DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

pro 07 2018 Miriam

9. prosinca 2018.

Ulazna pjesma
Puče sionski, evo, Gospodin dolazi spasiti narode; i zagrmjet će glasom veličajnim na radost vašega srca. (Usp. Iz 30, 19.30)

Zborna molitva
Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo ususret tvome Sinu daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine. Koji s tobom.

Darovna molitva
Gospodine, nek nas ponizne molitve i skromni prinosi pomire s tobom: ne možemo se pouzdati u svoje zasluge, priteci nam u pomoć svojom milošću. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ustani, Jeruza­leme, stani na visoko, vidi radost što ti dolazi­ od Boga tvoga! (Bar 5, 5; 4, 36)

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas duhovnim jelom. Smjerno te molimo: po sudjelovanju u ovom otajstvu nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskim težiti. Po Kristu.

Prvo čitanje   Bar 5, 1-9
Bog će pokazati sjaj tvoj.

Čitanje Knjige proroka Baruha
Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom i zasvagda ti dati ime: Mir pravednosti’ i ’Slava bogoljubnosti’. Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć se što ih se spomenuo Bog. Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih ­tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku. I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje. A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi, jer Bog će voditi Izraela u radosti, svjetlom svoje slave prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 126, 1-6

Pripjev:  Silna nam djela učini Gospodinu: opet smo radosni!

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.

Drugo čitanje   Fil 1, 4-6.8-11
Budite čisti i besprijekorni za dan Kristov.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa. Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista!I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spozna­nju i potpunu pronicanju te ­mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov, puni ­ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Lk 3, 4.6
Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

Evanđelje   Lk 3, 1-6
Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Liza­nije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: »Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Antonio Šakota

Glas viče u pustinji

Nova liturgijska godina je započela. Danas već palimo drugu adventsku svijeću. Razdoblje što je pred nama mogli bismo nazvati „Lukinim“ jer ćemo se u ovoj „godini C“ stalno susretati s odlomcima koje je o Isusu na sebi svojstven način zapisao ovaj vrli evanđelist, Gospin učenik, liječnik i mogli bismo reći, prvi crkveni povjesničar. Zbog znanja koje je posjedovao evanđelje mu obiluje uzvišenošću u interpretaciji. Zbog zvanja obiluje nježnošću i brigom za svakog potencijalnog čitatelja. Slova su plod znanja, ali i naravi. Ponajviše dara. Luka je uspio u cjelinu svoga življenja uklopiti darovano i stečeno te je o svom Učitelju ispisao jedne od najljepših stranica na čemu smo i mi danas neizmjerno zahvalni. Luka nam je i poticaj da ne preziremo vlastitu povijest, darove, narav i zvanje koje živimo. I naše tijelo, čitav čovjek, i s duhom i s dušom, s primljenim i stečenim može i treba na originalan i odgovoran način svjedočiti o spasenju Božjem koje je kušao u Isusu Kristu.

Nakon što pročitamo prvu rečenicu današnjega evanđelja uopće ne čudi što se Luku naziva prvim crkvenim povjesničarom. Ono što tako snažno čitatelju upada u oči jest smještanje opisanih događaja u konkretni povijesni kontekst. Ono je polazište za priču koju nam on želi ispričati. Povijesni okvir prati život Isusov kao i Krstiteljev danas. Isusov preteča utkan je u povijest svoga rođaka pred kojim se treba umanjiti. Ta povijest, znamo, jest spasenjska. Spasenje Božje ulazi u povijesna zbivanja. A smještanje u ovaj vremenski okvir i navođenje točno određenih povijesnih ličnosti odašilje poruku o primateljima istoga spasenja kao i o naravi i svrsi spasenja samog. Naime, čovjek u svojim shvaćanjima može Božje zahvate pridržavati točno određenoj skupini ljudi. Ponekad se može pomisliti da se isto može jedino zaslužiti. Izabrani jesmo! Ali logikom dara a ne posjeda! Ako bolje pogledamo tekst, uočit ćemo da su na prvom i na zadnjem mjestu nabrojani vrhovna svjetovna i vrhovna vjerska vlast onoga vremena, Rim i Izrael, državni sustav na svome vrhuncu i Izabrani, Božji narod sa svojim eminentnim predstavnicima. Tako, sami početak otvara vrata razumijevanja zadnje rečenice u tekstu: „I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“ Ono je namijenjeno grešniku kao i pravedniku, grešniku možda još i više! A možda ga srce grešnika umije poniznije primiti u srce?! Namijenjeno je i tiče se i onih koji se za nj ne zanimaju. On svakome viče o svojoj ljubavi! On i danas pokušava reći da čovjek ne živi samo o kruhu, kao i da ne preziremo siromaha.

Danas viče glas sv. Ivana Krstitelja. Gdje viče? U pustinji! Ne viče ni oko carskoga niti oko hramskoga trga, ni oko Tiberija niti oko Kajfe, nego u pustinji! Viče i Tiberiju i Kajfi, i Herodu i Ani, ali u pustinji. Isusov preteča opisan je riječima proroka Izaije (usp. Iz 40,3-5) kojima je on najavio novi „Izlazak“ Izabranoga naroda. Za razliku od Izaije, Luka radikalizira poziv navodeći da glas viče u pustinji, a ne da glas viče kako u pustinji treba pripraviti put Gospodinu. Drugim riječima, glas treba otkriti u pustinji. Ondje gdje nema gotovo ničega događa se susret s glasom, s Riječju. „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“

Vrijeme u kojem živimo često nas melje. Trčimo, planiramo, gradimo, tražimo uspjeh, maskiramo se da bi u očima svijeta postali uspješniji, modiramo se i izvanjski i sadržajno da budemo u trendu. Pritom se dogodi da ostanemo suhi i prazni. Stoga, usudimo se u ovom Došašću uložiti u ono na što nas poziva prorok: „Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!“ Kako Izaija, tako i Luka osobito naglašavaju vrijednost poniznosti i malenosti pred Gospodinom. Jer, toliko je toga što treba slegnuti, izravnati, izgladiti. Uostalom, nevjera koja je uvijek pomiješana i vođena ohološću i uvjerenjem da se može bez Boga, „izabrane“ svako malo odvodi u ropstvo. Stoga, valja se sjetiti i riječi proroka Izaije kojima nastavlja svoje proročanstvo a nije uvršteno u evanđelje kako bi ovi poticaji dobili na težini: „Glas nalaže: 'Viči!' Odgovorih: 'Što da vičem?' 'Svako je tijelo ko trava, ko cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Gospodnji preko njih prođe. Doista, narod je trava. Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.“

Draga braćo i sestre! Činjenica da smo krhki, prolazni i smrti nije, po Božjem paradoksu, zaprjeka našoj radosti i neprolaznosti. Samo, u poniznosti je srca treba znati prihvatiti.

Na koncu, da se čitatelj ne bi prepao i pomislio da je pustinja njegova „sudbina“, valja u današnjem tekstu uočiti da je Ivan izašao iz pustinje propovijedati obraćenje u obližnje gradove. Zapravo, pustinja je uvjet ispunjenog življenja u našim gradovima koji često guše duh čovjekov ne dajući sami od sebe sreću, koliko god u sebi „sadržaja“ imali. A kad se počnemo družiti s Božjom riječju iznenađujuće otkrijemo jedan posve drugačiji, neprolazni, sadržaj.

Molitva vjernika

Upravimo svoje prošnje Bogu Ocu i molimo da nas ispuni iskrenom željom za obraćanjem i prihvaćanjem njegova dara spasenja:

  1. Za Crkvu u svijetu:
    da bez straha naviješta evanđelje spasenja svakomu čovjeku te vjerodostojnim življenjem tvoje riječi bude snaga u izgradnji boljega svijeta, molimo te.
     
  2. Za pastire koji predvode tvoj sveti narod:
    okrijepi ih proročkom hrabrošću i svetošću života kako bi sav tvoj narod hodio putem na koji ga zoveš, molimo te.
     
  3. Za ljude koji trpe u osamljenosti i oskudici:
    vrati im snagu pouzdanja u tebe, a sve kršćane nadahni na dosjetljivu i djelotvornu ljubav prema svim potrebitima, molimo te.
     
  4. Za nas ovdje okupljene:
    otvori nam oči srca da spoznamo sve što je u našim životima potrebno obraćenja i obnove te naš život bude put tvoga dolaska u svijet, molimo te.
     
  5. Za preminulu braću i sestre:
    obasjaj ih svjetlom svoje slave i primi ih u nebesko Kraljevstvo, molimo te.

Svemogući Bože, s vjerom i nadom iščekujemo Kristov dolazak u slavi. Usmjeri, molimo te, naše korake na put spasenja i pomozi da, živeći tvoju riječ, trajno rastemo u dostojanstvu koje si nam darovao po svome Sinu. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

 

 

 

Propovijedi