Krštenje Gospodinovo

sij 11 2020 Miriam

12. siječnja 2020.

Ulazna pjesma  
Nakon krštenja Gospodi­nova otvoriše se nebesa, a Duh siđe na nj kao golub. I glas s neba zaori: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! (Usp. Mt 3, 16.17)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, kod kr­štenja u Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, danas slavimo dan kad si Isusa objavio kao svoga ljubljenoga Sina. Primi naše darove i daj da postanu Kristova žrtva, kojom si oprao grijehe svega svijeta. Po Kristu.

Pričesna pjesma  
Evo onoga za kog Ivan posvjedoči: Ja sam to vidio i svjedočim: On je Sin Božji! (Iv 1, 32.34)

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas svetim darom. Molimo te da vjerno slušamo tvoga Jedinorođenca te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 42, 1-4.6-7
Evo sluge mojega, miljenika duše moje!

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, on će donijeti pravo narodima. Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima. Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tinja neće ugasiti. Po istini on će donijeti pravo, neće sustati niti smalaksati dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za naukom njegovim. Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto za ruku te uzeh; oblikovah te i postavih za savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnja iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 29, 1a.2.3ac-4.3b.9b-10

Pripjev:  Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.

Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,
prinesite Gospodinu slavu njegova imena,
poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!

Čuj! Gospodin nad vodama,
Gospodin nad vodama silnim!
Čuj! Gospodin u sili,
Gospodin u veličanstvu!

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,
a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!
Gospodin nad vodama stoluje,
stoluje Gospodin – kralj dovijeka!

Drugo čitanje    Dj 10, 34-38
Gospodin ga pomaza Duhom Svetim.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane Petar prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.« Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Mk 9, 6
Otvoriše se nebesa i glas Očev zaori: Ovo je Sin moj, ljubljeni! Slušajte ga!

Evanđelje   Mt 3, 13-17
Odmah nakon krštenja ugleda Isus Duha Božjega gdje se spušta na nj.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Franjo Vidović

Krštenje Gospodinovo!

Na ovu nedjelju slavimo Krštenje Gospodinovo. Evanđelisti, od najstarijeg Marka, do najmlađeg Ivana pišu da je krštenje na Jordanu bilo početak Isusovog javnog djelovanja. Tu, na Jordanu, postaje Isus na poseban način svjestan svoga poslanja, svoga Biti Sin. Teolozi će se u toku stoljeća prepirati što je događaj krštenja značio za Isusa. Međutim sigurno je jedno: događaj krštenja na Jordanu bio je jedan od presudnih događaja u Isusovom životu.

Tu, na Jordanu, Isus prestaje biti za „javnost“ samo „sin tesarov“ (Mk 6,3) nego postaje Prorok i više od Proroka. Događaj na Jordanu uvodi ga u „javni život“. Ivan ga predstavlja svojim učenicima kao onoga kojemu on nije dostojan „odriješiti sveze na obući“ (Iv 1,27). Isus će položiti „sjekiru na korijen neplodnom stablu“ (usp. Mt 3,10) da bi ga posjekao. Na mjestu neplodnog stabla posadit će stablo koje će „donositi rod u svoje vrijeme“ (usp. Lk 8, 11ss). Tako naviješta Ivan Krstitelj. Isus će na određeni način razočarati Ivana Krstitelja. On neće biti onakav kakvog ga je Ivan opisao, bolje rečeno kakvog ga je Ivan Krstitelj priželjkivao. Isus svoje poslanje razumije drugačije i ide svojim putem koji je za Ivana Krstitelja nerazumljiv i dovodi ga u sumnju: „jesi li onaj na koga smo čekali ili trebamo čekati drugoga?“

To Ivanovo pitanje pratit će kršćansku zajednicu od njezinih početaka pa kroz cijelu povijest. Pavao će na svoj način pokušati posredovati svojim zajednicama: Isus, kršten na Jordanu, jest onaj koga naviještamo bilo „zgodno ili nezgodno“(2Tim 4,2). U toj tradiciji stojimo i mi kršćani današnjice.

Većina od nas sakrament krštenja prilila je u dječjoj dobi. Odrasli smo s vjerom u Isusa krštenog na Jordanu, ali u životu ostaje uvijek pitanje: tko je Isus za mene ili riječima Ivana Krstitelja: „jesi li ti onaj na koga smo čekali ili trebamo čekati nekog drugoga?“  

Na to pitanje odgovara svaki krštenik svojim životom. U naše doba čuje se prigovor: krstili su me, nitko me nije pitao želim li se krstiti ili ne? Neki roditelji postavljaju pitanje, treba li krstiti djecu i na taj ih način već usmjeriti u određenom smjeru ili pak ostaviti da sama djeca kad odrastu izaberu krštenje?

Postoje u životu datosti koje se ne daju promijeniti. Rođeni smo u određenom vremenu, na određenom zemljopisnom području, imamo određene roditelje, možda braću i sestre, rođake. Postoje osobe, događaji, stvari u život koji su nam jednostavno dani. Možemo ih promatrati kao milost ili pak kao opterećenje.

Jedna od takvih datosti jest i dar krštenja. Većina krštenih u naše vrijeme nije se sama odlučila za krštenje nego su to za nas učinili drugi. Moramo li se u životu za sve odlučiti sami? Je li to uopće moguće?

Za one koji ne vjeruju u Boga postoji slučajnost. Mi kršteni kažemo da ne postoji slučajnost nego Providnost. Mi vjerujemo da nam je život darovan, da smo dar Nekoga tko nas je volio prije nego što smo postali. Mi vjerujemo da nas On nije ostavio same nakon rođenja nego da nas na poseban, samo njemu znan način i dalje vodi. Vjerujemo da nam je i u krštenju, kao i kod rođenja, iako smo bili nesvjesni, darovao na poseban način svoju ljubav, na poseban način vezao nas pupčanom vrpcom krštenja uza se. Krštenje je dar koji nismo zaslužili, kao u ostalom i sve drugo u životu što je doista važno poput prijateljstva, ljubavi, praštanja, ali bez dara krštenja bili bismo siromašniji. Ostali bismo bez posebne povezanosti s našim Stvoriteljem.

Propovijedi