PETA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Dosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj! Ps 43, 1-2

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt. Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Svemogući Bože, usliši nam prošnje. Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere: djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada, govori Gospodin! Iv 11, 26

Popričesna molitva
Svemogući Bože, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Ez 37, 12-14
Duh svoj udahnut ću u vas da oživite.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim« – govori Gospodin Bog. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 130, 1-8

Pripjev:  U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.

Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

……….
Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje
da bismo ti služili.

……….
U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.

……….
Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

 

Drugo čitanje    Rim 8, 8-11
Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 11, 25a.26
Ja sam uskrsnuće i život, govori Gospodin; tko vjeruje u me, neće umrijeti nikada.

Evanđelje   Iv 11, 3-7.17.20-27.33b-45
Ja sam uskrsnuće i život.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Lazarove sestre poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kad je dakle Isus stigao onamo, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. A kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu ususret, dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj«! A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Go­spodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus, sav potresen, upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, ­dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su ­Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki ­između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu ­otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Lazar iz Betanije

Izvješće o tome kako je Isus svoga prijatelja Lazara vratio u život iz više razloga zaslužuje posebnu pozornost. Ne samo zato što je riječ o najvećem Isusovu čudu, već još više zbog toga kako je evanđelist oblikovao ovo poglavlje svoga evanđelja. Bez sumnje, ono predstavlja jedan od vrhunaca cijelog njegova djela. Polazeći od Isusovih čudesa kao znakova za nešto važnije i veće, evanđelist ovdje razvija cijelu teologiju uskrsnuća. Čudesno umnažajući kruh da nahrani gladno mnoštvo, Isus se tom mnoštvu objavljuje kao „kruh života“ (Iv 6,35), da „tko od njega jede, ne umre“ (6,50). Ozdravljajući slijepca od rođenja, Isus se objavljuje kao „svjetlost svijeta“ (9,5), „da progledaju koji ne vide“ (9,39).

Lazarov povratak u život samo je povod za Isusov razgovor s njegovom sestrom Martom, koji započinje njezinim tihim prigovorom: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro“, ali se nastavlja rečenicom punom neograničenog povjerenja u Isusa i u Božju svemogućnost: „Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti“ (11,21sl). Evanđelist je daljnji tijek njihova razgovora donio tako da njegovim čitateljima bude jasna novost koja je s Isusom i njegovim uskrsnućem došla u ovaj svijet. Dok su Židovi i u Starom zavjetu vjerovali u uskrsnuće mrtvih na kraju vremena, Isus to jamči već sad svima koji povjeruju u nj: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“ (11,25sl).

Ta Isusova riječ urodila je već prvim plodom, vjerom Lazarove sestre: „Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!“ (11,27). Isusova samoobjava i Martina ispovijest vjere u njega kao Krista i Sina Božjega vrhunac su cijeloga poglavlja. Cijelo izvješće je usmjereno prema tim rečenicama. Samo izvješće o Lazaru vrlo je šturo. Štoviše, nije uopće rečeno što se s njim kasnije zbivalo, koliko je još živio i kako je izgledao njegov život. Sve je to nevažno u odnosu na osobu onoga tko mu je vratio život, koji može svima obećati život vječni.

Da se Bog proslavi

Cilj Isusovih čudesnih djela dvostruk je: da se po njima objavi njegova slava kako bi ljudi mogli povjerovati u njegovo poslanje. Evanđelist to ističe već nakon njegova prvog čuda u Kani kad kaže: „Objavi svoju slavu, te povjerovaše u njega njegovi učenici“ (Iv 2,11). No to nije jedini, pogotovo ne zadnji cilj njegova dolaska, već je to slava Očeva. To Isus sam naglašava u svojoj veličanstvenoj molitvi prije svog odlaska s ovom svijet. Prije nego će u toj molitvi Ocu iznijeti cijeli svoj život i svoje poslanje od Oca i usrdnu molbu za one koji u njegovo ime ostaju u svijetu, Isus izgovara rečenicu koja na najbolji način sažima njegovo poslanje: „Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti“ (17,4).

Čuvši za bolest svoga prijatelja Lazara, on se ne vodi čisto ljudskim i prijateljskim razlozima i ne kaže: moram požuriti da ozdravim prijatelja, ne smijem dopustiti da me smrt preduhitri. Umjesto toga, Isus izgovara rečenicu koja svemu daje dublje značenje, i Lazarovoj bolesti, i brizi njegovih sestara za nj kao i onom što će sam učiniti za Lazara: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji“ (11,4).

Učenike koji su zabezeknuti on polako priprema na ono što se dogoditi, pa im kaže: „Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga“ (11,11). Isus sam znade da je Lazar već umro, ali za njega on je samo usnuo. Štoviše, to je njemu samo dobrodošla prilika da učini nešto za njihovu vjeru: „Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete“ (11,15). Kako su i učenici u tom času bili posve nepripremljeni na ono što će Bog uskoro po Isusu učiniti na Lazaru, potvrđuje Tomina rečenica puna ironije koju je promrsio pred drugim učenicima: „Hajdemo i mi da umremo s njime!“ (11,16). Teško je zamisliti bolji uvod u ono što će se dogoditi. No tu jasno vidimo i granice ljudskih mogućnosti, onkraj kojih ostaje samo Bog i njegova svemogućnost.

Pitanje svih pitanja

Nakon što je Marti rekao da je on „uskrsnuće i život“ i da nitko od onih koji vjeruju u njega „neće umrijeti nikada“, Isus joj postavlja izravno i nedvosmisleno pitanje: „Vjeruješ li ovo?“ (11,26). To je pitanje svih pitanja u životu svakog čovjeka: vjeruješ li da s tvojim grobom sve završava ili imaš nadu da i poslije smrti postoji život. Ako tako misliš, tko je jamac tvoje nade? Marta je jasno izrekla svoju vjeru koja će doskora biti potvrđena povratkom njezina brata iz groba na život. Njezina vjera nam može biti samo primjer i poticaj, ali ne može zamijeniti osobnu vjeru svakoga od nas. Svakome je Isus uputio pitanje: „Vjeruješ li ovo?“

Iznad ulaza u groblje u New Yorku, kažu najveće na svijetu, stoji neobičan tekst kao upozorenje svima koji tamo ulaze: „Ovdje neka prestane svaki razgovor i neka nestane svakog osmjeha na licu, jer ovdje smrt nasljeđuje život!“ Iza tog teksta teško da stoji netko tko je pozitivno odgovorio na Isusovo pitanje. No ne trebamo ići tako daleko. Zar nije slično na mnogim našim sprovodima, gdje doduše vlada neka čudna šutnja, ali gotovo nitko ne otvara usta da bi se pridružio molitvi svećenika. Ako je to mjera i izraz vjere onih koji su došli ispratiti svoga pokojnika, onda je to slab znak. Zato treba reći da je svaki od nas u nekom smislu Lazar koji mora ustati iz svoga groba, iz groba mlake i površne vjere, ravnodušnosti i beznađa. Isusov poziv Lazaru, „ustani“ poziv je svakomu tko na bilo koji način dođe u dodir s ovim evanđeljem.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog nam je u Kristu darovao novi život. U zajedništvu vjere molimo da naš zemaljski život uvijek zrači svjetlom darovane nam vječnosti.
 

  1. Vodi, Gospodine, svoju Crkvu mudrošću Duha Svetoga da svim ljudima donosi svjetlo vjere i bude mjesto istinskoga susreta s tobom, molimo te.
     
  2. Razbudi, Gospodine, u svim svojim vjernima nadu u uskrsnuće i ne dopusti da budu zarobljeni ovozemaljskim brigama i svijetom koji prolazi, molimo te.
     
  3. Daruj nam, Gospodine, srce sućutno za sve koji trpe u bolesti i za sve koji tuguju u osamljenosti: daj da naša dobrota prema njima bude odsjaj Kristove ljubavi, molimo te.
     
  4. Svojom milošću prodahni, Gospodine, nas okupljene na ovaj sveti susret: ukloni iz našega života tamu grijeha; daruj nam mudrost Duha Svetoga i daj da u tvojoj volji prepoznamo put spasenja, molimo te.
     
  5. Obdari, Gospodine, darom vječnosti našu braću i sestre od kojih smo se rastali nad otvorenim grobom, molimo te.

Svemogući Bože, u tebi je izvor života. Prati naš zemaljski hod svojim svjetlom i pomozi da novi život koji si nam darovao trajno raste u nama, sve do dana rastanka s ovim svijetom. Po Kristu Gospodinu našemu.