PETA NEDJELJA KROZ GODINU A

Ulazna pjesma
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice
pred Gospodinom koji nas stvori, jer on je Gospodin, Bog naš. Ps 95, 6-7

Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitoga života. Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. Ps 107, 8-9

Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednoga kruha i pijemo iz jedne čaše.
Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 58, 7-10
Sinut će poput zore tvoja svjetlost.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.« Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalam   Ps 112, 4-8a.9

Pripjev:  Čestitima sviće ko svjetlost u tami. 

Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv
i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.

………..
Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce
uzdajuć se u Gospodina.
……….
Postojano mu je srce, ničeg se ne boji.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.

Drugo čitanje    1Kor 2, 1-5
Navijestih vam svjedočanstvo Krista raspetoga.
 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Kada dođoh k vama, braćo,
ne dođoh s uzvi­šenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj. Riječ je Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 8, 12
Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin, tko ide za mnom, imat će svjetlost života.

Evanđelje   Mt 5, 13-16
Vi ste svjetlost svijeta.
 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.« »Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Dar koji obvezuje

Svakom čovjeku godi priznanje od drugih. Ipak priznanja razlikujemo, već prema tome od koga dolaze. Osim toga, ima priznanja koja su ustvari više obveza nego priznanje koje bi se moglo uživati. Ako učitelj pred cijelim razredom pohvali nekoga učenika, to priznanje za nj znači da ne smije razočarati. Izborena pobjeda neke stranke na izborima jest oblik priznanja birača njihovu dotadašnjem radu, ali i velika obveza da se ne iznevjeri time iskazano povjerenje. Isusove riječi „vi ste sol zemlje“ i „vi ste svjetlost svijeta“ zacijelo su u prvi mah polaskale njegovim učenicima. Barem na trenutak osjetili su se važnima i zadovoljnima. Ali kad su malo bolje o njima razmislili, zasigurno su ostali zbunjeni, pitajući se: kako je to moguće?

Isus ne kaže: Slušajte dobro! Izabrao sam vas da mi budete učenici i morate uložiti sav svoj napor da budete sol zemlje i svjetlost svijeta. U tom slučaju bi još nekako bilo moguće iznijeti i vlastitu sumnju u svoje mogućnost da to ostvare. Ovako, Isusov način govora im jednostavno oduzima mogućnost bilo kakva nagađanja. Tu nije riječ o nekakvom imperativu koji bi od učenika tražio da sami od sebe nešto čine, već podsjećanje na bit njihova života u nasljedovanju Isusa. Te Isusove riječi neposredan su nastavak njegovih Blaženstava i shvatljive su kao njihova logična posljedica. Tko u svom životu ostvaruje ono što je tu nazvano „blaženim“, taj je samim tim svjetlo koje prosvjetljuje tamu svijeta i sol koja svijetu daje preobražajnu snagu.

Sol i svjetlost

Osobine soli i svjetla dobro su nam poznate. Sol sama za sebe nije nikomu zanimljiva, ona je tu da se stavlja u jela i da njima daje okus. I najbolja jela bez soli ne vrijede ništa. U jelu sol se posve izgubi, ali ona je odigrala svoju ulogu. Svjetlo je tu da služi ljudima. Svijeća izgarajući daje svjetlo i toplinu, ali lagano se i troši. Upravo u tome Isus vidi ulogu svojih učenika. Svojim tihim i nenametljivim životom u duhu Evanđelja oni su sami po sebi sol i svjetlo. Treba podsjetiti kako i sol i svjetlo mogu postići posve suprotan, negativan učinak. Previše soli presoli hranu i učini je neupotrebljivom. Isto tako i previše svjetla može zabliještiti oči, štoviše i oslijepiti čovjeka.

Ne živi u duhu Isusovih riječi onaj kršćanin tko drugima stalno predbacuje kako je njihov život bljutav i kako se nalaze u mraku, a on je posve drukčiji. Tako su postupali farizeji Isusova vremena i zato nisu nikoga privlačili. Isus je često upozoravao učenike da se čuvaju njihova duha. U današnje vrijeme u ime brojnih sekta na sličan način nastupaju brojni fanatici. Isus ne žele da tako čine njegovi učenici. Da bi ostvarili svoje poslanje, oni ponajprije trebaju biti svjesni njegove riječi: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Iv 8,12). Odazivajući se Isusovu pozivu, učenici su prosvijetljeni njegovim svjetlom, postali su sinovi svjetla. Zato oni ne moraju ništa činiti sami od sebe, već samo čuvati to svjetlo vjerno nasljedujući Krista.

Život kao svjedočenje

Kršćanstvo se širilo propovijedanjem Evanđelja, ali to propovijedanje uvijek je pratilo svjedočenje životom. Dosljedan život propovjednika davao je plodnost njihovu propovijedanju. To priznaju i deklarirani ateisti, kao primjerice Albert Camus koji je u jednom govoru pred francuskim Dominikancima iskreno priznao: „Nikad neću poći od pretpostavke da bi kršćanska istina bila nekakva iluzija, već od činjenice da ja nisam uspio u njoj sudjelovati.“ Svaki kršćanin može reći da je dionik te istine, da mu je darovana po krštenju, da ju je baštinio od svojih kršćanskih roditelja i učitelja vjere. No uvijek ostaje pitanje kakvim je rodom ta istina urodila u njegovu životu i što njegov život znači ovom svijetu. Može li se nazvati barem malim svjetlom koje osvjetljava život drugim ljudima?

U Engleskoj ne neki župnik došao na neobičnu ideju. Promatrajući blještave reklame tolikih dućana, odluči na ulazu u svoju crkvu postaviti reklamu na kojoj će stajati: Krist je odgovor na sva pitanja života. Reklamu će osvijetliti tako snažno, da će je svi moći već izdaleka zamijetiti. Već je počeo skupljati i novčane priloge za taj pothvat, kad je stigla zabrana od građevinskoga ureda uz obrazloženje kako bi to narušili građevinski izgled crkve. Nije ništa izgubio, jer time ne bi ništa ni postigao. Isus naime nije držao do reklame. Ni jedno čudo nije učinio da bi privukao pozornost na sebe, da bi kazao: gledajte što ja mogu. Nije želio biti slavljen od naroda, već je živio skromno i povučeno. A ipak nije mogao ostati nezamijećen, jer je došao kao „svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka“ (Iv 1,9). Tako i Isusov učenik se ne mora brinuti hoće li biti zamijećen, već je li prosvijetljen od Isusa. Sve drugo će doći samo po sebi.

Molitva vjernika

Ocu nebeskom, koji nas je u Kristu obdario svjetlom spasenja, uputimo svoje molitve za Crkvu i za cijeli svijet:

  1. Rasvijetli hod svoje Crkve da po vjernosti tvojoj istini i po svjedočenju evanđeoske ljubavi bude i danas svjetlo narodâ, molimo te.
     
  2. Prodahni evanđeoskom hrabrošću i svetošću života pastire Crkve i sve navjestitelje tvoje riječi: daj da po njihovu vjernom služenju sva Crkva hodi putem spasenja, molimo te. 
     
  3. Pohodi svojom milošću sve naše obitelji da, okrijepljene snagom obiteljske molitve, budu sveto mjesto zajedništva u vjeri i ljubavi, molimo te.
     
  4. U svima nama probudi kršćansku odgovornost za svijet u kojemu živimo: obnovi nas u vjeri i pomozi nam da po življenju evanđelja budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, molimo te.
     
  5. Svjetlom vječnoga života obasjaj našu pokojnu braću i sestre i daruj im svoj mir, molimo te.

Oče, izvore svakoga dobra, s pouzdanjem u tvoju dobrotu izričemo ti ove molitve. Ti ih usliši i svojim nas svjetlom obdari da uzmognemo zdušno se zauzimati za sve što te molimo. Po Kristu Gospodinu našemu.