OSMA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Gospodin mi je zaštita, na polje me prostrano izvede, spasi me jer sam mu mio. (Ps 18, 19-20)

Zborna molitva
Gospodine, ravnaj tijekom svjetskih zbivanja: da živimo u miru te radosno i slobodno tebi služimo. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, sve što ti prinosimotvoj je poklon, a ti ga ipak primaš kao znak naše pažnje. Tvoji su darovi jedino što imamo:
daj da nam donesu vječnu nagradu. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjeg. (Ps 13, 6)

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas darom spasenja. Još te molimo: ovim otajstvom vremenite okrepe privedi nas zajedništvu života s tobom.
Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 49, 14-15
Tebe ja zaboraviti neću!

Čitanje Knjige proroka Izaije
Sion reče: »Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.« Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 62, 2-3.6-9ab

Pripjev: Samo je u Bogu mir, dušo moja!

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.

……….
Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu nada moja.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.

……….
U Boga je spasenje moje i slava;
Bog mi je hridina silna, utočište.
U nj se, narode, uzdaj u svako doba;
pred njim srca izlijevajte!

Drugo čitanje    1Kor 4, 1-5
Gospodin će razotkriti nakane srdaca.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Heb 4, 12
Živa je riječ Božja i djelotvorna; prosuđuje nakane i misli srca.

Evanđelje   Mt 6, 24-34
Ne budite zabrinuti za sutra.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: »Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodje­nu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

(Ne)realan zahtjev

Na rastanku dvojice ljudi koji su upravo razgovarali o svojim problemima obično se čuju riječi: „Ne boj se! Nema razloga za zabrinutost. Ne brini!“ Ljudi nastoje jedan drugoga ohrabriti i jedan drugomu učvrstiti poljuljano pouzdanje. I kad bi bilo po tim našim lijepim željama, čitav svijet bi bio bezbrižan i miran. A mi znademo da nije. Roditelji se s razlogom brinu što će biti od njihove djece, neće li možda zalutati u loše društvo, hoće li uspjeti u školi, hoće li naći posao, zasnovati sretnu obitelj? Kad obolimo, muči nas briga oko ishoda naše bolesti, hoće li liječenje biti uspješno, hoćemo li se oporaviti za svoje obveze i poslove?

Sve je manje bezbrižnosti, čak i u mladeži koja je uvijek bila bezbrižna. I u njihove duše uvukao se nekakav nespokoj koji je s njihova lica otjerao osmijeh, radost i pjesmu. Istina, iz kojekakvih diskoteka i kafića dopire i preglasna glazba, ali to nije mjera radosti i bezbrižnosti onih koji se tu okupljaju, već potreba da se bukom ispuni praznina duha koja u njima zjapi. Što onda znače Isusove riječi u takvom svijetu punom briga i problema? Može li čovjek živjeti bez briga i zabrinutosti? Mnogi su Isusove riječi odavno proglasiti nerealnim, sanjarskim, utopijskim pogledom na život koji ne zavrjeđuje da se njime bavimo. Ako je to tako, onda ipak moramo postaviti ozbiljno pitanje: A je li normalno da čovjek nosi teret različitih briga koje ga uništavaju? 

Rascjep u čovjeku

Da bi se shvatila Isusova poruka, važno je uočiti kako ona započinje upozorenjem da čovjek ne može služiti dvojici gospodara u isto vrijeme. Ozbiljnost tog upozorenja otkriva zadnja rečenica koja imenuje tu dvojicu gospodara. To Su Bog i bogatstvo. Dok je Bog kao čovjekov Stvoritelj njegov posve prirodan i logičan gospodar, bogatstvo kao pojam za materijalno blagostanje, ako se postavi kao apsolutan cilj života, može do te mjere zagospodariti čovjekom da u njegovim planovima više nema mjesta za Boga. Tako se bogatstvo od sredstva potrebnog za život prometnulo u čovjekova gospodara.

Ako je u Isusovo vrijeme bilo ljudi koji su život planirali bez Boga, danas ih je kud i kamo više. Prije tridesetak godina često se čula parola: „Postani što jesi!“ U tom pozivu čovjeku da razvije sve svoje ljudske mogućnosti barem se još nije izravno nijekalo Stvoritelja, od kojega i potječu te mogućnosti. Danas prevladava parola: „Učini nešto od svoga života!“ Tu se već nazire pogled na život u kojem se više ne računa sa Stvoriteljem. Sve veći je broj znanstvenika koji misle da smiju sve do čega su došli razvojem znanosti. Tako se sve glasnije govori o tome kako će čovjek u skoroj budućnosti stvoriti savršena čovjeka, bez straha i mane. I dok jedni u bezgraničnoj oholosti slave sebe kao „stvoritelja“ života, drugi se sve više boje za budućnost u kojoj bi trebalo živjeti s tako „stvorenim“ ljudima.

Tražite najprije kraljevstvo nebesko!

Isusovo podsjećanja na ono što se događa u prirodi, na ptice i ljiljane nije nikakav jeftin pokušaj da usporedbom s onim što se zbiva u prirodi čovjeka uvjeri u ispravnost svoga ohrabrenja: „Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući“ (6,25). To je samo korak prema stvarnom temelju čovjekove sigurnosti, prema Bogu. Već sljedeća rečenica „Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?“ jasno otkriva Isusovu namjeru. Da su život i tijelo vredniji od jela i odijela, svakomu je jasno. No čovjek nije uvijek svjestan kako upravo život i tijelo potječu od Stvoritelja i da on sam ne može na to utjecati.

Čovjek je u zabludi kad misli da je apsolutni gospodar i nad jelom i odijelom. Iskustvo ga često može poučiti suprotnom. A priroda ga u svakom slučaju podsjeća kako se Bog brine i za svoja puno niža stvorenja od čovjeka da im ne uzmanjka ništa potrebno za život, iako se oni posebno ne trude oko toga. Zato čovjek ne bi nikada smio biti tjeskobno zabrinut za jelo i odijelo, već „najprije tražiti Kraljevstvo i pravednost njegovu“ (6,33), a Bog će se sam pobrinuti za ostalo.

Mudri su ljudi davno prije Krista upozoravali na ludost gomilanja materijalnih dobara i traženja sreće u tome. Grčkom filozofu Diogenu se pripisuje riječ koju je izgovorio dok je s prijateljem prolazio gradskom tržnicom na kojoj su se nudile najljepše i najskuplje stvari. U jednom trenutku Diogen, zagledan u to obilje, povuče prijatelja za ruku i kaže mu da stane. Ovaj je pomislio da će mu reći što je privuklo njegovu pažnju i izazvalo želju da i on to ima, a on na njegovo čuđenje kaže: „Baš gledam koliko mi od ovih stvari u životu neće nikada trebati.“.

Tako govori čovjek čiji duh nije zarobljen lažnim vrijednostima i varavom sigurnošću. Kad bi kršćani poslušali Isusovu riječ da najprije treba tražiti kraljevstvo Božje, koliko bi njihov život bio bezbrižniji i koliko bi više osjećali prisutnost Božje providnosti u svom životu. Samo treba jasno reći da se to ne može shvatiti i naučiti, već samo iskusiti. Samo onaj čovjek koji se posve oslonio na Boga i predao njegovoj providnosti može imati iskustvo sigurnosti u Bogu.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog Otac je izvor života i svjetlo našega životnoga hoda.
U odanoj vjeri, obnovimo svoje predanje njemu i molimo zajedno: 

Čuvaj nas u vjernosti, Gospodine.

  1. Za tvoju svetu Crkvu:
    vodi ju svojim Duhom da uvijek bude zauzeta u izgradnji tvoga Kraljevstva, svjedočeći tvoju blizinu prema svim potrebitima i nemoćnima, molimo te.
     
  2. Za papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve:
    obdari ih puninom svoje mudrosti da budu ustrajni u naviještanju tvoje istine i primjerom života budu predvodnici tvoga naroda na putu spasenja, molimo te.
     
  3. Za radost života i zajedništvo u našoj domovini:
    potakni sve nositelje javnih služba da se pravedno i nesebično zalažu za dobro svih ljudi, kako bi svi mogli razvijati svoje darove i sposobnosti, molimo te.
     
  4. Za nas koji po okupljenosti oko Krista tvorimo zajednicu tvojih vjernika:
    pomozi nam otkriti bogatstvo dara vjere kako bismo, unatoč svim izazovima svijeta, ostali trajno vjerni putu evanđelja, molimo te.
     
  5. Za braću i sestre koji su preminuli:
    primi ih u radost svoga vječnoga Kraljevstva, molimo te.

Bože, Gospodaru života, tvojoj dobroti izručujemo svoje molitve i povjeravamo ti svoje životne brige i teškoće. Ti nas pouči da znamo što je naša istinska životna briga te uvijek budemo tvoji odani sinovi i kćeri. Po Kristu.