MOLITVENO SLAVLJE CVJETNICE U OBITELJI U ZAPRIJEČENOSTI SUDJELOVANJA NA SLAVLJU EUHARISTIJE

tra 05 2020 Miriam

5. travnja 2020. (hilp.hr)

Ovdje predloženi tekstovi oblikovani su za obiteljsko slavlje Nedjelje muke Gospodnje, Cvjetnice, kao čin zajedničke molitve u okolnostima koje ne dopuštaju slaviti Dan Gospodnji euharistijskim slavljem u župnoj zajednici.

Predviđeno je da slavlje traje oko 45 minuta. Prikladno je da se na stol stavi raspelo i svijeća te da se priprave maslinove grančice (ili vaza s drugim zelenim granjem). Grančice će biti donesene, a svijeća upaljena u trenutku koji je naznačen u tekstu. Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj (P.) molitve, a svi ostali ukućani (S.) sudjeluju odgovarajući, kako bi se u uzajamnosti molitve i riječi postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere.

Čitanje Muke Gospodinove raspoređeno je ‘po ulogama’. Pripovjedačke dijelove čita Čitač, a ostali su podijeljeni na pojedine sudionike: Isus, Zbor, Juda, Petar, Veliki svećenik, Pilat, Sluškinja I., Sluškinja II., Žena (Pilatova), Satnik. Moguće je da jedan član obitelji čita sav tekst. Način navještaja može se prilagoditi mogućnostima: ako su samo dva navjestitelja, jedan čita Isusove riječi, a drugi sav drugi tekst; ako su tri navjestitelja, prvi čita pripovjedački dio (Čitač), drugi Isusove riječi, a treći sve ostale uloge. Prikladno je da se u središte, na stol, ili na neko drugo vidljivo mjesto, postavi raspelo kao znak Kristove prisutnosti.

UVOD

Za uvod se može zapjevati pjesma Počinje se slavna muka.

P. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

S. Amen.

P. Bog, otac milosrđa i vrelo spasenja, pohađa nas po svome Sinu Isusu Kristu, koji je naše boli i našu smrtnost uzeo na se da bi nas izbavio iz ropstva grijeha i smrti i obdario nas životom u njegovoj vječnosti.

S. Blagoslovljen Bog u vijeke.

P. Cvjetnica je. Nedjelja Muke Gospodnje. Pred očima nam je mnoštvom ispunjena naša crkva, procesija s maslinovim grančicama i svečano pjevanje Muke Gospodina našega Isusa Krista. Ovogodišnju Cvjetnicu živimo bez te okupljenosti mnoštva, bez procesije i blagoslovljenih grančica koje bi resile naš dom i bile znak Božjega blagoslova i naše blizine s Gospodinom. Ono što je u ovim okolnostima preostalo iz toga svečanoga obreda Cvjetnice, bît je slavljenja ovoga velikoga Gospodinova dana: slavimo njegov mesijanski, spasenjski ulazak u grad Jeruzalem. U Gospodinu koji prolazi kroz vrata zidina Jeruzalema, prepoznajemo Spasitelja koji dolazi na vrata naših domova, na vrata naših srdaca, na prag naših odnosa… Tu je, blizu, pred našim ‘zidinama’ koje smo podigli u strahu od ljudi i u zatvorenosti pred Božjom dobrotom. Da bi došao k nama kao Spasitelj, nisu potrebni koraci, nisu potrebne ni grančice masline, dostatno je tek otvoreno srce, srce koje žeđa za spasenjem i koje se raduje spoznaji da je Krist jedini spasitelj svijeta. S tim pouzdanjem poslušajmo riječi iz svetoga evanđelja po Mateju.

Netko od odraslih ukućana pročita evanđeoski odlomak o Isusovu mesijanskome ulasku u Jeruzalem.

Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: »Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. Ako vam tko što rekne, recite: ‘Gospodinu trebaju’, i odmah će ih pustiti.« To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: »Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jahajući na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i stjeraju ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: »Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!« Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: »Tko je ovaj?« A mnoštvo odgovaraše: »To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.« Riječ Gospodnja.

Ostane se nekoliko trenutaka u tišini.

P. Gospodin Isus dolazi »s istoka«, kao Sunce koje sviće i obasjava svijet svojim svjetlom i životvornom toplinom. Isusov mesijanski ulazak u grad Jeruzalem iz Maslinske gore, na istočna vrata grada, tako se razumijeva kao svršetak progonstava i nevolja, kao povratak i očitovanje Božje pobjedne slave, koja nadjačava svakoga neprijatelja i svako zlo.

Današnji spomen na Gospodinov spasenjski dolazak na gradska vrata i na ulazak u grad Jeruzalem, daje nam doživjeti ovaj sveti dan kao »vrata svetoga Velikoga tjedna«, kao »svečani portal« kroz koji stupamo u svete dane slavljenja Kristova djela spasenja – njegove muke, smrti i uskrsnuća – djela kojim je nadvladao svako zlo i pobijedio i zadnjega čovjekova neprijatelja: smrt. Pritisnuti nevoljama koje nam prijete, ne razaznajemo otkud nam dolaze »Zidine« koje smo podigli. Sve mjere koje poduzimamo u obrani od opasnosti koja nam prijeti, nisu uspjele zaustaviti pogibelj. Opasnost bolesti zahvatila je i našu domovinu, ušla je u naše gradove, doprla je i blizu nas. Osjećamo nemoć pred prijetnjom nevolje.

I grijeh nas je zahvatio. Osjećamo u svojim srcima rane grijeha i teret zarobljenosti njime. Skrivajući vlastitu grješnost podignuli smo zidove koji nas dijele od naših bližnjih, zidove koji nas zatvaraju u naš svijet, u strahu da bismo pred Bogom koji hita da nas spasi mogli izgubili radost života.

Ali Bog ne napušta svoga naroda. On je s njime u njegovu sužanjstvu, u njegovim mukama i tjeskobama. On je Bog blizine i utjehe. Dolazi k nama, prolazi našim, ljudskim putem, putem trpljenja i umiranja, da bi nas izbavio iz svakoga zla, iz smrti, i obdario nas ljepotom svoga spasenja. Stoji pred vratima naših domova i naših srdaca.

Sada se na stol, prema mogućnostima, može postaviti vaza s maslinovim grančicama ili drugim zelenim granjem, kao znak pozdrava Gospodinu koji dolazi. Ova gesta nije zamjena za liturgijski ophod s maslinovim grančicama. Zato se u ovome obiteljskome slavlju maslinove grančice ne blagoslivljaju. Netko od djece upali svijeću na stolu.

P. Saberimo se u tišini i otvorimo vrata svoga života »Onomu koji dolazi u ime Gospodnje«, kako bi njegova slava nadvladala u nama svaki strah i tjeskobu i obradovala nas snagom njegova spasenja i ljepotom njegove blizine.

POKLICI SPASITELJU ISUSU KRISTU

Nakon kratke tišine Gospodina se pozdravi molitvom Psalma 47. Čitač naviješta Psalam, a ostali ukućani iza svake strofe ponavljaju antifonu (pripjev):

Ant. Slava i čast tebi, Spasitelju Kriste!

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Ant.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Ant.

Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Ant.

Nakon molitve psalma, predvoditelj izgovara poklike Gospodinu Isusu Kristu, a ostali odgovaraju zazivom: Gospodine, smiluj se.

P. Gospodine, koji dolaziš u ime Gospodnje i objavljuješ nam Očevu ljubav i milosrđe, smiluj se.

S. Gospodine, smiluj se.

P. Kriste, koji hodiš putem muke i smrti da nas spasiš od svakoga zla i iz smrti nas izbaviš, smiluj se.

S. Gospodine, smiluj se.

P. Gospodine, koji nam otvaraš vrata vječnosti i naše živote obasjavaš svjetlom Božje slave, smiluj se.

S. Gospodine, smiluj se.

P. Pomolimo se. Svemogući vječni Bože, ti si nam veličinu svoga čovjekoljublja očitovao životom svoga jedinorođenoga Sina Isusa Krista, koji je, postavši čovjekom, naše boli uzeo na se i dao se raspeti da bi svojom smrću usmrtio i našu smrt. Smjerno te molimo: okrijepi nas pouzdanjem u tvoju očinsku dobrotu i otvori nam srca pred Gospodinom koji dolazi; daj da u bolima i nevoljama života slijedimo primjer njegove strpljivosti te svi, s njime trpeći, vjerno kročimo putem spasenja i zavrijedimo biti dionici dara uskrsnuća. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog, po sve vijeke vjekova.

S. Amen.

ČITANJE BOŽJE RIJEČI

Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Nedjelju Muke Gospodnje, Cvjetnicu. Predlaže se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i mogućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja.

Prvo čitanje Iz 50, 4-7
Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Gospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz kao kremen i znam da se neću postidjeti. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 22, 8-9. 17-18a. 19-20. 23-24

Može se pjevati na neku od znanih melodija.

Pripjev: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio.

Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje Fil 2, 6-11
Ponizi sam sebe... zato Bog njega preuzvisi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikā, zemnikā i podzemnikā. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca. Riječ Gospodnja.

Evanđelje Mt 26,14 – 27,66 (ili kraća verzija: (27, 11-54; od zvjezdice *)

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju

ČITAČ: U ono vrijeme jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče:

JUDA: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.«

ČITAČ: A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga

preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše:

ZBOR: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?«

ČITAČ: On reče:

ISUS: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’«

ČITAČ: I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče:

ISUS: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.«

ČITAČ: Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti:

ZBOR: »Da nisam ja, Gospodine?«

ČITAČ: On odgovori:

ISUS: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.«

ČITAČ: A Juda, izdajnik, prihvati i reče:

JUDA: »Da nisam ja, učitelju?«

ČITAČ: Reče mu:

ISUS: »Ti kaza.«

ČITAČ: I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče:

ISUS: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!«

ČITAČ: I uze čašu, zahvali i dade im govoreći:

ISUS: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.«

ČITAČ: Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus:

ISUS: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: ‘Udarit će pastira i stado će se razbjeći.’ Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.«

ČITAČ: Nato će mu Petar:

PETAR: »Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!«

ČITAČ: Reče mu Isus:

ISUS: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!«

ČITAČ: Kaže mu Petar:

PETAR: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.«

ČITAČ: Tako rekoše i svi učenici. Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima:

ISUS: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.«

ČITAČ: I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče:

ISUS: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!«

ČITAČ: I ode malo dalje, pade ničice moleći:

ISUS: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«

ČITAČ: I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru:

ISUS: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.«

ČITAČ: Opet, po drugi put, ode i pomoli se:

ISUS: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!«

ČITAČ: I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im:

ISUS: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«

ČITAČ: Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak:

JUDA: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!«

ČITAČ: I odmah pristupi Isusu i reče:

JUDA: »Zdravo, Učitelju!«

ČITAČ: I poljubi ga. A Isus mu reče:

ISUS: »Prijatelju, zašto ti ovdje!«

ČITAČ: Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus:

ISUS: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«

ČITAČ: U taj čas reče Isus svjetini:

ISUS: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.«

ČITAČ: A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu:

ZBOR: »Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’«

ČITAČ: Usta nato veliki svećenik i reče mu:

V. SVEĆ.: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?«

ČITAČ: Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik:

V. SVEĆ.: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?«

ČITAČ: Reče mu Isus:

ISUS: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.«

ČITAČ: Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći:

V. SVEĆ.: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?«

ČITAČ: Oni odgovoriše:

ZBOR: »Smrt zaslužuje!«

ČITAČ: Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći:

ZBOR: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«

ČITAČ: A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći:

SLUŠKINJA I.: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.«

ČITAČ: On pred svima zanijeka:

PETAR: »Ne znam što govoriš.«

ČITAČ: Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima:

SLUŠKINJA II.: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.«

ČITAČ: On opet zanijeka sa zakletvom:

PETAR: »Ne znam toga čovjeka.«

ČITAČ: Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše:

ZBOR: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!«

ČITAČ: On se tada stane zaklinjati i preklinjati:

PETAR: »Ne znam toga čovjeka.«

ČITAČ: I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka. A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći:

JUDA: »Sagriješih predavši krv nedužnu!«

ČITAČ: Odgovoriše:

ZBOR: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!«

ČITAČ: I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše:

ZBOR: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.«

ČITAČ: Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: »Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.«

* Ako se čita kraća verzija evanđelja, započne se od ovoga mjesta.

ČITAČ: Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj:

PILAT: »Ti li si kralj židovski?«

ČITAČ: On odgovori:

ISUS: »Ti kažeš.«

ČITAČ: I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat:

PILAT: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?«

ČITAČ: I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat:

PILAT: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?«

ČITAČ: Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena:

ŽENA: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.«

ČITAČ: Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj:

PILAT: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?«

ČITAČ: A oni rekoše:

ZBOR: »Barabu!«

ČITAČ: Kaže im Pilat:

PILAT: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?«

ČITAČ: Oni će:

ZBOR: »Neka se razapne.«

ČITAČ: A on upita:

PILAT: »A što je zla učinio?«

ČITAČ: Vikahu još jače:

ZBOR: »Neka se razapne!«

ČITAČ: Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći:

PILAT: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!«

ČITAČ: Sav narod nato odvrati:

ZBOR: »Krv njegova na nas i na djecu našu!«

ČITAČ: Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga:

ZBOR: »Zdravo, kralju židovski!«

ČITAČ: Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.« Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:

ZBOR: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!«

ČITAČ: Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:

ZBOR: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’«

ČITAČ: Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa:

ISUS: »Eli, Eli, lema sabahtani?«

ČITAČ: To će reći:

ISUS: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«

ČITAČ: A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu:

ZBOR: »Ovaj zove Iliju.«

ČITAČ: I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše:

ZBOR: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«

ČITAČ: A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. Svi kleknu i ostanu kratko u tišini.

ČITAČ: I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše:

SATNIK: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

ČITAČ: A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše:

ZBOR: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.«

PILAT: Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!«

ČITAČ: Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Riječ je Gospodnja.

MEDITACIJA NAD BOŽJOM RIJEČJU

Slijedi meditacija na temelju naviještenih biblijskih čitanja. Predvoditelj slavlja ili drugi roditelj mogu čitati sljedeći tekst. Razmatranje napisao: fra Ivan Dugandžić

Naglašene suprotnosti

Ni u jednom drugom evanđelju, osim u Ivanovu, ne osjeća se tako snažan otpor Židova prema priznanju Isusa Mesijom odnosno netrpeljivost između sinagoge i Crkve Matejeva vremena, kao što to nalazimo u Matejevu evanđelju. Zato se Matej tako obilato služi starozavjetnim citatima kojima pokriva sve najvažnije događaje iz Isusova života, od najave njegova rođenja (Mt 1,22sl) do njegove izdaje za trideset srebrnjaka (27,9). Evanđelist tako želi dokazati da je Isus iz Nazareta, unatoč svemu što je doživio od prvaka svoga naroda, Izraelov obećani i očekivani Mesija.

Tu činjenicu Isusove odbačenosti od vlastitog naroda Matej zorno pokazuje suprotstavljajući Židove i pogane, odnosno pokazujući kako je evanđelje od Židova prešlo poganima. On je sačuvao Isusove riječi ženi Sirofeničanki da je poslan „samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova“ (15,24; usp. 10,5sl), koje vjerojatno potječu s početka Isusova javnog djelovanja, a u kojima treba gledati njegov pokušaj okupljanja raspršene djece Božje (usp. 23,37). No na kraju Matejeva evanđelja stoji posve suprotna riječ Uskrsloga: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode“ (28,19).

Ta rečenica na kraju evanđelja za čitatelja ne dolazi iznenada i neočekivano. Ona je pripremljena već prije kroz tekst evanđelja. Tako primjerice njiva na kojoj Sin Čovječji sije sjeme svoje riječi nije narod Izrael već svijet (13,38). Taj „narod“ koji se tu najavljuje kao suprotnost narodu Izraelu jest Matejeva Crkva u kojoj uvelike prevladavaju obraćeni pogani nad judeokršćanima. Te riječi nema ni u jednom drugom evanđelju, što također govori o oštrini Matejeva obračuna sa židovstvom njegova vremena.

Izdaja i izdajnik

Iako se izvješće o Isusovoj muci i smrti, uz neke male razlike, čini jednakim u svim evanđeljima, taj dojam vara. Upravo te naizgled sitne razlike otkrivaju nam posebnost svakog evanđelista, njegova osobnog tumačenja događaja vezanih uz Isusovu izdaju, osudu i smrt kao i osoba koje su pritom igrale važnu ulogu. Sva se evanđelja slažu u tome da je Isus izdan od svog vlastitog naroda i predan rimskoj vlasti koja ga je osudila. Isto tako se svi slažu da su najgore uloge pritom imali jedan od njegovih učenika i narodni prvaci. No u Matejevu evanđelju sve je to puno naglašenije.

Narod koji ga je pratio u velikom broju najednom se okreće protiv njega i svrstava se na stranu svojih prvaka koji ga lažno optužuju. Samo Matej je donio odgovor naroda na Pilatov pokušaj da ih pranjem ruku upozori kako se ne smije proliti krv nevina: „Krv njegova na nas i na djecu našu!“ (27,25). Bez obzira što se ta riječ ne smije protegnuti na sav narod i tumačiti u smislu neke kolektivne krivnje, ona je u Matejevim očima strašno svjedočanstvo o onima koji je izgovaraju. Nadalje, opisujući one koji pod križem pogrđuju raspetog Isusa, Matej kaže da su to bili „glavari svećenički s pismoznancima i starješinama“ (27,41), što znači cijelo Veliko vijeće, jer to su bile tri skupine od kojih se ono sastojalo.

Poseban je slučaj Matejev prikaz izdajnika Jude. Dok drugi evanđelisti kažu kako su glavari svećenički Judi obećali „dati novca“ (Mk 14,11; Lk 22,5), Samo Matej, oslanjajući se opet na Stari zavjet (Zah 11,12), kaže kako mu „odmjeriše trideset srebrnjaka“ (Mt 26,15; 27,9). Dok  prema drugim evanđeljima Isusova najava kako će ga jedan od učenika izdati izaziva nemir među njima, samo prema Mateju Juda pita: „Da nisam ja, učitelju?“ (26,25), što treba značiti da je bio posve svjestan što čini.

Pilatova uloga

Veličinu krivnje naroda i njegovih prvaka za Isusovu smrt Matej ističe i tako što očito želi umanjiti krivnju rimske vlasti utjelovljene u njihovu upravitelju Ponciju Pilatu. Ta tendencija može se prepoznati u svim evanđeljima, ali i tu je Matej poseban. Dok drugi evanđelisti jednostavno govore o Pilatu, za Mateja je on uvijek „upravitelj“ (27,2.11.14.15.27). Tako on jasno daje do znanja kako priznaje rimsku vlast, ali želi istodobno poručiti kako je ta vlast zastupala pravo i zakon i kako se u to ime Pilat zauzimao za Isusa i nastojao Židovima dokazati da ga nevina optužuju. U Pilatovu pitanju Židovima, koga hoće da im pusti za Blagdan, Barabu ili Isusa, Pilat ne ponavlja njihovu optužbu, prema kojoj se Isus pravi „kraljem židovskim“ (Mk 15,9; Iv 18,39), već upotrebljava starozavjetni naslov Krist u općem značenju kad kaže: „…ili Isusa koji se zove Krist?“ (Mt 27,17. 22). Matej jedini donosi i riječ Pilatove žene u prilog Isusu: „Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega“ (27,19).

Matej nije imao nikakva posebnog razloga da rimsku vlast i Pilata prikaže boljima nego što su bili, već je i na taj način htio istaknuti veličinu krivnje naroda Izraela, a pogotovo njegovih prvaka, za Isusovu smrt. Time je taj narod sam proigrao svoj izbor i svoje prvenstvo i svrstao se među narode kojima treba biti naviješteno evanđelje (28,19), kako bi donio očekivani rod (21,43). Izraelova sudbina mora biti opomena Crkvi, jer i nju na kraju čeka sud (22,11-14). I ona se mora trajno pitati, donosi li rod koji Gospodin od nje očekuje.

ISPOVIJEST VJERE

P. Okrijepljeni Isusovim pouzdanjem nebeskoga Oca ispovjedimo svoju vjeru:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

SVEOPĆA MOLITVA

Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice. Prikladno je ovdje uključiti djecu.

P. S vjerom i pouzdanjem utecimo se nebeskomu Ocu proseći mudrost razumijevanja i snagu prihvaćanja njegove volje. Molimo zajedno:

Usliši nas, Gospodine.

1. Bože, tvoj je Sin na današnji dan svečano ušao u grad Jeruzalem da ondje izvrši tvoj naum spasenja: daj svojoj Crkvi da vjerno hodi putem evanđelja te jednom prispije k vratima nebeskoga grada, molimo te.

2. Bože, tvoj je Sin na današnji dan bio slavljen kao kralj i osloboditelj svoga naroda: daruj svojim vjernima dar evanđeoske mudrosti da se ne dadu zavesti slavom svijeta, nego da uvijek imaju pred očima dar vječnosti koju si nam u Kristu pripravio, molimo te.

3. Bože, tvoj je Sin radi našega spasenja ostao poslušan tvojoj volji sve do smrti na križu: pomozi nam razumjeti tvoju volju i onda kada na putu života susretnemo križ, trpljenje, bolest i nedaće, molimo te.

4. Bože, tvoj je Sin s ljubavlju oprostio svima koji ga na smrt osudiše: oprosti nam naše grijehe i obdari nas ljubavlju koja oprašta, molimo te.

5. Bože, tvoj je Sin došao k ljudima kao liječnik duše i tijela: obdari znanjem i strpljivošću sve liječnike i osoblje u zdravstvu da svojim zalaganjem i radošću služenja oboljelima posvjedoče tvoju spasenjsku blizinu, molimo te.

6. Bože, tvoj je Sin iskusio samoću i napuštenost od svojih najbližih: budi blizu onima koji trpe osamljenost u bolesti, utješi obitelji koje ne mogu biti blizu svojim bolesnima i umirućima, molimo te.

7. Bože, ti si svoga Sina, koji je sišao u iskustvo smrti, uskrisio od mrtvih: svjetlom uskrsnuća obasjaj i našu preminulu braću i sestre, molimo te.

Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne članove, za bolesne, za susjede…

P. Upravimo Ocu nebeskome svoju molitvu iščekujući dolazak njegova Kraljevstva:

S. Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

LITANIJSKI ZAZIVI

P. Zagledani u Gospodina Isusa Krista, koji radi našega spasenja prihvaća trpljenje i smrt, uputimo mu svoje vapaje:

Gospodine, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se. Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.
Isuse, Sine Boga živoga, smiluj nam se.
Isuse, Kralju slave Očeve, smiluj nam se.
Isuse, trajna sliko Očeva, smiluj nam se.
Isuse, objavitelju Božje ljubavi i milosrđa, smiluj nam se.
Isuse, uspostavitelju Božjega kraljevstva, smiluj nam se.
Isuse, učitelju pouzdanja u Božju dobrotu, smiluj nam se.
Isuse, učitelju prihvaćanja volje Očeve, smiluj nam se.
Isuse, do smrti Ocu poslušni, smiluj nam se.
Isuse, u molitvi Ocu izručeni, smiluj nam se.
Isuse, u strahu Ocu potpuno predani, smiluj nam se.
Isuse, Slugo našega spasenja, smiluj nam se.
Isuse, ljubitelju ljudi u njihovim nevoljama, smiluj nam se.
Isuse, Pravedniče od nepravednika okrivljeni, smiluj nam se.
Isuse, Istino lažno optuženi, smiluj nam se.
Isuse, Živote na smrt osuđeni, smiluj nam se.
Isuse, poljupcem izdani, smiluj nam se.
Isuse, od učenikâ iznevjereni, smiluj nam se.
Isuse, od svojih najbližih ostavljeni, smiluj nam se.
Isuse, od svoga naroda odbačeni, smiluj nam se.
Isuse, uvredama poniženi, smiluj nam se.
Isuse, udarcima izmučeni, smiluj nam se.
Isuse, trnovom krunom okrunjeni, smiluj nam se.
Isuse, haljinâ lišeni, smiluj nam se.
Isuse, na križ pribijeni, smiluj nam se.
Isuse, kopljem probodeni, smiluj nam se.
Isuse, u boli i umiranju napušteni, smiluj nam se.
Isuse, na križu umrli, smiluj nam se.
Isuse, u grob položeni, smiluj nam se.
Isuse ponizni, smiluj nam se.
Isuse strpljivi, smiluj nam se.
Isuse vjerni, smiluj nam se.
Isuse, u svemu u Oca pouzdani, smiluj nam se.
Isuse, pun milosrđa i dobrote, smiluj nam se.
Isuse, pun ljubavi i praštanja, smiluj nam se.
Isuse, koji si naše boli uzeo na se, smiluj nam se.
Isuse, koji svojim ranama ozdravljaš naše rane, smiluj nam se.
Isuse, koji svojom pravednošću opravdavaš naše krivice, smiluj nam se.
Isuse, koji svojom smrću pobjeđuješ našu smrt, smiluj nam se.
Isuse, koji nam otvaraš vrata Očeva kraljevstva, smiluj nam se.
Isuse, darivatelju vječnoga života, smiluj nam se.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

ZAKLJUČNA MOLITVA

P. Oče nebeski, tvoj se Sin radi našega spasenja predao u smrt i nas, nedostojne, učinio dostojnima tvoga smilovanja. Primi naše molitve i okrijepi nam vjeru da, predani u tvoju volju, radosno kročimo životom, objavljujući svima tvoju ljubav i milosrđe.

Probudi u nama poniznost pred tajnama života i svijeta i pomozi da u svemu tražimo trag tvoje prisutnosti. Ne napusti nas u nevoljama koje nas pohađaju i u opasnostima koje nam prijete. Vrati zdravlje bolesnima, pouzdanjem u tebe okrijepi usamljene, daruj mir umirućima, u zagrljaj vječnosti primi preminule, budi utjeha svima koji tuguju.

Podari snage liječnicima i svim djelatnicima u zdravstvu, mudrosti svima koji nose zadaće upravljanja, strpljivosti svima koji se brinu za red i sigurnost. Pomozi nama da s ljubavlju i odgovornošću pristupamo svojim bližnjima te svima očitujemo tvoju očinsku dobrotu i blizinu, kako bi na ovome putu kušnjâ i nevoljâ lice Crkve zasjalo pouzdanjem u tebe i nadom u tvoje spasenje, koje nam daruješ po žrtvi svoga Sina Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova.

S. Amen.

Može se dodati i sljedeća molitva.

MOLITVA PAPE FRANJE BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI

O, Marijo, Ti na našemu hodu sjajiš kao znak spasenja i nade. Povjeravamo se Tebi, Zdravlje bolesnih, koja si pod križem bila pridružena Isusovoj boli, ostajući čvrsta u vjeri. Ti, Najvjernija odvjetnice naroda našega, * znaš što nam je potrebno i sigurni smo da ćeš to i providjeti, kako bi se – kao nekoć u Kani Galilejskoj – mogla vratiti radost i slavlje, nakon ovoga vremena kušnje. Pomozi nam, Majko Božje ljubavi, suobličiti se volji Očevoj i učiniti što god nam kaže Isus, koji je na sebe uzeo naša trpljenja i ponio naše boli, da bi nas – po križu – doveo k radosti uskrsnuća. Amen.

(* Molitva je u ovome zazivu prilagođena našim prilikama (umjesto zaziva Mariji, čašćenoj kako »Salus populi romani«).

Molitvi se mogu dodati i zazivi drevne marijanske antifone:

Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

ZAVRŠETAK MOLITVENOGA SLAVLJA

P. Bog, začetnik života i vrelo ljudskoga spasenja, okrijepio nas pouzdanom vjerom i predanjem u njegovu volju.

S. Amen.

P. Krist, ponizni sluga Očev, koji je radi našega spasenja prihvatio trpljenje i pošao u smrt, rasvijetlio nam život mudrošću križa.

S. Amen.

P. Bog Duh Sveti, utjeha vjernima, obasjao nas nadom u vječnost i ispunio naše dane svojim mirom.

S. Amen.

P. Blagoslov Boga svemogućega neka siđe na nas i ostane vazda nad nama.

S. Amen.

Potom svi zajedno mogu zapjevati neku prikladnu pjesmu.

 

Propovijedi