Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu C

ruj 07 2019 Miriam

Evanđelje: Lk 14, 25-33
Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik! Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir. Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Josip Serđo Ćavar

Evanđelje traži jasno opredjeljenje. Za Isusom ide silno mnoštvo. Kao da Učitelj nije baš nije presretan zbog velikoga broja. Zato ih želi iskušati visokim zahtjevima. Jer svatko od njih ima svoje vlastite predodžbe o tome što znači nasljedovanje. Netko je tu možda zbog probitka, ugleda, ili zbog Isusovih čuda. No, krenuti za njim znači odreći se svega onoga što nam je, ljudski gledajući, drago. Pa i oca i mjake, žene i djece. Ne radi se ovdje izravno o mržnji, već o zahtjevu da Bog bude na prvom mjestu. Sukladno je to i karakteristično za semitski način izražavanja koji ne trpi posrednog govora. U duhu njihova jezika ako nešto nije bijelo, mora biti crno. A konkretno se radi o poslušnosti Isusu iznad svih vlasitih sebičnih želja i prohtjeva. Isus upozorava na opasnost, a ona nije mala: i vlastita obitelj može biti tamnica. Ima lošega obiteljskog egoizma, zlog obiteljskog ponosa koji čini neslobodnim. Obitelj često mladom čovjeku stoji na putu prema ostvarenju. Učitelj nas želi učiniti slobodnima od uskih privrženosti. Da budemo slobodni u obitelji vidjeti ljude koje osobito trebam i smijem ljubiti, ali čije želje koje se stavljaju nad voljom Božjom ne smijem slijediti. Zato je nasljedovanje Isusa prije svega je škola unutarnje slobode: nikako lagan, ali sigurno koristan put!

Na prvo mjesto valja uzvisti Boga; tek iza toga slijedi drugi čovjek i ja sâm. Netko je zato zgodno rekao da je ljubav poput mržnje, jer kad ljubimo nekoga do kraja, onda zaista sve mrzimo, mrzimo i ono najdraže i najmilije, u konačnici možemo tada zamrziti i svoj vlastiti život. U toj ljubavi prekidamo sa svime što nam je do tada bilo najdraže, ono bez čega prije nismo mogli. Zato se postavlja ono sudbonosno pitanje: „Ima li smisla 'graditi kulu' na Kristu, ima li smisla ići u 'boj' s Kristom?!“ To jest ako nismo spremni mrziti ono najdraže u ovom svijetu i njega proglasiti najdražim. Krist zato spominje i križ. Križ je obilježio i zaokružio Isusovo djelovanje. Treba i nas opečatiti. ....koji ga je obilježio, a treba i nas. Križ nas oslobađa sebičnosti i oholosti, a čini sposobnima za djela ljubavi. Krist prokletstvo križa okreće u blagoslov. Tako i mi. Prihvaćajući križ postajemo blagoslov svijetu i ujedno poništavamo zlo i grijeh. Neka zato današnja molitva psalmista bude i naša: „Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama! Daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek uspije!“