POLAGANJE PRVIH ZAVJETA FRANJEVAČKIH NOVAKA NA HUMCU

        U nedjelju, 9. srpnja 2017., u crkvi sv. Ante na Humcu, pod večernjom svetom Misom u 19 sati, jedanaestorica novaka položili su svoje prve privremene zavjete na godinu dana u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM.

Njihova imena su: Slavko Anđelić iz župe Sv. Kate – Grude, Fran Ćorić iz župe Sv. Ante Padovanskoga – Humac, Marko Galić iz župe Uznesenja BDM – Široki Brijeg, Ivan Malić iz župe Navještenja BDM – Velika Gorica, Marin Mikulić iz župe Sv. Petra i Pavla – Kočerin, Đuro Ravenšćak iz župe Sv. Martina – Dugo Selo, Ivan Tomić iz župe Sv. Mateja – Mostar, Slaven Tomić iz župe Sv. Ante Padovanskoga – Humac, Mate Zlomislić iz župe Uznesenja BDM – Posušje, Ivan Crnogorac iz župe Uznesenja BDM – Posušje, Robert Radić iz župe Sv. Mihovila Arkanđela – Drinovci.

Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko, a suslavili su meštar novaka fra Stanko Mabić, mjesni gvardijan fra Dario Dodig te još tridesetak misnika.

Liturgijskim obredima ravnao je fra Marin Karačić uz asistenciju brojnih bogoslova i postulanata Provincije.

Misno slavlje svojim skladnim pjevanjem uzveličali su članovi župnoga zbora s Humca.  Nakon svete Mise, druženje je nastavljenjo u klaustru samostana.

PROVINCIJALOV NAGOVOR:

Draga braćo i sestre, dragi novaci – kandidati za polaganje zavjeta! Za svaku je redovničku zajednicu sretan i radostan događaj kad vidi da njezine mlade snage odlučno nastavljaju s ostvarenjem svoga redovničkog poziva. Ovih 11 novaka stoje danas pred nama sa željom da polože svoje prve zavjete i nastave živjeti u našoj franjevačkoj zajednici. Proveli su ovdje godinu kušnje ili novicijat. Upoznali su temeljni dokument (Pravilo) po kojem živi naša zajednica, odmjerili su, s jedne strane, svoje snage i talente, a s druge strane Božji zov, i zaključili da je put kojim su krenuli pravi put za njih. Naša ih je zajednica uvodila u franjevački život, pomagala im, ali istovremeno i prosuđivala jesu li prikladni za franjevački način života. I došla je do zaključka da oni, s Božjom pomoći, i uz nesebično osobno zalaganje, mogu odgovoriti zovu koji su osjetili u svom srcu. Zato zahvaljujem na prvome mjestu svemogućem Bogu što je ove mladiće dao njihovim roditeljima, što ih je pozvao u našu zajednicu i upućujem svoje molitve za njih da ih prati svojom milošću cijeloga njihova života. Hvala i vama, dragi roditelji i obitelji naših zavjetovanika za vašu podršku i vaše molitve za njih i za čitavu našu Provinciju. Hvala meštrima, fra Stanku i fra Stipanu, gvardijanu fra Dariju i čitavoj samostanskoj obitelji na Humcu, kao i svoj braći iz Provincije za pomoć i molitve. Hvala svim predavačima u novicijatskoj školi. Hvala našim časnim sestrama i svima koji su svojim životom i radom kroz ovu godinu bili podrška i pomoć novacima.

          Draga mlada braćo, htio bih vam večeras staviti na srce nešto što mi se čini osobito važnim, a to je: Redovnički život je bitno duhovni poziv. A napredak u duhovnom životu ne dolazi sam od sebe. Na tome se mora raditi planski i ozbiljno. Valja imati neke okvire i smjernice. Vi ste kroz ovu godinu proučavali temeljne dokumente našega reda i narav zavjeta koje polažete – kroz siromaštvo, poslušnost i čistoću. Pokušajte ih svaki dan produbljivati i na njima ozbiljno graditi svoje redovništvo.

          Ovom prigodom želim vam spomenuti dva kratka svetopisamska teksta koja vam mogu pomoći na tom putu. Prvi tekst je iz Izaije (12,3):  „S radošću ćete crpsti vodu sa izvora spasenja“, a drugi je iz psalama: „Svi su moji izvori u tebi!“ (Ps 87,7)

          S radošću crpsti vodu iz izvora spasenja znači radosno i promišljeno trošiti sve raspoloživo vrijeme da se obilno napajate i hranite milosnim sredstvima u Crkvi. To su sakramenti, to je Sveto pismo, to je drugo duhovno štivo, to je molitva, to su razni prigodni nagovori, to su dobri primjeri starijih, to je živi susret sa zajednicom u kojoj je Krist uvijek nazočan, kad se njezini članovi sastaju u Njegovo ime (usp. Mt 18,20). Da bi se čovjek mogao tim plodno okoristiti, valja prvo izbjeći jednu od velikih zabluda koja naveliko vlada mentalitetom današnjeg čovjeka pa se, nažalost, čuje i u službenoj zapadnjačkoj pedagogiji. Ta pedagogija, koja se jedva može zvati pedagogijom, naučava da mladima treba omogućiti da sve upoznaju i sve iskuse – i dobro i zlo – a onda da biraju što hoće.

Drugim riječima, ta bi pedagogija htjela da pijete i s čistih i s otrovnih izvora, a nakon toga da birate. Svakom razboritom čovjeku jasno je da je to velika podvala i da nama svima trebaju samo zdravi izvori. Po svojim zavjetima, okrenite se i zaputite zdravim izvorima, radosni i bez ikakve zadrške.

          Druga svetopisamska rečenica (Svi su moji izvori u tebi“) treba nas stalno podsjećati na to da mi, koliko god se punili na Božjim izvorima, nikada nećemo postati i biti samostalni izvori nego spremnici ili uvjetni izvori, ovisni o povezanosti s Božjim izvorima. Svi naši pravi izvori uvijek će biti samo u Bogu. Na te izvore moramo se stalno sami navraćati i druge upućivati na njih. Redovnička ili svećenička osoba koja bi umislila da se za vrijeme svoga školovanja dovoljno napojila na izvorima spasenja i da sada može drugima davati bez daljnjega vlastitog napajanja, ozbiljno bi ugrozila svoje zvanje, a i druge kojima to nudi.

          Stoga, uz studij koji vas sada čeka, ne zaboravite otvoriti svoje srce u molitvi. Bez nje je nezamisliv svaki duhovni život.

O važnosti molitve ne možemo nikada reći dostatno. O njoj su, na temelju iskustava, napisane knjige i knjige i još nije rečeno sve. To je ostavljeno za vas…

Draga mlada braćo, u svakom ljudskom srcu postoji neutaživa žeđ za puninom života, za cjelovitošću postojanja. Želim da vaša srca ostvare tu puninu u ovome franjevačkom redu i ovoj provinciji kojoj se predajete po svojim prvim zavjetima. Amen.

IMG_6115IMG_6121IMG_6130IMG_6145IMG_6172IMG_6206IMG_6110IMG_6094IMG_6072