22. srpnja 2018.
Ulazna pjesma
Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj. Od srca rado ću ti žrtvovati, slavit ću ime tvoje, Gospodine, jer je dobrostivo. (Ps 54, 6.8)
Zborna molitva
Molimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv. Produbi nam nadu, vjeru i ljubav, da ustrajemo u budnosti i vršenju tvoga zakona. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Bože, ti si u jedinoj žrtvi svoga Sina ispunio razne žrtve starog Saveza. Primi ovaj naš dar, blagoslovi ga kao i prinos Abelov: što svaki od nas prikazuje tebi na čast nek bude na spasenje svima. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Evo, na vratima stojim i kucam, govori Gospodin: posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom. (Otk 3, 20)
Popričesna molitva
Budi, Gospodine, uza svoj narod. Nahranio si nas nebeskim otajstvima: daj da iz stare grešnosti prijeđemo u novi život. Po Kristu.
Prvo čitanje Jr 23, 1-6
Skupit ću ostatak svojih ovaca i podići im pastire.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje – govori Gospodin. Stoga ovako govori Gospodin, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: »Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših – govori Gospodin. I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti« – govori Gospodin. »Evo dolaze dani – govori Gospodin – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ’Gospodin, Pravda naša.’« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 23, 1-6
Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo čitanje Ef 2, 13-18
On je mir naš, on koji od dvoga čini jedno.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu – po Krvi Kristovoj. Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Iv 10, 27
Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom.
Evanđelje Mk 6, 30-34
Bijahu kao ovce bez pastira.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Dugandžić
Učenici na zadatku
U ovom vrlo kratkom tekstu nije moguće prepoznati neku «veliku» temu koja bi se sama po sebi nametnula, da se o njoj govori. Naprotiv, ovih nekoliko prilično šturih rečenica doimaju se kao izvješće o kratkom i zasluženom predahu nakon dobro obavljena posla. Štoviše mogli bismo govoriti o jednoj od rijetkih idiličnih scena iz života Isusa i njegovih učenika, kad ne bi bilo neumoljivog pritiska svijeta koji ni Isusu ni učenicima ne ostavlja puno vremena za opuštanje. Uzalud je bila i plovidba lađom u potrazi za samotnim mjestom, jer njihova namjera je već u začetku pročitana i kod pristajanja lađice već ih čekaju novi slušatelji.
Možda je taj nedostatak «teološke» teme u tekstu najstarijeg evanđelista bio razlogom da su Matej i Luka, koji su Marka koristili kao svoj glavni izvor, ispustili Isusov poziv učenicima: «Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo. Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti» (Mk 6,31). Ali upravo ta odveć «ljudska» riječ govori puno o Isusovu odnosu prema učenicima, na jednoj te o njegovu shvaćanju čovjekove uloge u navještaju i ostvarenju kraljevstva Božjeg. Drugim riječima, ovdje možemo bolje upoznati Isusa s one, mogli bismo uvjetno reći, čisto ljudske strane na koju manje obraćamo pozornost.
Za Isusa važni su učenici kao takvi, a ne samo posao koji bi trebali u njegovo ime trebali obaviti u službi širenja njegove poruke o kraljevstvu Božjem. Zato on ima oka da prepozna njihov umor i srca da im osigura trenutke odmora. U tome prepoznajemo njegovu dosljednost, jer ni on sam nikad ne postaje rob neumornog rada niti trpi od imperativa uspjeha, pa to ne očekuje ni od učenika. Umjesto toga on govori o kraljevstvu Božjem koje ne ovisi samo o ljudskom trudu, već još više o Bogu. To je on izrazio i na slikovit način. Kad čovjek kao sijač u prispodobi posije sjeme u zemlju, «spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod» (Mk 4,27s). Zato Isus ne podliježe nikakvu pritisku mase koja ga traži dok on u osami moli (usp. Mk 1,37s), već se prepušta Očevu vodstvu. To isto čini i sa svojim učenicima, i njima osigurava vrijeme za susret s Bogom. Marko je tu finu crtu Isusove osobe prepoznao i utkao u svoje djelo kao trajnu poruku, da se čovjek, nakon što je učinio što je trebao učiniti, treba osloniti na Boga i od njega očekivati rod.
Sažaljenje nad ljudskom bijedom
Zanimljivo je da Matej i Luka nisu prepoznali vrijednost ni druge Markove rečenice koja zvuči odveć sentimentalno: «I sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira, pa ih stane poučavati u mnogočemu» (Mk 6,34). Nakon neuspjelog manevra lađom da izbjegne pritisak mnoštva i učenicima osigura malo mira u osami, Isus je suočen s pravim izazovom. Što učiniti: zaštititi po svaku cijenu sebe i učenike, ističući potrebu i opravdanost zasluženog odmora ili u tim ljudima prepoznati pravu potrebu koja vapi za pomoću.
Isus se opredjeljuje za drugu mogućnost, ali ne samo iz nekih čisto ljudskih, već viših razloga. Motiv «ovce bez pastira» potječe još iz Starog zavjeta (usp. Br 27,17; 1 Kr 22,17) i govori o odnosu Boga prema narodu koji su iznevjerili njihovi ljudski pastiri. U okupljenom mnoštvu Isus prepoznaje upravo takav narod Božji koji željno čeka da čuje riječ Božju i Isus to čini u Božje ime, smatrajući sebe dobrim pastirom (usp. Iv 10). Kao što znade ocijeniti kad je potrebno prekinuti aktivnost i povući se u osamu, Isus prepoznaje i trenutak kad treba ponovo početi djelovati. On je uvijek kraljevski slobodan.
Svaki Isusov vjernik može učiti na Isusovu primjeru što je u kojem trenutku važno. Današnje vrijeme ugroženo je praznim aktivizmom, zalaganjem koje često nije zaliveno molitvom niti je nošeno pouzdanim očekivanjem ploda koji nije u našoj moći već dolazi od Boga. U naše vrijeme potrebno je braniti važnost nedjelje kao svima zajamčenog odmora od posla i prilike da vjernik u osami bude blizu Bogu. Svi razlozi koji se navode u obranu rada nedjeljom lažni su i svode se samo na jedno: zarada po svaku cijenu.
U takvim razlozima nema mjesta ni razumijevanja za Isusov osjećaj prema učenicima kojima je potreban predah, ali ni njegova sažaljenja prema onima koji i danas lutaju «kao ovce bez pastira» i traže upravo u nedjelju priliku da čuju Isusov glas i da se nađu u njegovoj blizini. Žalosno je ako takvima tjeraju vodu na njihov mlin čak i crkvene osobe koje tvrde kako im je baš nedjeljom i svetkovinom zgodno otići u kupovinu. Što takvi drže o nedjelji i o ljudima koje tjeraju da nedjeljom rade?
Molitva vjernika
Braćo i sestre, u radosnome zajedništvu vjere, s pouzdanjem uputimo svoje molitve nebeskomu Ocu za Crkvu i za sav svijet:
- Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika, da oslonjena na Krista Gospodina bude trajno utočište svima koji tragaju za istinom i za dobrom, molimo te.
- Za papu našega Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: prodahni ih Duhom mudrosti i trajno ih obnavljaj u vjernosti života da budu ustrajni učitelji i predvodnici povjerenog im naroda, molimo te.
- Za ljude koji su izgubljeni u brigama svijeta i za sve usamljene: pohodi ih svojom milošću da svoja srca otvore tvojoj istini, a kršćane ispuni evanđeoskom odgovornošću za spasenje svakoga čovjeka, molimo te.
- Za nas tvojim Duhom ovdje sabrane: odmori nas svojim Duhom i nauči nas da se zemaljskim dobrima znamo pravo služiti, a za nebeskim trajno težiti, molimo te.
- Braću i sestre koji dovršiše ovozemaljski hod, nagradi vječnim počinkom u tvome kraljevstvu, molimo te.
Svemogući Bože, usliši nam smjerne prošnje i okrijepi nas milošću svoga Duha da uzmognemo svim ljudima svjedočiti radost tvoje ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu.