12. kolovoza 2018.
Ulazna pjesma
Pogledaj, Gospodine, na Savez svoj, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek. Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, ne zaboravi vike onih koji te zazivaju. (Ps 74, 20.19.22.23)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim Ocem. Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove koje si nam ti udijelio. Molimo te, primi ih iz ruku svoje Crkve i snagom Duha pretvori u otajstvo spasenja. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Kruh koji ću ja dati tijelo je moje, za život svijeta, govori Gospodin. (Iv 6, 52)
Popričesna molitva
Gospodine, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Ta pričest neka nas spasi i utvrdi u svjetlu tvoje istine. Po Kristu.
Prvo čitanje 1Kr 19, 4-8
Okrijepljen tom hranom, išao je sve do gore Božje.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Ode Ilija dan hoda u pustinju. Stigavši onamo sjede pod jednu žuku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« Zatim leže i zaspa ondje. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio pa opet legao. Ali se anđeo Gospodnji javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« Ustao je, jeo i pio. I okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 34, 2-9
Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!
Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!
Drugo čitanje Ef 4, 30–5, 2
Hodite u ljubavi kao i Krist.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 6, 51
Ja sam kruh živi koji je s neba sišao, govori Gospodin; tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke.
Evanđelje Iv 6, 41-51
Ja sam kruh života koji siđoh s neba.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’« Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Dugandžić
Zašto Židovi mrmljaju?
Ovo što nas se na prvi pogled doimlje kao veliki nesporazum između Isusa i njegovih slušatelja zapravo je ozbiljna i dalekosežna lekcija vjere. Divljenje naroda nad Isusovim čudesnim umnoženjem kruha kojim je utažio njihovu tjelesnu glad pretvorilo se u mrmljanje i gotovo pravu pobunu kad je nakon toga progovorio: «Ja sam kruh koji je sišao s neba» (Iv 6,41). Nisu shvatili da je tako umnoženi kruh samo znak nečeg većeg i važnijeg što im Isus želi posredovati, pa ga zato ne žele slušati kad im pokušava otkriti tajnu svoje osobe. Jer to se ne poklapa s njihovom namjerom, da ga na silu zakralje (usp. 6,15). Drugim riječima, u njihovim očima on bi mogao biti očekivani Pomazanik s kojim bi se mogla izboriti sloboda od rimske vlasti.
Zapravo uvijek je vladao stanoviti nesporazum između Isusa i te mase koja se okuplja oko njega. Oni se dive njegovoj mudrosti dok im govori u prispodobama, ali samo rijetki u tim prispodobama prepoznaju sebe i spremno reagiraju. Njegova pomoć kroz čudesna ozdravljenja dobro je došla, ali samo rijetkima su ta čudesa poticaj da ga slijede. Kad god je Isus izravno progovorio o sebi i pozvao ljude na obraćenje i vjeru, kad god su osjetili da se time stavlja između njih i Boga, redovito su bili spremni na pobunu, pozivajući se – kao i ovdje – na njegovo porijeklo i njegove roditelje koje oni poznaju, uvjereni da je on samo jedan od njih.
Isus kao da se puno ne uzbuđuje zbog njihova mrmljanja. On im savršenim mirom uzvraća: "Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla! (6,43s)." Time on želi reći da je vjera u konačnici uvijek dar od Boga koji čovjek slobodno prihvaća ili odbija. Isus je posrednik vjere jer on dolazi od Oca. Zato i ljudi mogu upoznati Oca i doći k njemu samo preko Isusa. Ali zato je potrebno biti poučljiv. Isus ih stoga upozorava na Pismo koje bi oni morali poznavati. I danas su jednake poteškoće vjere. I danas mnogi ljudi trče za svim što ima na sebi privid nečega čudesnoga i senzacionalnog, ali se teško dadu dobro poučiti i shvatiti da je prava vjera u poslušnom prihvaćanju onoga što Bog nudi u Isusu.
Blagovanje a ne mozganje
Za nekoga tko drugom čovjeku omogući posao i uzdržavanje nerijetko kažemo da mu je dao kruh. Za neke rijetko dobre ljude koji drugima nesebično daju i svoju ljubav kažemo da su dobri kao kruh. Ipak ni za jednog čovjeka nećemo reći da je on sam kruh za drugoga, a pogotovo to nitko ne će reći za sebe, jer ipak i bez najboljeg čovjeka se može živjeti. Ni o najboljem čovjeku ne ovisi naša vječna sreća.
Isus je jedini mogao uvjerljivo reći: «Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta» (6,51), jer on je bio spreman za čovjeka dati sve, ne samo ljubav nego i svoj život. Kao Bogo-čovjek koji svoj život daje za čovjeka on je jedini mogao reći da će onoga tko vjeruje u nj «uskrisiti u posljednji dan» (6,44). Zato je on, slikovito rečeno, kruh koji daje život vječni. Kao što se čovjek uzimajući hranu održava na životu, tako i Isusov vjernik blagujući kruh za koji vjeruje da je tijelo Kristovo obnavlja u sebi klicu vječnoga života koju je primio po krštenju i kroči prema punini života u vječnosti.
Jasno je da to može shvatiti samo vjera, ali ona se opet hrani vršenjem Isusove zapovijedi da se slavi i blaguje, a ne da se o tome razmišlja. Euharistija, Isusova nazočnost pod prilikama kruha i vina skrovita je prisutnost kao što je i Sin Božji bio skriven u čovjeku Isusu iz Nazareta. Kao što su ljudi tek trebali u čovjeku prepoznati Boga, tako će blagujući euharistijski kruh osjetiti u sebi život koji nadilazi snagu naravnog kruha. Poteškoća prepoznavanja Isusa u euharistijskom kruhu jest zapravo poteškoća njegova utjelovljenja. Ali, ako je Bog u Isusu iz Nazareta mogao uzeti ljudsko tijelo i pritom ostati Bog, onda je puno manje čudo da je mogao ostati među svojima u liku kruha.
Ključno pitanje našega života jest: od čega čovjek zapravo živi? Naše je prvo iskustvo da živimo od hrane koju uzimamo. Što zdraviju i kvalitetniju hramu uzimamo, to bolje čuvamo svoj život i svoje zdravlje. Ali je isto tako naše duboko iskustvo da to nije dosta. Mi živimo i od razumijevanja, ljubavi i pažnje drugih ljudi. Tako i vjernik živi od euharistije koja je najsnažniji znak Isusove ljubavi prema nama i znak zajedništva onih koji je slave. Upravo zato je ona središte kršćanskog života, u njoj nalazimo snagu za dugi put prema konačnom sjedinjenju s njime u vječnosti.
Molitva vjernika
Braćo i sestre, molitvom se utecimo nebeskome Ocu, koji nam je u svome Sinu darovao kruh života. Zazovimo ga riječima:
Usliši nam molitvu, Gospodine.
- Za Crkvu, zajednicu vjernika: da se u brizi za dobro svijeta uvijek hrani kruhom s neba te, svjedočeći tvoju ljubav, bude kruh koji se lomi za život svijeta, molimo te.
- Za papu našega Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: rasvijetli ih mudrošću svoje riječi da umiju uvijek prepoznavati put koji vodi k tebi te svjedočanstvom života budu dostojni službe koju si im povjerio, molimo te.
- Za sve kršćane: obnovi u njima sve što je ranjeno grijehom i navezanošću na svijet; razbudi u njima spremnost za radosno prihvaćanje tvoje spasenjske riječi, molimo te.
- Za našu domovinu i sve ljude u njoj: nek tvoja mudrost prodahne sve odgovorne u politici i javnome životu da promiču pravednost i opće dobro, a svi građani da se nesebično zalažu u izgradnji zajedništva, molimo te.
- Za ovu zajednicu tvojih vjernika: da Krist, koji nam se daruje u otajstvu euharistije, bude snaga našemu putu vjere i našoj zauzetosti za gladne i sve potrebite, molimo te.
- Za našu pokojnu braću i sestre: iskaži im svoju dobrotu i milosrđe i uvedi ih u radost vječnosti, molimo te.
Bože, ti nas ne ostavljaš same na putu života, nego nas trajno hraniš kruhom nebeskim. Daj nam živjeti dostojno toga dara te zavrijedimo biti dionici nebeske gozbe. Po Kristu.