DRUGA VAZMENA NEDJELJA KROZ GODINU B

tra 07 2018 Miriam

8. travnja 2018.

Ulazna pjesma 
Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlije­kom, da po njemu uzrastete u spasenje, aleluja.   (1Pt 2, 2)

Zborna molitva
Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao; što je duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika. Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili: daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Prinesi ruku i opipaj gdje bijahu čavli, i ne budi nevjeran nego vjeran, aleluja. (Iv 20, 27)

Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da pričest vazmenog otajstva trajno djeluje u našoj duši. Po Kristu.

Prvo čitanje   Dj 4, 32-35
Jedno srce i jedna duša.

Čitanje Djela apostolskih
U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 118, 2-4.16ab-18.22-24

Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje   1Iv 5, 1-6
Što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Ljubljeni: Tko god vjeruje: »Isus je Krist«, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi nje­gove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Iv 20, 29
Jer si me vidio, Toma, povjerovao si, govori Gospodin: blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.

Evanđelje   Iv 20, 19-31
Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!«

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili ­zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici ­vidjevši Gospo­dina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaesto­rice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. ­Govorili su mu dakle drugi ­učenici: »Vidjeli smo Go­spodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ­ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me ­vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Tomine dvojbe

U svim novozavjetnim izvješćima o Isusovu uskrsnuću jasno se razabire nemoć ljudske riječi da uvjerljivo izrazi sve što se dogodilo s Isusovim grobom i njegovim mrtvim tijelom. Uskrsnuće je nemoguće opisati, jer Isus se nije vratio u prijašnji život iz kojeg je bio nasilno otrgnut. A ukazanja Uskrsloga ne daju se kontrolirati onako kako kontroliramo druge događaje, jer on se i pojavljuje i iščezava posve iznenada, na veliko čuđenje svjedoka tih ukazanja. Njega nije moguće zadržati, s njim se družiti, postavljati mu pitanja – kao što su učenici činili za vrijeme njegova života. Ostaje samo vjerovati  ili ne vjerovati da to nije tlapnja ili prijevara drugih. Zato su dani nakon Isusova uskrsnuća još uvijek puni nesnalaženja, nevjerice, sumnji.

Na 2. Vazmenu nedjelju obično se susrećemo s Tomom koji sve to na poseban način utjelovljuje. On nije bio s ostalim učenicima kad im se Isus prvi put ukazao. Uzalud su bila njihova uporna uvjeravanja: «Vidjeli smo Gospodina!» (Iv 20,25). Toma to jednostavno ne može prihvatiti. Zašto? Najvjerojatnije zato što je u njegovu sjećanju preduboko urezan onaj strašni prizor s Kalvarije. On je dobro zapamtio Isusove probodene ruke i noge, negdje duboko u njemu još uvijek odzvanja njegova riječ: «Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?» Nije lako zaboraviti koplje koje je probilo njegov bok. I sad najednom, da je on ponovo živ, da su ga njegovi prijatelji vidjeli. Za Tomu je to nevjerojatno. On želi sigurnost da to što su njegovi prijatelji vidjeli nije utvara ili nekakav duh, već doista njihov raspeti Učitelj. Sve je to sažeto u njegovoj rečenici: «Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala…neću vjerovati» (20,25).

Zbog te riječi Toma je odavno proglašen sumnjivcem i nevjernim učenikom, a on to zapravo nije. Za nj bi se prije moglo reći da je samo kritičan duh koji ima svoje razloge, koji svoje sumnje ne skriva u sebi, ali zbog njih i ne odstupa. I zato je Toma bliži ozbiljnom tražitelju nego nevjerniku. O razlozima koji mu priječe da odmah povjeruje on otvoreno raspravlja s drugim učenicima, tražeći grčevito svjetlo u mraku i zato ga zaslužuje i nalazi. Uskrsli Isus mu omogućuje da se uvjeri kako je to doista on. Toma smije opipati njegove probodene ruke i noge, a plod svega je vjera puna predanja: «Gospodin moj i Bog moj!» (20,28).

Vjera je predanje

Tomina sumnja i nespremnost povjerovati svjedočanstvima drugih prisutna je i u našem životu češće nego smo to spremni priznati. Svi mi znademo kako sa smrću ne prestaje život, kako nas na kraju svega čeka uskrsnuće. Ipak, koliko je kršćana neutješenih zbog gubitka nekog od svojih milih i dragih? Koliki znaju čak Bogu prigovarati što je dopustio preranu ili iznenadnu smrt nekoga tko im je puno značio? Zar to nije gore od Tomine sumnje koja je imala svoje ozbiljne razloge?

S Tomom možemo usporediti i Crkvu danas na početku trećega tisućljeća. Zar današnja Crkva u mnogim dijelovima svijeta, unatoč trajnom nastojanju velikog pape sv. Ivana Pavla II da njezin pogled usmjeri prema budućnosti, nije i previše pod dojmom različitih kriza koje je potresaju i u strahu za svoju budućnost? Ona je često sličnija učenicima iza zatvorenih vrata nego li Petru i ostalim učenicima nakon Pedesetnice kad hrabro svjedoče za Uskrslog. Njoj nedostaje ono Tomino posvemašnje predanje sadržano u njegovoj riječi: «Gospodin moj i Bog moj!» U toj Tominoj riječi prepoznajemo što je prava vjera. Nije to neka nova i veća spoznaja ili više znanja nego smo ga prije imali, već prihvaćanje cijelim životom poruke Isusova uskrsnuća.

Nakon što mu je Isus omogućio da dotakne njegove ranjene ruke i noge, Toma nije priznao kako je imao krivo, a drugi učenici pravo, nego on ispovijeda svoju sasvim osobnu vjeru koja nije ništa drugo nego predanje cijele osobe. Povjerovati ne znači promijeniti samo mišljenje o nečemu, nego prihvatiti Boga u životu, sa svim što iz toga proizlazi. Za učenike, pa i onda i za Tomu to je značilo prihvatiti poslanje u Isusovo ime, ići po svem svijetu i naviještati evanđelje svakom stvorenju. Za Tomu predaja kaže da je otišao dalje od svih, sve do Indije. Tamo je propovijedao evanđelje i osnovao Crvku, čiji se članovi i danas s ponosom zovu Tominim kršćanima. Zato možemo reći: hvala Bogu što je Toma postojao i što je postojala njegova sumnja koja nam zorno govori o ozbiljnosti i zahtjevnosti kršćanske vjere u uskrslog Gospodina.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, u ovaj sveti dan zajedništva Crkve s Kristom, okrijepljeni njegovom prisutnošću utecimo se Ocu nebeskomu da nas oslobodi sumnji te nas ispuni vjerom i čvrstom nadom u život vječni. Molimo zajedno: 

Gospodine, učvrsti nam vjeru.

  1. Za Crkvu u svijetu: rasvijetli ju svjetlom Duha Svetoga da uvijek umije prepoznati Krista Gospodina i vjerno kročiti putem tvojih zapovijedi, molimo te.
     
  2. Za pastire Crkve – papu našega Franju, sve biskupe i svećenike: pomozi im da vjerom uranjaju u mudrost evanđelja te se nesebično zalažu za rast tvoje Crkve i za svetost povjerenih im zajednica, molimo te.
     
  3. Za nas okupljene u slušanju tvoje riječi: ozdravi nas od naših sumnji i pomozi da vjeru uvijek obnavljamo u zajedništvu ispovijedanja u tvojoj Crkvi te budemo hrabri u svjedočenju tvoje istine, molimo te.
     
  4. Za mlade koji će ove godine u sakramentu potvrde primiti puninu Duha Svetoga: pripravi im srca za taj sveti Dar da ga mogu s vjerom primiti i u njegovoj snazi trajno živjeti, molimo te.
     
  5. Za ljude i narode koji su pogođeni životnim nedaćama, trpljenjem i osamljenošću: sačuvaj u njima pouzdanje u tvoju dobrotu, a u kršća­nima probudi istinsku ljubav koja svima donosi tvoju blizinu i radost života, molimo te. 

Primi, Oče nebeski, molitve svoje Crkve. Oslobodi nas svega što je nedostojno vječnoga života koji si nam u Kristu darovao i obdari nas čvrstom vjerom u kojoj ćemo umjeti prepoznati tvoju blizinu i put na koji nas zoveš. Po Kristu.

 

 

 

Propovijedi