nad Isusovim praznim grobom rasvijetlio vjeru prestrašenih učenika: oslobodi svoju Crkvu od straha pred budućnošću i osnaži ju Kristovim Duhom da svakomu čovjeku svjedoči nadu u život vječni, molimo te.
     
  2. Oče nebeski, ti si po uskrsnuću svoga Sina obnovio božansko dostojanstvo ljudskoga roda: daj svim vjernima da uvijek žive snagu novosti koja pobjeđuje grijeh te budu graditelji novoga svijeta, molimo te.
     
  3. Oče nebeski, ti si vjeru Crkve sazdao na svjedočanstvu svetih apostola: okrijepi nam vjeru da svojim životom i sami budemo svjedoci tvoje ljubavi koja spasava svijet, molimo te.
     
  4. Oče nebeski, svjetlom koje rasvjetljuje tamu smrti obasjaj tugu svih koji se osjećaju osamljenima i ojađenima, a kršćane nadahni da im po djelatnoj ljubavi očituju tvoju blizinu, molimo te.
     
  5. Oče nebeski, snagom Kristova uskrsnuća privedi u vječno blaženstvo braću i sestre od kojih se po smrti rastadosmo, molimo te.

Usliši, nebeski Oče, naše molitve. Obnovi nam vjeru i okrijepi nadu da ćemo jednom biti dionici tvoje vječne slave. Po Kristu Gospodinu našemu.