Četvrta nedjelja došašća kroz godinu B

pro 19 2020 Miriam

Prvo čitanje: 2Sam 7.1-5.8b-12, 14a.16
Kraljevstvo će Davidovo trajati dovijeka pred licem Gospodnjim.

Čitanje Druge knjige o Samuelu
Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a kovčeg Božji stoji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.« Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ’Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikanâ na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 89,2-5.27.29

Pripjev: O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

On će me zvati: Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.

Drugo čitanje: Rim 16,25-27
Otajstvo drevnim vremenima prešućeno.

Čitanje Poslanice svetoga apostola Pavla Rimljanima
Braćo: Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.  Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 1,26-38
Evo, začet ćeš i roditi sina.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Josip Serđo Ćavar

Gospodin koji se želi nastaniti

Svetopisamski čovjek oduvijek se pitao o mjestu na kojem može pronaći Boga i iskazati mu dostojnu čast i hvalu. Sve od grijeha naših praroditelja, opisanoga na prvim stranicama Biblije, pojedinca prati osjećaj udaljenosti od Boga. Gospodin čovjeku više nije blizu i ne šeta za dnevnog povjetarca vrtom našega života. Zbog grijeha, pada i naše golotinje ne možemo podnjeti Stvoriteljevu blizinu i slavu. Ali ipak, Bog u neizmjernoj ljubavi čitavu povijest pokušava doći bliže svome slabom stvorenju, kao i svome izabranom narodu. Blizu im je, šalje im svoje glasnike, hodi s njima, što je osobito istaknuto za vrijeme bijega iz Egipta. I u ovim danima došašća uvijek iznova slušamo riječi prorokâ da će Bog doći i neće zaboraviti na svoje izabranike.

David je, u današnjem prvom čitanju, sretan zbog Božje blizine i kao da želi Gospodina smjestiti u jasno omeđene prostore. On hoće da Bog zauvijek ostane blizu svome narodu, u hramu. Nadiru nam ovdje riječi psalmista: „Ljubim dom u kojem prebivaš“ (Ps 26). U Davidovoj naoko plemenitoj namjeri da Gospodinu sagradi dom krije se opasnost. Zato je uslijedila pouka: „Zar ćeš mi sagraditi kuću da u njoj prebivam?“ Bog predočuje Davidu da je tanka nit između pastirske skromnosti - koja ga je nekoć krasila, i kraljevske oholosti - u koju može vrlo lako upasti. Bogu je sve moguće. On može sagraditi prebivalište kakvo god mu je drago. Ali važno je da čovjek ne padne u samodopadnost ukoliko nešto izgradi ili napravi za Gospodina. A toga zna često biti u našim životima. Sve zasluge i slava pripadaju jedino Bogu. I upravo je to bio problem čitavoga Staroga zavjeta, kako opisuje naš fra Ivan Dugandžić. Kad su Židovi podigli veličanstveni hram svome Bogu i stvorili čitav sustav prinošenja žrtava, mislili su da su time kupili Božju naklonost za sva vremena. A Bog ih tako često opominje po prorocima kako mu se gade njihove žrtve, jer je njihovo srce daleko od njega. Bog traži srce koje je spremno i poslušno za vršenje Božje volje. Prošlo je mnogo ljeta da bi Stvoritelj konačno pronašao jedno takvo srce u skromnom nazaretskom domu.

Bog je nenadmašno kreativan i voli ulaziti u rizike pa se odlučuje nastaniti u Marijnu krilu i tako svijetu razotkriti milosno lice svoga sina. To je vrhunac njegove ljubavi za čovjeka. Marija nas, svojom otvorenošću za Božju poruku, vodi do Božića. Lijepi su likovni prikazi gdje ju anđeo zatiče sa svetim pismom u krilu. Marija je dakle čitala i razmatrala Božju riječ. Na anđelovu ponudu ona je stala razmišljati te je kroz nju prolazila Božja misao. Marija je teolog, mogli bi reći prvi u povijesti. Ne prestaje misliti, iako je u tome trenutku zasigurno iznenađena, vjerojatno i uplašena. Pokazuje nam koliko je važno misliti nad Božjim planovima i ponudama.

Čeka nas neobičan Božić. Čitava je 2020. bila neobična. Kao da bi je htjeli što prije zaboraviti. Puno je novih mjera i navika. Nameće se distanca, a nadiru mnoga neizvjesna pitanja. Što će biti sutra? Mnogi za ovaj Božić nažalost neće doći u Domovinu i vidjeti svoje najmilije. Mnogi će nam susreti i zagrljaji ostati uskraćeni. Čudno vrijeme. Ali za kršćanina je i takvo vrijeme prilika za misliti. Misliti poput Marije. Razmatrati. Čitati znakove vremena, kako nas poziva Koncil. I ne zaboravit da nas Bog opet pohađa. I ovaj Božić. Naš Bog ne pristaje na distancu i udaljenost. On hita da nas spasi. Želi se u nama nastaniti. Recimo mu zato poput Marije: Evo me Gospodine!

Propovijedi