MISA BOŽIĆNOGA BDIJENJA

pro 24 2018 Miriam

24. prosinca 2018.

Ulazna pjesma
Radujmo se svi u Gospodinu: Spasitelj se naš rodio. Danas nam s neba pravi mir siđe.

Zborna molitva
Bože, ti si ovu presvetu noć obasjao pravim svjetlom, Isusom Kristom. Mi smo na zemlji upoznali otajstvo svjetla: daj nam u nebu uživati njegovu radost. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Nek ti omili Gospodine, prinos ove svetkovine: po ovoj svetoj razmjeni darova obnovi nas na sliku Isusa Krista u kom je naša ljudska narav sjedinjena s tvojim božanstvom. Po Kristu.

Pričesna pjesma
On, Riječ, tijelom postade, i vidjesmo slavu njegovu. (Iv 1, 14)

Popričesna molitva
Gospodine, Bože naš, radosno slavimo rođenje svog Otkupitelja. Molimo te da živimo po uzoru Kristovu te mu se zauvijek pridružimo u nebeskoj slavi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Iz 9, 1-6
Sin nam je darovan.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski. Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je i nazvan je imenom: »Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira« – da poraste vlast i mir bez kraja na prijestolju Davidovu i u kraljevstvu njegovu te se učvrsti i utvrdi u pravu i pravednosti od sada pa dovijeka. Privržena ljubav Gospodina nad vojskama to će učiniti! Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 96,1-3.11-13

Pripjev:  Danas nam se rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!

Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće!

Neka klikće pred Gospodinom jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.

Drugo čitanje   Tit 2, 11-14
Pojavila se milost Božja svim ljudima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Titu
Predragi: Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Lk 2, 10-11
Javljam vam blagovijest, veliku radost: danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.

Evanđelje   Lk 1, 1-25

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.

Homiletsko razmišljanje

Fra Marinko Šakota

Priznajem da sam prije nerado čitao ili slušao izvješće o Isusovu rodoslovlju. Nisam shvaćao njegovo pravo značenje pa sam ga izbjegavao čitati. No, sada o njemu drukčije razmišljam. Smatram da je jako važno kako za razumijevanje Matejeva evanđelja tako i za razumijevanje Isusova poslanja kao i naših međuljudskih odnosa.

U čemu je značenje Isusova rodoslovlja? Čemu nabrajanje tolikih imena? Zašto su važna imena ljudi, ako vjerujemo da Isusovo porijeklo nije od ljudi?

Zadnjih desetljeća u našim krajevima uočava se gubitak pamćenja obiteljskog rodoslovlja. Čini mi se da naša djeca sve manje znaju tko su im i bliži a kamoli daljnji preci. Ni približno kao prije ne pripovijeda se o zgodama i nezgodama iz povijesti vlastite obitelji.

Razlozi za to su razni. Bezglavi tehnološki napredak - a jedna od njegovih najvećih i najtežih posljedica je da nam ostaje sve manje vremena - kao da nas uvjerava da je jedino važan ovaj trenutak, da pod svaku cijenu treba biti in, da je vrijeme novac, da je jedino važna zarada, pa ako ne uhvatiš korak – a on je sve žurniji – onda si out. Slijedom toga, sve što se ne može unovčiti, što nije korisno – a tu po logici spada i poznavanje nečega što je prošlo – treba isključiti.

Biblijski pisac misli drukčije. On smatra da je povijest učiteljica života i da je zbog sadašnjosti i budućnosti ne smijemo zaboraviti. Iz Matejeva rodoslovlja učimo da Bog nije samo bezvremen nego i povijestan. Bog nije samo duh nego je i tjelesan. Utjelovio se u konkretnu stvarnost, u jednom narodu, u jednom mjestu, u jednoj osobi. Bog doduše obuhvaća sve stvoreno, sve narode, ali se na poseban način posvećuje jednom narodu, a u tom narodu konkretnim osobama: Josipu i Mariji.

U Matejevu izvješću o Josipovim i Marijinim, a time i Isusovim, predcima, primjećujemo neke likove zbog kojih se čudimo da su uvršteni u Isusovo rodoslovlje. U popis velikih grješnika mogli bi ući, ali u Isusovo rodoslovlje – nikako!

No, upravo iz toga učimo da Bog, koji je svet, iz svoje povijesti ne odbacuje i ne isključuje grešnike. Prihvatio je povijest jednog naroda takvu kakva je bila. Bez uljepšavanja. Ne isključuje povijesne činjenice koje nisu bile na ponos i koje bismo mi najradije prešutjeli ili bismo te stranice izbrisali. U rodoslovlju ima i stranaca koji ne pripadaju židovskom narodu. Ima i grješnika. Primjerice kralj David čiji grijeh nije prešućen, a što bi se po ljudskom nekako očekivalo, jer se radilo o najvećem židovskom kralju. Bog, međutim, sve integrira. U rodoslovlje su upisani i muškarci i žene. I sveti i grješni. I prikladni i nepoželjni.

Poruka Isusova rodoslovlja je snažna: Bog ni nas, ni tebe ni mene, ne isključuje. I nas upisuje ne samo u povijest svoga roda - po krštenju smo Kristov rod, njegova braća i sestre - nego u dlan svoje ruke, u svoje srce. Ali ne samo nas nego i one koje mi nipošto ne bismo htjeli vidjeti pored sebe. I one koje bismo najradije bacili u pakao.

Matej nas uči usvajati Kristov način razmišljanja, da kao u rodoslovlju i mi integriramo sve što se u povijesti dogodilo, u povijesti kršćanstva, svoga naroda, svoje obitelji, u svojoj osobnoj povijesti. Upravo sada kada se mučimo s poviješću našeg naroda, posebno s razdobljem Drugog svjetskog rata i s razdobljem komunizma, Matejevo rodoslovlje može nam biti od velike pomoći da nikoga i ništa ne isključujemo nego da sve što je bilo – i lijepo i ružno – uvrstimo u vlastitu povijest. Uvjet za to je da nikoga ne pravdamo ni optužujemo nego da sve što se dogodilo prihvatimo kao činjenicu. I da od svega učimo.

U povijesti naše kršćanske vjere i u povijesti našeg naroda bilo je sjajnih epizoda i likova, ali isto tako vrlo ružnih događaja i grješnih ljudi. Pristup prema jednom i prema drugom treba biti isti: Ništa ne nijekati niti uljepšavati. Sve trebamo priznati svojom poviješću: I da smo imali kraljeve i da smo bili podanici, i da su nad nama vladali i da smo se borili za slobodu. Dio naše povijesti su i ustaše i partizani, i Jasenovac i Bleiburg, i komunisti i zatvorenici zbog komunističkog terora.

Isus je prihvatio ne samo što je lijepo i na ponos u povijesti izraelskog naroda nego i ono grješno i tamno. On nam se daruje u svakoj euharistiji – nama takvima kakvi jesmo – i uči nas prihvaćati i sebe i druge, i svijetle i tamne strane povijesti. U svakoj euharistiji uči nas u našoj crkvi stajati i pored dragih osoba i pored osoba koje ne volimo. A razlog je: «jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima» (Mt 5, 45)

Božićno je bdjenje. Slušamo kako Josipa pravednog Bog preko anđela poziva da se ne boji uzeti Mariju, ženu svoju. Božić nas poziva da se ni mi ne bojimo uzeti, prihvatiti prošlost i ljude oko sebe. Budemo li svoju prošlost prihvatili cjelovito, da je u njoj bilo i svijetlih i tamnih trenutaka, i uspjeha i neuspjeha, i svetaca i grješnika, i ustaša i partizana, i komunista i mučenika, da jedni nisu bili sveci a drugi đavoli, da su jedni i drugi imali kako dobrih tako i loših strana (i obratno), naša sadašnjost i budućnost bit će drukčija. Naučimo li ne razmišljati selektivno, ne isključivati one koji su živjeli prije nas, ne brisati iz prošlosti što ne staje u naše zacrtane okvire ni prošlost bojati svojim bojama te prihvaćati druge kakvi jesu, da su drukčiji od nas, da drukčije razmišljaju i gledaju, na ovaj Božić Bog će dobiti prostora u nama, a svijet oko nas bit će bogatiji – jer bit će mnogo više ljudi oko nas koje smo mi uključili u život.