Pozdrav i zahvala kardinala Puljića Svetom Ocu na kraju Svete mise

Na kraju Svete mise kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski uputio je riječi dobrodošlice i zahvale Svetom Ocu papi Franji, koje prenosimo u cijelosti:

 Sveti Oče!

Hvala vam na Vašoj prisutnosti danas među nama. Hvala vam na Vašoj molitvi s nama i za nas. Hvala vam na pastirskoj riječi koju ste nam uputili. U ime svih nas ovdje okupljenih: kardinala, biskupa, svećenika, redovnika i redovnica i svih vjernika katolika i latinskog i istočnog obreda, ali i u ime ovdje nazočnih predstavnika vlasti i predstavnika raznih razina društva i svih ljudi dobre volje, najsrdačnije Vas pozdravljam i najiskrenije Vam zahvaljujem. S Vašom molitvom ujedinili smo svoje glasove ne samo mi na ovom stadionu nego i tisuće onih koji nas prate putem medija. Uvjeren sam da nisu molili samo katolici nego i svi drugi, svatko na svoj način, a dobrim željama ujedinili su se i oni koji sebe ne smatraju vjernicima. Hvala medijima što su se danas stavili u službu dobra.

Ova zemlja Bosna i Hercegovina je u prošlom stoljeću pretrpjela strašne ratove i režime. Sva je izranjena i opterećena. Katolička Crkva na ovim prostorima je prepolovljena. Sa žalošću konstatiramo da nas je svakim danom sve manje. Vaša očinska riječ, pastirska molitva i snažna vjerodostojna prisutnost daju nam snagu živjeti ovdje i s drugima raditi na izgradnji mira i dijaloga u ovoj zemlji. Ako nas je Bog u ovoj zemlji pozvao u život i od cijele kugle zemaljske izabrao da nam baš ovdje udahne dah života, zar da tu zemlju ne volimo? Zar da se bojimo tu živjeti, ako je Bog s nama i ako smo mi s Bogom? Ako Bog daje da se rodimo kao različiti, zar da se te različitosti bojimo?

U ime svih nas članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, ali i u ime, nama posebno drage i blize Hrvatske biskupske konferencije i biskupa susjednih zemalja te u svoje ime želim reći da je ovaj dan i ovaj događaj snažna potpora za nas pastire i sve vjernike u ovoj zemlji. Tu su brojni hodočasnici iz okolnih zemalja koji su vas došli vidjeti, čuti, doživjeti i osnažiti se da svoje kršćanstvo mogu i dalje smjelo i odvažno živjeti te graditi mir i njegovati dijalog.

Od srca hvala svima vama koji su svojim dolaskom pokazali svoju blizinu, ljubav i solidarnost s nama u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujem i svima onima koji su nam pomagali u pripravi ovog susreta: članovima Državnog i Crkvenog odbora, Apostolskom Nunciju u BiH i velikom broju dobrih ljudi i dobročinitelja. Svojim otvorenim srce, ljubavlju i potporom pomogli su nam zasvjedočili radost susreta s vama, Sveti Oče. Hvala onima koji su molili, postili, činili dobra djela na ovu nakanu.

Sveti Oče, koristim ovu blagoslovljenu prigodu da Vam zahvalim što ste nas biskupe iz Bosne i Hercegovine, prigodom našeg pohoda „ad limina Apostolorum“ 16. ožujka 2015. u Vatikanu, saslušali dok smo Vam govorili o stanju u Bosni i Hercegovini i u našoj krajevnoj Crkvi, o nedavnom ratu i poraću, o brojnim odlascima posebno mladih, o poteškoćama s kojima se susreću brojni ljudi u ovoj zemlji. Posebno Vam zahvaljujem što ste nas ohrabrili i potaknuli nas da ne štedimo svoje snage u podupiranju slabih; da pomognemo – na način kako nam je najprikladnije – sve one koji imaju iskrenu i opravdanu želju za ostankom u rodnoj zemlji; da utažujemo duhovnu glad onih koji vjeruju u neprolazne vrijednosti, proizašle iz Evanđelja. To istinski nastojimo činiti. Ali potrebna nam je potpora i ohrabrenje koje ste nam danas donijeli svojom prisutnošću i svojom pastirskom riječju.

Ovdje je naše stoljetno korijenje. Kroz povijest smo proživljavali razne valove progona, mučeništva i nepravdi kao i mnogi drugi. Zahvaljujući hrabroj vjeri naših predaka i njegovanju vjere u obiteljima, opstali smo do danas. Vaši predšasnici na Petrovoj stolici imali su osjećaja za naše patnje i sluha za naše vapaje. I Vama, Sveti Oče, od srca zahvaljujemo na razumijevanju za ovu zemlju i za sve narode i za sve ljude u njoj, a posebno za katolike koji su najvećim dijelom Hrvati. Vaša prisutnost nas hrabri. U isto vrijeme to je poruka svijetu da želimo biti ono što jesmo i opstati s drugima i drugačijima na svojoj rodnoj grudi, otvoreni graditi budućnost ove zemlje na temeljima jednakih prava i sloboda.

Ova Crkva je iznjedrila brojne mučenike i hrabre svjedoke vjere. Zbog brojnih poteškoća nije bilo moguće voditi procese za proglašenje blaženim pa to posljednjih godina nastojimo nadoknaditi. Tako smo 2003. godine u Banjoj Luci doživjeli da je sveti papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim sina ove zemlje, rođenog Banjolučanina, dr. Ivana Merza. Prije četiri godine ovdje u Sarajevu bili smo dionici divnog proglašenja blaženim pet sestara Kćeri Božje ljubavi nazivanih Drinskim mučenicama. Očekujemo uskoro proglašenje blaženim časnog sluge Petra Barbarića, sjemeništarca rođenog u Hercegovini i školovanog u Bosni, te sluge Božjeg Josipa Stadlera i fra Lovre Milanovića. Još je dugi niz onih koje bih trebao spomenuti, a koji su bili hrabri svjedoci vjere i nama živi primjer i poticaj da hrabro živimo u vjeri predaka.

Sveti Oče, ponesite nas u svom pastirskom srcu. Kao Vi često znate ljubazno reći da ne zaboravimo moliti za Vas, tako i ja, krhki pastir ove mjesne Crkve, molim Vas, Sveti Oče: uključite nas u svoje molitve da ne posustanemo noseći se svaki dan s brojnim izazovima života. Htjeli bismo biti radosni svjedoci nade i oduševljeni navjestitelji radosne vijesti, a to nije moguće bez milosti Božje.

Blagoslovite nas i neka nas taj apostolski blagoslov krijepi i jača u našem poslanju na ovim prostorima i u ovim vremenima.