MISA VEČERE GOSPODNJE. VELIKI ČETVRTAK

ožu 28 2018 Miriam

29. ožujka 2018.

Ulazna pjesma
Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni. (Usp. Gal 6, 14)

Zborna molitva
Bože, slavimo presvetu večeru kad je tvoj Jedinorođenac, spreman da pođe u smrt, predao Crkvi žrtvu novog Saveza i gozbu svoje ljubavi. Daj da iz tog otajstva crpemo ljubav i život. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, kad god se slavi spomen ove žrtve, izvršuje se djelo našeg otkupljenja: zato daj da dostojno slavimo ta otajstva. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ovo je Tijelo, koje se za vas predaje; ova čaša novi je Savez u mojoj Krvi: ovo činite, kad god blagujete i pijete, meni na spomen. (1Kor 11, 24.25)

Popričesna molitva 
Svemogući Bože, ovdje nas na zemlji krijepiš večerom svoga Sina: daj nam uživati na njegovoj vječnoj gozbi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Izl 12, 1-8.11-14
Naredba o pashalnoj večeri

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, naj­bližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Ži­vin­če neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje ­bilo ­kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja. Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od ko­ljena do koljena.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 116, 12-13.15-18

Pripjev: Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, 
sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

Drugo čitanje   1Kor 11,  23-26
Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 13,  34
Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.

Evanđelje  Iv 13, 1-15
Do kraja ih je ljubio.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu upra­onik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga ­izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.« Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodi­nom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

VELIKI ČETVRTAK: GOZBA KAO OPORUKA

Veliki oproštaj

Jedna stara izreka glasi: Rastanak je uvijek dio umiranja. Crkva na Veliki četvrtak slavi jedan posebna rastanak koji nije bio samo dio umiranja, nego je vodio u sasvim izvjesno umiranje, pa ipak to umiranje je kao ni jedno drugo imalo dalekosežne posljedice za sudbinu svijeta. Zato što je to bio jedinstven odlazak u smrt za druge, za svoje prijatelje, štoviše za sve ljude. Vrijednost Isusove smrti nije toliko u činjenici što je Isus nevin osuđen na smrt, ona nije ni u činjenici što je morao podnijeti posebnu okrutnu smrt na križu, koliko u tome što je svjesno i dragovoljno prihvatio nametnutu mu osudu i tako ostao dosljedan poslušnosti volji Očevoj i ljubavi prema ljudima.

U trenutku kad mu je bilo jasno da je njegova smrt posve izvjesna i da će čak jedan od njegovih prijatelja imati svoje prste u izdaji, Isus ne uzmiče kukavički već ljudskoj podlosti i mržnji suprotstavlja snagu ljubavi. Dok se Juda sprema Učitelja predati za šaku novca, Isus predaje sama sebe za one «koje je do kraja ljubio» (Iv 13,1). U toj ljubavi on nalazi iznenađujući način kako trajno ostati prisutan među onima koje je ljubio i koji će se i poslije njegove smrti okupljati u njegovo ime.

Svaki put kad obnavljamo čin posljednje večere, kad slavimo Isusovu spomen žrtvu, svećenik izgovara riječi iz današnjeg drugog čitanja: «One noći kad je bio predan…» (1 Kor 11,23). Na Veliki četvrtak te riječi kao da dobivaju novu i veću snagu uvjerljivosti, govore nam neposrednije i snažnije nego obično. Najednom postajemo svjesniji i težine Judine izdaje koja se zbila u ovoj noći, ali i veličine Isusove ljubavi koja je prešla preko toga i sve okrenula na dobro. Umjesto da traži osvetu, Isus nebeskom Ocu prinosi žrtvu vlastitog života za spasenje svih. On ostavlja tajnu od koje će kršćani živjeti do njegova ponovnog dolaska i dovršenja spasenja. Zato u najsvetijem trenutku euharistijske žrtve svi vjernici kliču u jedan glas: «Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.» Slaveći Pashu, Židovi su se ponajprije sjećali izbavljenja iz egipatskog ropstva, ali su je slavili i s pogledom u budućnost očekujući Mesiju. Euharistija je kršćanska Pasha u kojoj oni slave Isusovu smrt i uskrsnuće u očekivanju njegova ponovnog dolaska.

Euharistija – gozba i žrtva

Nije nam teško shvatiti da je Isus na oproštajnoj večeri sa svojim učenicima htio dati odgovor na pitanje svoga poslanja i protumačiti smisao svoje prijeteće smrti. Teže nam je shvatiti da je izabrao kruh i vino kao znakove žrtve svoga života i trajne prisutnosti među svojima. To ima dublje korijene u cijelom njegovu učenju i djelovanju. On je kraljevstvo Božje koje je naviještao često uspoređivao s gozbom na koju Bog poziva sve ljude. Govorio je i o različitom odnosu ljudi prema tom pozivu: dok ga jedni spremno prihvaćaju, drugi traže načina kako opravdati svoj nedolazak.

On sam je spremno sjedao za stol i s najvećim grješnicima, želeći i tako dati do znanja da Bog ponovo prima u svoje zajedništvo i one koji su to zajedništvo proigrali. Štoviše, Isus uvjerava svoje slušatelje da se Bog neizmjerno raduje obraćenju svakog grješnika, zaogrćući tu poruku u ruho onih krasnih prispodoba o izgubljenom i nađenom, gdje se posebice ističe velika gozba koju otac priređuje sinu povratniku (usp. Lk 15). Za Isusove suvremenike gozba je bila više od stola s bogatim jelima i od prigode da se uživa u tim jelima: ona je ponajprije značila sudioništvo u zajedničkom životu, radosti, žalosti, sudbini drugih, to je produbljenje zajedništva i prijateljstva. Sve to moramo imati na umu da bismo shvatili dublji smisao Isusove posljednje večere s učenicima. A kruh i vino, odnosno lomljenje i blagovanje od istog kruha i međusobno podijeljena čaša s vinom osnovni su znakovi toga zajedništva.

Posljednja večera dobiva posebno značenje i time što je ona istodobno za Isusa i njegove učenike bila i pashalna večera. Za Židove Pasha je bila zahvalna uspomena na velika Božja djela izbavljenja naroda iz ropstva i sklapanja saveza na Sinaju. Isus kao novi Mojsije, koji je došao da skupi raspršeni narod Božji, daje tom narodu novu hranu koja će daleko nadmašiti manu koju su oci blagovali u pustinji (usp. Iv 6), a novi savez zajedništva s Bogom što ga Isus tako ostvaruje proteže se na sve ljude i tako se rađa novi narod Božji u koji, uz Židove, ulaze i pogani. Euharistija je zato duboka tajna spasenja oko koje se okuplja i snagom koje se trajno obnavlja zajednica Isusovih učenika – Crkva. Ona je, riječima liturgije, tajna vjere. To je tajna koju nećemo razumjeti, ako o njoj budemo samo mozgali, već ćemo u nju sve više uranjati, ako je budemo zahvalno slavili i njome se hranili, drugim riječima, ako budemo vjerni Isusovu nalogu: «Ovo činite meni na spomen!»

Molitva vjernika

Oprani snagom Kristove ljubavi i pozvani na gozbu u kojoj se sâm daje za život svijeta, uputimo nebeskomu Ocu svoje molitve:

Obnovi u nama ljubav svoju, Gospodine.

  1. Svojoj Crkvi, koja te slavi u otajstvu euharistije, pomozi da bude sakrament jedinstva s tobom i očit znak tvoje prisutnosti u svijetu, molimo te.
     
  2. Svojoj Crkvi, Gospodine, darovao si dar svećeništva: papu našega Franju, sve biskupe i svećenike obnovi u svetosti života i u služenju na koje si ih pozvao, molimo te.
     
  3. Svima nama, Gospodine, daruj svjetlo Duha Svetoga da spoznamo neizmjernu ljubav kojom si nas u Kristu ljubio te uvijek budemo spremni služiti drugima i tako graditi tvoje kraljevstvo među ljudima, molimo te.
     
  4. Operi nas, Gospodine, od svakoga opiranja tvojoj ljubavi; oslobodi nas od robovanja svijetu i pomozi da uvijek budemo u potpunosti predani putu na koji nas zoveš, molimo te.
     
  5. Tvoj je Sin s pouzdanjem u tebe i predanjem u tvoju volju pobijedio moć svijeta. Nadahni nas da poslušnošću tvojoj volji preobražavamo svijet u kojem živimo, molimo te.

Usliši, nebeski Oče, naše smjerne molitve. Čuvaj u nama ljepotu i nesebičnost ljubavi koju si nam očitovao po predanju svoga Sina; daj da vjerom koja je ljubavlju djelotvorna otkrivamo ljepotu tvoga spasenja svakomu čovjeku. Po Kristu Gospodinu našemu.