17. svibnja 2020.
Ulazna pjesma
Ugodnu vijest oglašujte, neka se čuje, objavljujte do nakraj zemlje: Gospodin izbavi narod svoj, aleluja! (usp. Iz 48, 20)
Zborna molitva
Udijeli nam, svemogući Bože, neoslabljenim zanosom slaviti ove dane u čast uskrslom Gospodinu, da Kristov spomen bude djelatan u našem životu i radu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek se s prinosom ove žrtve vine k tebi i naša molitva. Očisti nas svojom milošću i uskladi nam srce s otajstvima tvoje velike ljubavi. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ako me ljubite, zapovijedi moje čuvajte, govori Gospodin. I ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugoga Branitelja, da bude s vama zauvijek, aleluja. (Iv 14,15-16)
Popričesna molitva
Svemogući vječni Bože, ti nas Kristovim uskrsnućem obnavljaš za vječni život. Umnoži u nama plod vazmenog otajstva i ulij nam u srce snagu ove spasonosne hrane. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 8, 5-8.14-17
Polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Filip siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu. Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 66, 1-3a.4-7a.16.20
Pripjev: Kliči Bogu, sva zemljo.
Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja!«
»Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.
On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stoga se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom.
Dođite, počujte, svi koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!
Drugo čitanje 1Pt 3, 15-18
Ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo. Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 14, 23
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, govori Gospodin, i Otac će moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći.
Evanđelje Iv 14, 15-21
Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Penavić
(Ne)vidljivi i (ne)poznati
U vazmenom se vremenu liturgijom Crkve pokušava približiti stvarnost Kristova uskrsnuća te se stoga poseže za tekstovima koji eksplicitnije najavljuju one događaje koji su postali temeljnima za razumijevanje poruke Isusa iz Nazareta. Tako se već kontinuirano naviješta ulomak iz Isusova tzv. oproštajnog govora, odnosno njegove oporuke, tj. onih redaka Ivanova evanđelja koji uvode u događaje Pashalnog otajstva. Nalazimo se dakle pred oporukom Isusa iz Nazareta. Njeni su naslovnici ujedno kasniji očevidci Uskrsnulog – učenici i Marija Magdalena. Ostavština koja se jamči oporukom mogla bi se sročiti na jedan redak – Iv 14,16: „I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek (…)“. Taj drugi Branitelj, kojeg bi Otac trebao poslati, označen je u izvorniku kao παράκλητος, pojam koji je u antici označavao pravnog zastupnika, odvjetnika, branitelja… U novozavjetnomu jezičnom izričaju taj pojam poprima značenje tješitelja. Razvidno je svakako iz ovakve oporuke da su oni koji ostaju za Isusom potrebni takva zagovaratelja. Štoviše, to je srž od koje živi kršćanin.
Odmah se u sljedećem evanđeoskom retku, još uvijek u istoj rečenici, spominje „svijet“ kao ambijent koji se nalazi izvan područja djelovanja „Duha istine“. Svijet ostaje bez Duha jer ga „ne motri i ne poznaje“ (Iv 14,17). Adresati su dakle poslanja te primatelji pneumatološkog subjekta vrlo decidirani. Naznake ekleziološkog okvira koje se daju naslutiti ovim evanđeoskim odlomkom govore zapravo o stvarnosti Crkve. Njen se identitet pobliže definira u Iv 14,20: „U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.“, pri čemu izloženo jedinstvo Oca, Isusa i učenika izriče Crkvu. U daljnjem se tekstu nalaze reference na zapovijedi i ljubav. Ljubav je izravno povezana s imanjem i čuvanjem / pomnim paženjem na zapovijedi. Sadržaj je tih zapovijedi, u okviru Ivanova govora – što se iščitava iz cjelokupna njegova tekstualnog korpusa – ljubav.
Isus iz Nazareta, još uvijek možda dokraja neprepoznat kao Krist, stoji pred skupinom učenika i najavljuje im buduća dobra: slanje svijetu nevidljiva i nepoznata, a njima ipak vidljiva i poznata branitelja, međusobno jedinstvo između očima vidljivih i nevidljivih subjekata te obdržavanje principa sebedarne ljubavi koja je uzdignuta na razinu zapovijedi. Tim je zapravo testamentom najavljeno rođenje novog bića – Crkve, organizma koji živi od jedinstva s Ocem i Sinom i učenicima, organizma koji se hrani sebedarjem i ljubavlju, organizma koji kao imunološki sistem posjeduje dar Duha… Oslanjanjem pak na neke druge izvore energije, organizam se Crkve mijenom vjekova rastočio u mnogim pravcima kamo su ga odvodile silnice i težnje koje ne vide i ne poznaju Branitelja. Razdor mjesto jedinstva, sebičnost umjesto sebedarja, egoizam namjesto ljubavi doveli su do stvarnosti pluraliteta Crkava i denominacijâ koje jedva da mogu imati išta zajedničko s 14. glavom Ivanova evanđelja.
Ipak, radost uskrsnog jutra, najavljena u Iv 14, 20: „U onaj ćete dan spoznati…“ – a dan onaj jest osmi dan, izvor i uvir čitava vremena – odjekuje i našim segmentom povijesti. Najava uskrsnuća u ovom testamentu jest i najava ukupnosti eshatona prema kojem idemo, svjesni da kao kršćani živimo od nade koja se crpi na onom (ne)poznatu i (ne)vidljivu božanskom subjektu.