Misa Večere Gospodnje. Veliki četvrtak

tra 01 2021 Miriam

1. travnja 2021.

Ulazna pjesma
Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni. (Usp. Gal 6, 14)

Zborna molitva
Bože, slavimo presvetu večeru kad je tvoj Jedinorođenac, spreman da pođe u smrt, predao Crkvi žrtvu novog Saveza i gozbu svoje ljubavi. Daj da iz tog otajstva crpemo ljubav i život. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, kad god se slavi spomen ove žrtve, izvršuje se djelo našeg otkupljenja: zato daj da dostojno slavimo ta otajstva. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ovo je Tijelo, koje se za vas predaje; ova čaša novi je Savez u mojoj Krvi: ovo činite, kad god blagujete i pijete, meni na spomen. (1Kor 11, 24.25)

Popričesna molitva 
Svemogući Bože, ovdje nas na zemlji krijepiš večerom svoga Sina: daj nam uživati na njegovoj vječnoj gozbi. Po Kristu.

Prvo čitanje Izl 12, 1-8.11-14
Naredbe o pashalnoj večeri.

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, naj­bližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Ži­vin­če neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje ­bilo ­kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja. Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 116, 12-13.15-18

Pripjev: Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, 
sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

Drugo čitanje 1Kor 11, 23-26
Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 13, 34
Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.

Evanđelje Iv 13, 1-15
Do kraja ih je ljubio.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u pra­onik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga ­izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.« Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodi­nom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko ramišljanje

Fra Branko Radoš

Veliki četvrtak

Mi ljudi živimo od uspomena. Postoje uspomene koje nikad ne zaboravljamo. Datume rođenja, vjenčanja i drugih obljetnica posebno dragih nam osoba ne možemo izbaciti iz glave. Ima osoba kojih se posebno sjećamo. Prirasle su nam toliko srcu da često na njih mislimo. U novčaniku držimo njihove fotografije, na stoliću pokraj kreveta ili na radnom stolu čuvamo sitnice koje nas na njih podsjećaju. Nerijetko su te osobe daleko ili su već preminule i znamo da ne možemo biti s njima, ali nam sjećanje na njih ispunja prazninu duše.

Večeras se sjećamo osobe, prijatelja, Boga i čovjeka kojeg nismo upoznali uživo kao što se upoznaje čovjeka, nego po onom što nam je ostavio: po Posljednjoj večeri - euharistiji. Večeras se sjećamo onih posebnih trenutaka kad nam Isus predaje samog sebe govoreći: «Uzmite i jedite ovo je tijelo moje!»

Toliko je trenutaka i gesta iz Isusovog života koje su neobično snažne i rječite. Jedan od osobitijih svakako je Posljednja večera kad se on daruje na oltaru svijeta kao žrtva za grijehe čovječanstva. A jedna od najdojmljivijih gesta svakako je pranje nogu njegovim učenicima. U tom činu ujedinjuje je Isus poniznost i ljubav. Oprati nekome noge na Starom Istoku bio je znak najveće poniznosti, jer su to samo sluge činile svojim gospodarima.

Nastojmo se prepoznati u ovoj gesti Isusove ponizne ljubavi. Često nam je stalo do slike koju o sebi stvaramo pred ljudima. Stalno nam je do dobrog glasa i o tom što ljudi misle o nama. Draže nam je da drugi o nama dobro misle nego li da sami uistinu budemo dobri. Zato nas ovaj dan iznova poziva na predano služenje Isusu. Prigoda za to je napretek. I najmanji znak ljubavi i pažnje našim bližnjima znak je da na ovome svijetu još uvijek ima ljubavi i da Isus nije uzalud svojim učenicima prao noge.

Kad se židovska obitelj skupljala na Pashalnu večeru, najmlađi sin je pitao oca: «Što ovaj obred označuje? Vjerojatno je ovo pitanje Isusu na Posljednjoj večeri postavio najmlađi učenik sveti Ivan. Njegovo pitanje trebalo bi biti i naše: «Što nam ovaj obred označuje?»

Možda se morala dogoditi pandemijska nevolja da se ozbiljno upitam: Što meni ovaj čin označuje? Što je meni sveta misa? Posljednju godinu dana često kažete kako vam nedostaje redovita sveta misa. Da, nedostaje nam svima. Isus je na Posljednjoj večeri svoje učenike nahranio, a oni su poslije toga u Getsemaniju pozaspali i razbježali se kad su se pojavili vojnici. Nerjetko se također čuje: „Sve bih dao da normalno bez maske, najava i ikakvih mjera mogu na svetu misu“. Hoćete li to ponoviti kad ova pandemija prođe? Hoćeš li tada kazati: Sve ću učiniti da odem na svetu misu. Ili: „Kad se za vrijeme pandemije nije moralo svake nedjelje, ne mora ni sada. Uostalom važno je biti dobar čovjek.“ Hoćemo li kad ova nevolja prođe za Isusov dolazak na ovaj oltar zaspati ili se razbježati?

Jesmo li do sada na svetim misama bili kao Marija i Ivan pod križem? Srcem i dušom!? Puni vjere i samilosti!? Ili kao vojnici i znatiželjnici? Oni koji su samo promatrali što se to događa. Sveta misa nije događaj, nego susret – živi susret u povjerenju, u poniznosti i ljubavi. Taj susret s Bogom se može dogoditi dok i na ovaj način u ovoj pandemiji slavimo misu. Samo kad se taj susret dogodi, dogodit će se i onaj naš međusobni susret u slavlju bez mjera i ograničenja. Molimo Boga da to bude što prije.

Ovo svjetlo u našoj crkvi nam govori da je Isus tu za nas. Stalno, u svakom trenutku dana i noći. Mi zbog ograničenja fizički ne možemo u svakom trenutku do njega, ali duhom možemo uvijek. Kao što nam vječno svjetlo kaže da je Isus stalno tu za nas, i mi možemo večeras obećati da ćemo uvijek tu biti za Isusa.

A pred njega možemo bez ikakva pretvaranja i ušminkavanja – onakvi kakvi jesmo. Pred Isusa možemo prestrašeni, nesigurni, smeteni, puni nade, ali i razočaranja. I uvijek ćemo dobiti isti odgovor: «Ja sam tu za tebe!» Onda kad kažemo: Bojim se za sebe, za svoju budućnost, svoju obitelj – on nam odgovara: «Ja sam tu.» Kad smo na životnom križanju i ne znamo kojim putem krenuti, on nam odgovara: «Pođi za mnom, ja sam Put, Istina i Život.» Ove godine kad se u nama miješaju osjećaji straha, nelagode i neizvjesnosti, on nam govori: «Ne bojte se ja sam tu, ja ću vam pomoći.»

Uz svetu misu danas je i dan uspostave svećeničkog reda – dan svećenika. Papa Franjo reče: „Svećenici su poput zrakoplova: postanu vijest samo kada padnu, ali ima ih još bezbroj koji lete. Mnogi kritiziraju, a malo ih je koji za njih mole.“ Pa uz svoje osobne molitvene nakane uključimo večeras i sve svećenike.

Neka Isus večeras po ovoj svetoj misi uđe u naše domove, naše obitelji i naša srca. Kako nam je već moguće stvarno ili pak duhom blagujmo večeras njegovu dobrotu i uživajmo u njegovoj prisutnosti. Amen.

 

 

Propovijedi

tra 04 2021
tra 03 2021
tra 03 2021