DVADESET I DRUGA NEDJELJU KROZ GODINU B

kol 30 2018 Miriam

2. rujna 2018.

Ulazna pjesma
Smiluj mi se, Gospodine, jer povazdan vapijem k tebi. Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. (Ps 86, 3.5)

Zborna molitva
Silni Bože, što god je dobro, od tebe je. Usadi nam u srce ljubav prema tebi, umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobro i budnim okom čuvaj što si odgojio. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, nek nam ova žrtva uvijek donosi blagoslov. Što nam vanjski znakovi kažu, nek ostvari snaga tvoga Duha. Po Kristu.

Pričesna pjesma
O kako je velika, Gospode, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje. (Ps 31, 20)

Popričesna molitva
Gospodine, blagovali smo kruh s nebeskog stola. Molimo te, po ovoj gozbi ljubavi potakni nam srce da ti služimo u svojoj braći. Po Kristu.

Prvo čitanje   Pnz 4, 1-2.6-8
Ništa ne nadodajite onome što vam zapovijedam ... vršite zapovijedi Gospodnje!

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših. Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Gospodina, Boga svojega, što vam ih dajem. Držite ih i vršite: to će u očima narodâ biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: ’Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj narod veliki.’ Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj zakon koji danas stavljam pred vas?« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 15, 2-5

Pripjev: Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?

Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom.

Koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Gospodina boje.

Koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.

Drugo čitanje   Jak 1, 17-18.21b-22.27
Budite vršitelji riječi!

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Braćo moja ljubljena: Svaki dobar dar, svaki savršen poklon dozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Jak 1,18
Po svom naumu on nas porodi riječju istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.

Evanđelje   Mk 7, 1-8.14-15.21-23
Napustili ste zapovijed Božju...

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeru­za­lema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A fari­zeji i svi Židovi ne jedu ako prije teme­ljito ne ­operu ruke; drže se predaje ­starih. Niti s ­trga što ­jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pi­smoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postu­paju po predaji starih, nego nečistih ­ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro ­prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod ­usnama časti, a srce mu je ­daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući ­nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u ­čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz ­čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz ­srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Prava mjerila

Postoje neka mjerila po kojima ljude razvrstavamo u različite kategorije: tako primjerice razlikujemo lijepe i ružne, pametne i glupe, okretne i smušene, uspješne i neuspješne. Mnogi misle da je moguće točno razlučiti ljude i s obzirom na njihovu vjeru i njihov odnos prema Bogu. Za takve dobri vjernici su oni koji vrše sve crkvene propise, idu redovito u crkvu, primaju sakramente i pomažu crkvene pothvate. To su bez sumnje hvale vrijedne osobine svakoga vjernika, ali to još nije nikakvo jamstvo da će ti ljudi i u Božjim očima biti bolji od onih koji možda nisu takvi.

U svjetlu Isusovih riječi iz današnjega evanđelja ta naša mjerila u najmanju ruku su upitna. Farizeji su bili pobožni ljudi Isusova vremena koji su se mogli podičiti da vrše sve što traži Mojsijev zakon. Oni se u jednom trenutku i bune baš zbog toga što im se čini da Isusovi učenici nisu takvi, da se ne brinu za sve propise Mojsijeva zakona. No time su samo izazvali Isusa da ih pouči kako je čovjekova nutrina važnija od vanjštine. On ne govori ni o kakvim oblicima ponašanja u kojima se očituje vjernost Zakonu, već govori o čovjekovu srcu koje je simbol za ono najdublje u čovjeku. Ono je izvor najljepših čuvstava, ali nažalost i najopakijih želja i planova. Zato za nekoga čovjeka kažemo da je dobra, a za drugoga da je opaka srca. Kad se nekome iskreno povjerimo, znademo reći da smo mu otvorili svoje srce. Nekom opet od srca želimo uspjeh i sreću. Uvijek je dakle u pitanju cio, nepodijeljen čovjek. Netko je dobro rekao da je naše srce tajanstveno mjesto na kojem se dodirujemo s najvećom tajnom, a to je Bog.

Opominjući narod u Božje ime, starozavjetni proroci često ističu kako taj narod Boga časti samo usnama, a srce mu je daleko od njega. Zato oni pozivaju na obraćenje, na promjenu srca. David, nakon svog grijeha, skrušeno vapi: «Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!» (Ps 51,12). Isus se od samog početka obraća čovjeku pojedincu kucajući na njegovo srce. U njega nije važno što i koliko čovjek čini, već u kojem duhu i s kojom namjerom to čini. U njegovim blaženstvima posebno mjesto pripada «čistima srcem» (Mt 5,8).

Tko je dobar kršćanin?

Nije nimalo lako odgovoriti na naoko sasvim jednostavno pitanje, tko je dobar kršćanin. Mnogi prosječni vjernici misle da je najvažnije vršiti Božje i crkvene zapovijedi. Ali znademo također da je sve te zapovijedi moguće vršiti s pola srca ili bezvoljno. Odgovor bi mogao glasiti: Dobar kršćanin je onaj tko je spreman trajno osluškivati titraje svoga srca i čistiti ga od svega što je protivno evanđelju. Tako ćemo u svjetlu evanđelja sve više spoznavati kako je pred nama ogroman prostor za napredovanje koji nećemo nikad do kraja iscrpsti.

Sveto pismo kaže: «Ako nas ne optužuje naše srce, možemo zaufano k Bogu» (1 Iv 3,21). Dakle, srce je naš pravi i nepotkupljivi sudac. Kad napravimo neko loše djelo, mi možemo istaknuti takve okolnosti koje će nam biti u prilog i koje će nas u javnosti možda čak posve osloboditi krivnje. Možemo čak pokušati i sebe uvjeriti da to nije ništa strašno, ipak glas našeg srca će trajno protestirati i optuživati nas. S njim je nemoguće sklopiti truli kompromis, njega se ne može ušutkati, već ga je moguće samo iskrenim kajanjem i promjenom života smiriti.

Koliko god u našem kršćanskom životu bili važni propisi kojih se treba držati, zakoni i zapovijedi po kojima se treba ravnati, sve to može biti prazno i beživotno, ako čovjek trajno ne provjerava svoju nutrinu, svoje srce. U tom slučaju naš kršćanski život može se pretvoriti u puki formalizam, kao što su u Isusovo vrijeme farizeji bili formalisti. Mnogi kršćani svoju savjest ispituju i ispovijedaju se prema Deset zapovijedi. To je praktično, ali to može biti nedovoljno, ako se ostane samo kod vjernosti slovu zapovijedi, a ne provjerava se duh kojim se te zapovijedi prihvaćaju i vrše. Čovjek koji iskreno polazi od evanđelja nikad neće biti zadovoljan sam sa sobom. On nikad neće pomisliti da u njemu nema ništa što ne bi trebalo mijenjati na bolje, ali isto tako nikad neće drugoga suditi po onom što vidi. On će uvijek misliti na Isusovo upozorenje: «Prestanite suditi po vanjštini, već izrecite pravedan sud» (Iv 7,24). A budući da Bog jedini zna što je u čovjekovu srcu, on jedini može i izreći pravi sud o čovjeku. Zato je za nas jedino ispravan stav, ustegnuti se od svakog suda o drugom, kako bismo izbjegli napast da sudimo krivo. 

Molitva vjernika

Braćo i sestre, u iskrenosti srca povjerimo Ocu nebeskom svoju nutrinu i svoj skriveni život, moleći milost očišćenja od svakoga licemjerja i svakoga grijeha. 

  1. Crkvu svoju poslao si da bude glas i živi znak tvoga spasenja: vodi ju svojim Duhom da vjerno živi riječ koju propovijeda, molimo te.
     
  2. Papu našega Franju i sve pastire Crkve čuvaj u svetosti života; daj da, uronjeni u istinu evanđelja, budu dostojni predvodnici i učitelji naroda koji si im povjerio, molimo te. 
     
  3. Nas sabrane u ovo zajedništvo vjere operi od svake neiskrenosti i licemjerja. Podari nam snagu duha da, čista lica i bez straha pred ljudima, svjedočimo dar vjere svima koje susrećemo, molimo te.
     
  4. Molimo te za ljude kojima si nas slao, a mi im nismo pružili svjedočanstvo vjere i nismo im bili jasan znak tvoje blizine. Ti ih okrijepi svojim Duhom i vodi ih putem spasenja, molimo te.
     
  5. Našu pokojnu braću i sestre obraduj darom mira u vječnom zajedništvu s Tobom, u nebesima, molimo te.

Oče nebeski, stvorio si nas na svoju sliku i po svome Sinu obnovio u nama ono što je grijeh ranio. Daj nam da se trajno suobličujemo toj darovanoj ljepoti te naš život bude odsjaj tvoga lica. Po Kristu Gospodinu našemu.

 

 

Propovijedi