Devetnaesta nedjelja kroz godinu B

kol 07 2021 Miriam

8. kolovoza 2021.

Ulazna pjesma
Pogledaj, Gospodine, na Savez svoj, i život svojih siromaha ne za­­­boravi zauvijek. Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, ne zaboravi vike onih koji te zazivaju. (Ps 74, 20.19.22.23)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim Ocem. Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove koje si nam ti udijelio. Molimo te, primi ih iz ruku svoje Crkve i snagom Duha pretvori u otajstvo spasenja. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Kruh koji ću ja dati tijelo je moje, za život svijeta, govori Gospodin. (Iv 6, 52)

Popričesna molitva
Gospodine, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Ta pričest neka nas spasi i utvrdi u svjetlu tvoje istine. Po Kristu.

Prvo čitanje 1Kr 19, 4-8
Okrijepljen tom hranom, išao je sve do gore Božje.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Ode Ilija dan hoda u pustinju. Stigavši onamo sjede pod jednu žuku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« Zatim leže i zaspa ondje. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio pa opet legao. Ali se anđeo Gospodnji javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« Ustao je, jeo i pio. I okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 34, 2-9

Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!

Drugo čitanje Ef 4, 30–5, 2
Hodite u ljubavi kao i Krist.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 6, 51
Ja sam kruh živi koji je s neba sišao, govori Gospodin; tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke.

Evanđelje Iv 6, 41-51
Ja sam kruh života koji siđoh s neba.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’« Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Josip Serđo Ćavar

Čovjek mrmlja. Bog hrani

Za pojam „mrmljanje“ rječnik govori kako je to izražavnje nezadovoljstvo bez jasno izrečenih riječi. Riječ je dakle o nezadovoljstvu. Takav stav ljudi iz današnjeg evanđelja imaju prema Isusu. Nisu zadovoljni s njime. On nije po njihovoj mjeri i ukusu. Nakon što je nahranio silno mnoštvo, oduševljenje za Isusa brzo se okreće u negodovonje, nezadovoljstvo i mrmljanje. Očite su prevrtljivost i promjenjivost raspoloženja kod naroda kada nije sve po njegovom. A Isus nije došao da bude po mjeri čovjeka ili naroda (mase) nego da ispuni spasonosni naum svoga Oca. Zato mrmljanje naroda koristi da ih pouči pravoj i zreloj vjeri, koja je isključivo dar od Boga Oca. Za taj dar treba moliti i treba ga izmoliti. Do istinskog shvaćanja i prihvaćanja vjere dolazi se samo u srcu, ne na razini umovanja i intelekta, već u nutrini. To je dar od Boga koji progovara i poučava ponizna, otvorena i u molitvi uronjena srca.

Takva vjera vodi nas u vječni život. To je još jedna tema koje se dotiče evanđelje. Bog koji nas je stvorio nipošto nas ne želi izgubiti. Zato je važna veza s Bogom Ocem i „privučenost“ Njemu. U zajedništvu s njim nastaje vječni život, a „gubi“ se prolazno vrijeme. Kada smo zajedno s nekim s kime nam je lijepo onda ne gledamo na sat. Ne postoji tada vrijeme. Upravo tako intenzivno mora biti nebo, vječni život. Tu čovjek zaboravlja sebe. Ljubav i divljenje otvaraju put u vječnost usred vremena. Samo tako možemo opstati. Trag te vječnosti i Božje ljubavi posjedujemo već ovdje na zemlji u euharistiji.

Isusovi slušatelji nemaju snagu odozgor. Računaju samo na sebe, ne na Oca. Zato mrmljaju. Nešto slično je proživio i Ilija u današnjem prvom čitanju. Ilija je bio silan na djelu i riječi. Možda se upravo zbog toga osilio malo previše. Na Karmelu se razračunao s Baalovim prorocima i dao ih nemilice pogubiti. Nakon toga mu prijeti Izebela i on u strahu bježi u Beršebu. Zanimljivo kako se nije uplašio stotina lažnih proroka, ali jedne žene jest. Iz Beršebe slušamo riječi današnjega čitanja. Ilija želi umrijeti. Svega mu je dosta. I on, kao i narod iz evanđelja, mrmlja na Boga i na njegovu volju. Ilija želi da mu Bog uzme dušu. Očita je kriza poziva. Prorok se previše pouzdao u svoju snagu zaboravljajući da je svako dobro od Boga. Kao da je računao samo na sebe, pa zaboravio da valja služiti Jahvi i jedino se njemu pokoravati. Bog međutim ne odustaje od Ilije, jer njegova misija nije gotova. Hrani ga čudesnom hranom koja mu daje snagu da kroči dalje. Prorok je opet doživio veličinu i moć svoga Boga, a iskustvo koje će uslijedit na Horebu poučit će ga da Jahve nije onaj koji uništava, drobi i razara (kako je Ilija mislio) nego da se Svevišnji objavljuje u šapatu blagoga lahora. Ilija je naučio lekciju o Božjoj samilosti i nježnosti. Odlike su to koje na prvu djeluju krhke, ali su ipak jako snažne i potrebne pojedincu, a po proroku i čitavom narodu.

Euharistija je krhka, lomljiva, vjetar je odnese. Ipak u sebi krije snagu i okrepu za svaki naš životni korak kroz pustinju svijeta. Svaka euharistija je novi znak Božje pažnje za čovjeka i potvrda njegove naklonosti. Pa makar prolazio vlastite suhoće ili krize. Na Isusov oltar staju sve naše brige, neuspjesi i hladnoća naših odnosa. Svi oni trenutci u kojima osjetimo okrnjenost života. Isus traži naš okrajak, ono što se nama samima čini nedostatnim, gotovo jadnim. Ali on traži da to s povjerenjem spustimo na tlo njegove preobražavajuće ljubavi. Euharistija nas onda čini ljudima koji prkose smrti i obeshrabrenosti. Euharistija nas uči vrijednosti života s Isusom i čini nas sâme znakovima života.