17. siječnja 2021.
Ulazna pjesma
Sva zemlja, Bože, nek ti se klanja i nek ti pjeva, neka pjeva tvom imenu! (Ps 66, 4)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s doličnim poštovanjem. Kad god se slavi spomen Kristove žrtve, vrši se u nama djelo otkupljenja. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama i povjerovali joj. (Iv 4, 16)
Popričesna molitva
Udijeli nam, Gospodine, Duha svoje ljubavi. Nahranio si nas jednim kruhom s neba, daj da tvojom milošću živimo u bratskoj slozi. Po Kristu.
Prvo čitanje 1Sam 3, 3b-10.19
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže. I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja. I Gospodin zovnu Samuela treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: ’Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.’« Samuel ode i leže na svoje mjesto. I dođe Gospodin i stade i zovnu kao prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša.« Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 40, 2.4ab.7-10
Pripjev: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio:
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.
Drugo čitanje 1Kor 6, 13c-15a.17-20
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Tâ Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Iv 1, 41.17b
Našli smo Mesiju, koji je Krist: po njemu nasta milost i istina.
Evanđelje Iv 1, 35-42
Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Branko Radoš
Iz današnjeg evanđelja izdvojio bih nam za razmišljanje tri misli. Prva misao: Dok je Ivan Krstitelj stajao s dvojicom svojih učenika, ugledao je Isusa i uskliknuo: „Evo Jaganjca Božjega!“ Ivan je od židovskog naroda bio prihvaćen kao velik prorok. Velik je bio kao isposnik – odijevao se u devinu dlaku, hranio samo skakavcima i divljim medom i vrijeme provodio moleći u pustinji. Velik je bio u svom proročkom duhu, neobično silan u svojim nastupima – vrstan govornik, jasan i odrješit. Velik u svojoj hrabrosti – i samom kralju se usprotivio i kazao da ne smije imati ženu svoga brata Filipa. Velik u brojnim darovima – pomaganju i savjetovanju... Međutim najveći je u svojoj poniznosti. Ivan se nije pravio većim, što je nekako ljudima svojstveno. On shvaća da je samo preteča, samo pozvan pripraviti put Mesiji, Spasitelju Isusu.
Znao je da je samo oruđe u Božjim rukama. I to mu je bilo dovoljno. Prepoznao je kada treba stati i djelo Božje prepustiti drugima. To je poruka i nama. Ne počinje niti završava svijet s nama. Valja računati da naše vrijeme prolazi i svoje mjesto prepustiti drugima, mlađima ili drukčijima. Valja istinski vrednovati i srcem se radovati svakom razdoblju našega života: i razdraganoj mladosti i stvaralačkoj zrelosti i mirnijoj starosti. Od Ivana Krstitelja je ovo naučio i sveti Pavao i zato je na koncu svoga života mogao uskliknuti: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ Dao Bog da ovo bude i naš put.
Druga misao: Kad su ona dvojica učenika čuli što Ivan govori za Isusa, ostavljaju Ivana i odmah odoše za Isusom. Iako im je Ivan bio učitelj života, osjetili su da moraju učiniti iskorak. Koliko nam se god možda činilo da smo na pravom putu i da nam sve dobro ide, život ponekad i u takvim trenucima od nas traži novi korak, traži zaokret. Kada dođe trenutak valja se odvažiti i krenuti. Ako me Bog zove, idem za njim. Kada Bog nešto od mene očekuje, učinit ću. Oni u potresu stradali na Banovini su najčistije i najtočnije ogledalo koje ovih dana pokazuje tko smo i kakvi smo. Vjerojatno puno točnije nego li ovaj trenutak dok smo u crkvi. Oni preispituju našu vjeru i našu spremnost „krenuti“. Oni su nam poziv na molitvu i dobro djelo. Jesmo li i koliko učinili?
Ivan nije bio ljubomoran na Isusa, pustio je svoje učenike da mu se pridruže. Poštivao je njihovu slobodu i radovao se da sami odluče. Ivan je ovim poticaj i vama roditeljima. Koliko god voljeli svoju djecu ne smijete ih čuvati samo za sebe, nego im dopustiti da odrastu, pustiti ih da se osamostale. „On treba da raste, a ja da se umanjujem“ – veli sv. Ivan. Dao Bog da ovo bude zadaća i životni put svakoga od nas.
Treća misao: Kad ih Isus upita što tražite, ona dvojica rekoše: „Učitelju, gdje stanuješ!“ Odgovori im: „Dođite i vidite!“ U ovom pitanju i odgovoru sadržana je čitava ljudska povijest. Od postanka svijeta do danas čovjek je uvijek tražio Boga, zanimao se kako ga sresti, umilostiviti, umoliti, naći… Pitao je: Gdje si, gdje stanuješ, gdje te mogu naći? A Bog je uvijek odgovarao na isti način. I ovo najnovije vrijeme – vrijeme pandemije, straha, nesnalaženja, potresa, nenadanih smrti mladih ljudi traži da svatko od nas osobno, ali i kao narod raširenih ruku pogleda uperena prema nebu zavapimo: «Učitelju gdje stanuješ?» Vidimo da ovako dalje ne možemo, znamo da je svaka sreća bez tebe konačna nesreća, da imati bez tebe znači sve izgubiti, da raj bez tebe nije ništa drugo nego pakao. Zato i pitamo: «Gdje si, gdje stanuješ?»
Valja nam dakle tragati, ali kad ga nađemo uz njega ostajati. „Jer vidješe i ostadoše kod njega!“ – kaže današnje evanđelje. A gdje je On, gdje stanuje? U ovom svetohraništu svakako, u ovoj crkvi, u našim molitvama, posebno u svetoj misi. Ali ništa manje u drugima, bližnjima, posebno siromašnima i potrebnima. Jer sam nam reče: „Što god učiniste jednom od onih najpotrebnijih, i meni učiniste. I što god njima ne učiniste, ni meni ne učiniste!“
Boga naći znači za njega nešto i činiti. Čim su Ivan i Andrija pronašli Isusa počeli su k njemu dovoditi i druge: Petra, Natanaela i ostale. Poslanje Kristova učenika je druge k Njemu dovoditi. Ako ovako razmišljamo onda nam se neminovno nameće pitanje: Koga smo mi doveli k Isusu? Koliko smo doprinijeli da se u našem društvu i na poslu ne psuje, ne ogovara, ne kleveće…? Koliko smo doprinijeli da se u našoj obitelji redovito moli, da vlada mir i sklad, poštivanje i ljubav? Mogu li današnji nevjernici za nas vjernika kazati: «Ne možemo se mi s njima uspoređivati, jer oni ne lažu, ne kradu, ne psuju...? Oni su Kristovi!?
Da se ne zavaravamo, pravi život, život s Bogom nije nimalo lagan. To nam i Isus naglašava kada kaže: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samog sebe, neka uzme križ svoj i ide za mnom!“ Koji god teret u životu nosili i kojim god putem išli, bitno je da smo s Isusom jer on nam poručuje: „Jaram je moj sladak i breme je moje lako!“ Dao Bog da u ovo povjerujemo i po ovome živimo. Amen.