Četvrta nedjelja došašća kroz godinu C

pro 15 2021 Miriam

19. prosinca 2021.

Ulazna pjesma
Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci, daždite Pravednika! Neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem! (Iz 45, 8)

Zborna molitva
Gospodine, po anđelovu smo navještenju upoznali utjelo­vljenje Krista, tvoga Sina. Molimo te: ispuni nas svojom milošću i mukom i križem njegovim privedi nas k slavi uskrsnuća. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, svojim si Duhom u krilu blažene Djevice Marije sazdao čovještvo svoga Sina. Molimo te tim istim Duhom, posveti i darove na našem oltaru. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu se ime Emanuel – S nama Bog! (Iz 7, 14)

Popričesna molitva
Svemogući Bože, u ovoj smo pričesti primili jamstvo vječnog otkuplje­nja. Molimo te: s blizinom božićnih blagdana nek raste i naša spremnost da dostojno slavimo otajstvo rođenja tvoga Sina. Po Kristu.

Prvo čitanje Mih 5, 1-4a
Iz tebe će izaći onaj koji će vladati Izraelom.

Čitanje Knjige proroka Miheja
Ovo govori Gospodin: I ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od dana vječnih. Zato će ih Gospodin ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se ostatak njegove braće vratiti sinovima Izraelovim. On će se uspraviti, na pašu izvodit svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. On – on je mir! Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19

Pripjev:  Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj:
Probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Drugo čitanje Heb 10, 5-10
Evo dolazim vršiti volju tvoju!

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!« Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Lk 1, 38
Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!

Evanđelje Lk 1, 39-45
Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

20. prosinca 2015.

Zaustaviti se na "mjestima" zadivljenosti

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U Evanđelju ove nedjelje došašća Marija zauzima istaknuto mjesto. Vidimo je kako, netom što je u vjeri začela Sina Božjega, poduzima dugo putovanje iz Nazareta prema Judejskome gorju, kako bi posjetila Elizabetu. Anđeo Gabriel objavio joj je da je njezina stara rođakinja, koja je bila bez djece, u šestom mjesecu trudnoće (usp. Lk 1, 26.36). Zato Marija, koja u sebi nosi još veći dar i otajstvo, hita pronaći Elizabetu i kod nje ostaje tri mjeseca. U susretu dviju žena – zamislite taj susret: jedne starije a druge mlađe – Marija pozdravlja prva. U Evanđelju se kaže: "Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu" (Lk 1, 40). I, neposredno nakon pozdrava, Elizabetu obuzima silna zadivljenost koja odzvanja i u riječima: "Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?" (r. 43). I dvije žene: starija i mlađa, i jedna i druga trudna, radosno se grle, ljube.

Da bismo plodonosno proslavili Božić, pozvani smo zaustaviti se na "mjestima" zadivljenosti. A koja su to mjesta? Tri su: prvo mjesto je drugi čovjek, u kojemu trebamo prepoznati brata, jer od Isusova rođenja svako ljudsko lice nosi u sebi utisnute crte lica Sina Božjega, posebno kada je to lice siromaha, jer je Bog kao siromah ušao u ovaj svijet i siromasima je – prije svih – dopustio da mu se približe.

Drugo mjesto u kojem, ako gledamo vjerom, osjećamo zadivljenost jest povijest. Toliko puta vjerujemo da je gledamo na ispravan način, a zapravo smo u opasnosti tumačiti je naopako. To se, primjerice, događa kada nam se čini da je određuju tržišna ekonomija, da njome upravljaju financije i poslovni interesi i da njome dominiraju moćnici danog trenutka. Bog Božića je međutim Bog koji "pomiješa karte": on upravo uživa u tome! Kao što pjeva Marija u svome himnu Veliča: Gospodin je onaj koji "silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne" (Lk 1, 52-53). To je druga zadivljenost, zadivljenost poviješću.

Treće mjesto zadivljenosti je Crkva: gledati je s divljenjem vjere znači ne ograničiti se na to da je gledamo samo kao vjersku instituciju – što ona svakako jest – nego da ju doživljavamo kao Majku koja, makar s mrljama i naborima – a njih imamo mnogo! – dopušta nazrijeti obrise Zaručnice, koju ljubi i pročišćuje Krist Gospodin. Crkva je to koja zna prepoznati mnoge znakove vjerne ljubavi koje joj Gospodin neprestano šalje. Crkva za koju Gospodin Isus neće nikada biti svojina koja se posjeduje i ljubomorno brani: oni koji to čine, griješe; nego uvijek onaj koji joj dolazi ususret i kojeg ona zna iščekivati s pouzdanjem i radošću, uzdižući u svijetu glas nade: "Dođi Gospodine Isuse!" To je Crkva majka čija su vrata uvijek širom otvorena vrata a ruke raskriljene da sve prigrli. Štoviše, to je Crkva majka koja ostavlja svoj prag kako bi majčinskim osmjehom tražila sve koji su daleko te ih povela Božjemu milosrđu. To je božićna zadivljenost!

Dajući nam za dar svoga Sina Jedinca, koji je sva njegova radost, Bog nam na Božić daruje svega sebe. Jedino srcem Marije, ponizne i siromašne kćeri sionske, koja je postala Majkom Sina Svevišnjega, moguće je poskakivati i radovati se zbog velikoga dara Boga i njegova nepredvidljivog iznenađenja. Neka nam ona pomogne osjetiti divljenje – te tri zadivljenosti: drugim čovjekom, poviješću i Crkvom – zbog Isusova rođenja, toga dara nad darovima, nezasluženog dara koji nas vodi k spasenju. Susret s Isusom i nama će omogućiti da osjetimo to veliko divljenje. Ali ne možemo imati tu zadivljenost, ne možemo susresti Isusa, ako ga ne susretnemo u drugima, u povijesti i u Crkvi.

…………………………..

Papa Benedikt XVI

20. prosinca 2009

On – on je mir!

Draga braćo i sestre!

Sa Četvrtom nedjeljom došašća Rođenje Gospodinovo nam je sada već vrlo blizu. Liturgija, riječima proroka Miheja, poziva upraviti pogled u Betlehem, gradić u Judeji, svjedok velikoga događaja: „A ti, Betleheme Efrato, / najmanji među kneževstvima Judinim, / iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; / njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena" (Mih 5,1). Tisuću godina prije Krista, u Betlehemu je rođen veliki kralj David, kojeg knjige Svetog pisma složno predstavljaju kao Mesijina pretka. Lukino Evanđelje pripovijeda da se Isus rodio u Betlehemu jer je Josip, Marijin zaručnik, budući da je bio iz „doma Davidova", morao poći u taj grad radi popisa pučanstva i upravo tih dana Marija je donijela na svijet Isusa (usp. Lk 2,1-7). I samo Mihejevo proroštvo u nastavku stavlja naglasak upravo na misteriozno rođenje: „Zato će ih Jahve ostaviti – kaže prorok – / dok ne rodi ona koja ima roditi. / Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj" (Mih 5,2). Postoji dakle Božji naum koji obuhvaća i objašnjava vremena i mjesta dolaska Sina Božjega na svijet. To je naum mira, kao što naviješta isti prorok govoreći o Mesiji: „On će se uspraviti, na pašu izvodit' svoje stado silom Jahvinom, / veličanstvom imena Boga svojega. / Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast / sve do krajeva zemaljskih. / On - on je mir!" (Mih 5,3-4a).

Upravo ovaj posljednji vidik proroštva, mesijanski mir, nekako nas sam od sebe navodi na zaključak da je Betlehem također grad-simbol mira, u Svetoj zemlji i u čitavom svijetu. Nažalost, u našim danima, taj grad ne predstavlja postignuti i trajni mir, već mir kojeg se naporno traži i željno iščekuje. Bog se, međutim, nikada ne miri s tim stanjem stvari, stoga i ove godine, u Betlehemu i u cijelom svijetu, ponovit će se u Crkvi otajstvo Božića, proroštvo mira za svakog čovjeka, koje potiče vjernike sići u zatvorenosti, u, često nepoznate i skrivene, drame kao i u sukobe koji vladaju u životnim sredinama, sa Isusovim osjećajima, kako bi posvuda postali oruđa i glasnici mira te kako bi, prema lijepim izrazima poznate franjevačke molitve, donosili ljubav tamo gdje je mržnja, opraštanje tamo gdje je uvreda, radost tamo gdje je žalost i istinu tamo gdje je zabluda.

Danas, kao i u Isusovo vrijeme, Božić nije bajka za djecu, nego Božji odgovor na dramu ljudskoga roda koji traži pravi mir. „On - on je mir!", kaže prorok misleći na Mesiju. Naša je zadaća otvoriti, i to širom, vrata kako bi on ušao. Učimo od Marije i Isusa: stavimo se s vjerom u službu Božjeg nauma. Iako ga ne shvaćamo potpuno, pouzdajmo se u njegovu mudrost i dobrotu. Tražimo prije svega Božje kraljevstvo i providnost će nam pomoć.

Sretan Božić svima!

……………

Ivan Pavao II

Božić razlog nove nade čovječanstva

Uvodni tekst: "O antifona" večernje 22. prosinca. O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam, od ugla silni kamene, što rajski dom i zemski hram u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor, iz crnog jada spasi sâm!

1. U ovo vrijeme neposredne priprave za božićne blagdane, liturgija nam na usne često stavlja zaziv: "Dođi, Gospodine Isuse". On postaje poput pripjeva što se uzdiže iz srcâ vjernikâ iz svih kutova zemlje, te neprekidno odjekuje u molitvi Crkve. I maloprije smo zazvali Kristov dolazak pjevanjem "O antifone". U njoj su Mesiji nadjenuti izuzetno lijepi i znakoviti naslovi preuzeti iz biblijske tradicije: "Kralj narodâ", "žuđeni sviju naroda", "kamen ugaoni, koji spaja narode".

2. O Božiću ćemo promišljati o velikom otajstvu Boga koji je postao čovjekom u krilu Djevice Marije. Rađa se u Betlehemu, kako bi uzeo dijela na našem krhkom čovještvu! Dolazi među nas i donosi spasenje cijelome svijetu. Njegovo će poslanje biti da okupi ljude i narode u jednu jedinu obitelj sinova Božjih. Možemo reći da nam je u otajstvu Božića dano da motrimo "kvalitativni skok" u povijesti spasenja. Čovjeku, koji se grijehom udaljio od Stvoritelja, u Kristu je ponuđen dar novoga i još punijega zajedništva s Njime. U našem se srcu tako opet raspaljuje nada dok se ponovno otvaraju vrata raja.

3. Draga braćo i sestre! Neka skora proslava Božića svima bude zgodna prilika da duboko dožive vrijednost i značenje velikoga događaja rođenja Isusova. To je moja želja za vas..., za vaše obitelji kao i za zajednice iz kojih dolazite.