DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU B

kol 16 2018 Miriam

19. kolovoza 2018.

Ulazna pjesma
Pogledaj, štite naš, Bože, pogledaj lice Pomazanika svoga! Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. (Ps 84, 10-11)

Zborna molitva
Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra. Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja, koja nadilaze svaku želju. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, Gospodine, ove prinose kojima se ostvaruje tajanstve­na razmjena naših i tvojih darova. Mi tebi donosimo što si nam dao, a ti nam u svom daru podaj sama sebe. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ja sam kruh živi koji je s neba sišao, govori Gospodin. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. (Iv 6, 51-52)

Popričesna molitva
Gospodine, ovom pričešću dao si nam dioništvo u svome Sinu Isusu Kristu. Molimo te, da nas sveta otajstva preobraze na njegovu sliku te se pridružimo njegovoj proslavi u nebu. Po Kristu.

Prvo čitanje   Izr 9, 1-6
Jedite od mojega kruha i pijte vina koja sam pomiješala!

Čitanje Knjige mudrih izreka
Mudrost je sazidala sebi kuću i otesala sedam stupova.
Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol.
Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:
»Tko je još dijete, neka se svrati ovamo!«
A nerazumnome govori:
»Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala.
Ostavite djetinjarije, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 34, 2-3.10-15

Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Bojte se Gospodina, vi sveti njegovi:
ne trpe oskudice koji ga se boje.
Osiromašiše mogućnici i gladuju,
a koji traže Gospodina ne trpe oskudice.

Dođite, djeco, i poslušajte me,
učit ću vas strahu Gospodnjem.
O čovječe, ljubiš li život?
Želiš li se dana naužiti sretnih?

Jezik svoj oda zla suspreži
i usne od riječi prijevarnih!
Zla se kloni, a čini dobro,
traži mir i za njim idi!

Drugo čitanje   Ef 5, 15-20
Shvatite što je volja Gospodnja!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Razmotrite pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Iv 6, 56
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu, govori Gospodin.

Evanđelje   Iv 6, 51-58
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv ­moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Euharistija – ispit vjere

Nakon što je Isus rekao: «Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta» (6,51) mrmljanje Židova nikako da se smiri. Štoviše ono prerasta u otvorenu prepirku koja se pretvara u izravno pitanje: «Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?» (6,52). Da je Isus kojim slučajem rekao kako će ih ponovo čudesno nahraniti kruhom, vjerojatno bi to bili primili s pravim oduševljenjem. Da ih je podsjetio i na brojna iscjeljenja njihovih bolesnika, vjerojatno ni protiv toga ne bi imali ništa, već bi mu izrazili zahvalnost. Ali oni ne razumiju kad Isus traži da sve to bude shvaćeno samo kao znak za nešto više, za nešto što vodi u život vječni, a zbog čega je on zapravo i došao.

Za razliku od tadašnjih Isusovih slušatelja, čini se da ta Isusova riječ danas nikoga ne uzbuđuje i ne izaziva na čuđenje. Nije li to u najmanju ruku neobično? Za to bi se mogla navesti dva različita razloga. Prvo, Crkva već dvije tisuće godina slavi euharistiju kao sakrament Isusove nazočnosti pod prilikama kruha i vina, pa svi vjernici to uzimaju kao nešto što se samo po sebi razumije. Drugo, mi ne uzimamo ozbiljno Isusovo upozorenje da je blagovanje njegova tijela nezaobilazan uvjet ostvarenja pravog vjerničkog života. Jedino tako se moglo dogoditi da je sve do II. Vatikanskog sabora primanje pričesti bila prava rijetkost. Vjernici su doduše dolazili na misu, ali tek je zanemarivo mali broj redovito pristupao i na pričest. Slavljenje euharistije tako je bilo jako osiromašeno.

Zašto Isus tako naglašava važnost blagovanja kruha koji on ostavlja kao znak svoje nazočnosti među nama? To pitanje još je zanimljivije kad znamo da on u drugim zgodama često kaže: «Tko bude vjerovao, imat će život vječni». Iz toga bi se moglo zaključiti da je dosta samo vjerovati? Zašto onda evanđelist Ivan, i to samo on među evanđelistima, toliko naglašava blagovanje? Upravo zato da sačuva pravi pojam vjere. Naglašavajući važnost blagovanja euharistijskog kruha, nastojao je izbjeći opasnost gnostičkog krivovjerja koje se javljalo u vrijeme nastanka ovog evanđelja, a kojemu je sve materijalno bilo strano, a to znači i sakramenti. Nasuprot gnozi (spoznaji) koja je vjeru svela samo na čovjekov misaoni čin, evanđelist želi naglasiti da je vjera čin poslušnosti u prihvaćanju onoga što Bog nudi čovjeku, a to je najbolje konkretizirano baš u euharistijskim darovima.

Euharistija stvara zajedništvo

Kršćanska vjera polazi doduše od pojedinca, ali ona stvara zajedništvo vjernika. Ta dimenzija zajedništva najbolje se ostvaruje i obnavlja slavljenjem euharistije. Ljudi imaju potrebu dijeliti svoj život s drugima i to najbolje ostvaruju zajedništvom stola. Prijatelje se poziva za stol kako bi se prijateljstvo utvrđivalo i produbljivalo. Pa kad nas posjeti i neki stranac, i njega ćemo nečim ponuditi, očitujući pritom da želimo i s njim ostvariti nekakav oblik zajedništva. Odbijena ponuda uvijek je ravna preziru, a spremno prihvaćena ponuda uvijek stvara odnos povjerenja. Zato Isus nikad nije odbijao pozive na blagovanje, pa makar oni dolazili i od carinika i grješnika (usp. Mk 2,13-17), nego ih je koristio da i takvima navijesti Božje milosrđe i zasvjedoči zajedništvo s Bogom.

Isusova riječ konačno nas vodi prema ključnom pitanju: Od čega zapravo čovjek živi, od čega ovaj svijet živi? Naše je neposredno iskustvo da živimo od hrane koju redovito uzimamo. Opasno bi bilo prestati uzimati hranu, jer to bi značilo ugrožavanje života. Ali imamo i suprotno iskustvo: mnogi ljudi imaju svega u izobilju, ali nisu sretni, već su prazni i lutaju besciljno kroz život. Tako se trajno potvrđuje riječ Svetoga pisma, da «čovjek ne živi samo o kruhu već o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta» (Pnz 8,3). A riječ koja je izišla iz Isusovih usta jamči da je euharistijski kruh njegovo tijelo za život svijeta.

Isus Krist ostaje i danas veliki izazov i jedino pravo rješenje za potrebe ovoga svijeta. Samo u njegovu duhu moguće je nadvladati nevjerojatnu sebičnost koja vlada među bogatima i bešćutnost sitih prema onima koji nemaju ni kruha. Samo po njegovu primjeru, koji je sav sebe razdao za čovjeka, moguće je danas pomoći siromašnima i beskućnicima i vratiti im dostojanstvo ljudske osobe. To je ono što Crkva, a posebno mladi kršćani, danas na početku trećeg tisućljeća duguju ovom svijetu. Kršćani hraneći se kruhom života moraju sami svojim životom postati hrana svijetu koji vapi za ljubavlju, razumijevanjem i prije svega za služenjem.

Molitva vjernika

Svemogućemu Bogu, koji nas u zajednici vjernika hrani svojom riječju i tijelom svoga Sina, iznesimo svoje ponizne molitve. Molimo zajedno:

Budi nam, Gospodine, kruh života!

  1. Za Crkvu, hodočasnicu na putu kroz svijet: daj da se uvijek hrani tvojom riječju i euha­ristijskim otajstvom te i sama bude dar – tebi na slavu, a braći ljudima za njihovo posvećenje, molimo te.
     
  2. Za sve služitelje presvetoga otajstva euharistije – biskupe i svećenike: da žive dostojno svoje svete službe i uzvišenoga dara koji nam po njima daješ, molimo te.
     
  3. Za braću i sestre koji se udaljiše od zajednice vjernika: privuci ih k sebi primjerom vjernika i otkrij im radost zajedničkoga ispovijedanja vjere, molimo te.
     
  4. Za one koju oskudijevaju u životnim potrebama i za sve koji su gladni blizine svojih najbližih: vrati im pouzdanje u tebe, a u svojim vjernicima probudi ljubav koja umije prepoznati sve potrebite i osamljene, molimo te.
     
  5. Za ovdje okupljenu zajednicu: nek nas ovo zajedništvo za stolom Riječi i stolom euharistije preobrazi u tvojoj novosti te primljenu radost unosimo u svoje živote i u susrete s ljudima, molimo te.

Svemogući Bože, naš zemaljski život ti krijepiš nebeskom hranom. Daj da okrijepljeni kruhom života budemo istinski svjedoci novoga neba i nove zemlje. Po Kristu Gospodinu našemu.

 

Propovijedi