OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU B

kol 03 2018 Miriam

5. kolovoza 2018.

Ulazna pjesma
O Bože, spasi me, Gospodine, u pomoć mi pohitaj! Ti si pomoć moja i spasitelj: Gospodine, ne kasni! (Ps 70, 2.6)

Zborna molitva
Gospodine, vođo i stvoritelju naš, mi se tobom ponosimo. Nek nad nama bude tvoja dobrota. Obnovi u nama što je tebi drago i sačuvaj što si obnovio. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Posveti, molimo, Gospodine, ovaj prinos i primi našu unutarnju žrtvu: učini da ti postanemo vječnim darom. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ja sam kruh života, govori Gospodin: Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. (Iv 6, 35)

Popričesna molitva
Gospodine, ti nas oživljuješ nebeskim darom: prati nas stalnom ljubavlju i učini dostojnima vječnog otkupljenja. Po Kristu.

Prvo čitanje   Izl 16, 2-4.12-15
Učinit ću da vam daždi kruh s neba.

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Sva zajednica izraelska u pustinji stade mrmljati protiv Mojsija i Arona. I rekoše im sinovi Izraelovi: »O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im. »Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« Tada ­reče Gospodin Mojsiju: »Učinit ću da vam ­daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li živjeti po mom zakonu ili ­neće.« »Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Reci im: ‘Još večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš!« I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko ­tabora. Kad se prevlaka rose digla, površinom pusti­nje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slána uhvatila po zemlji. Kad su Iz­raelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu znali što je. Onda im ­Mojsije reče: »To je kruh koji vam Gospodin daje za hranu.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 78,3.4bc.23-25.54

Pripjev:  Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim.

Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Gospodnju i silu njegovu.

Odozgo naredi oblacima
i otvori brane nebeske,
ko kišu prosu na njih mânu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.

Čovjek blagovaše kruh jakih;
on im dade hrane do sitosti.
U svetu zemlju svoju on ih dovede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.

Drugo čitanje   Ef 4, 17.20-24
Obucite novog čovjeka, po Bogu stvorena.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove. Tâ vi ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Mt 4, 4b
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Evanđelje   Iv 6, 24-35
Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađi­ce i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgo­vori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je ­činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: ­»Djelo je Božje da vjerujete u onoga ­kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti ­vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam ­Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je ­Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Što je potrebno za život?

Iako ljudi nisu shvatili Isusov čudesni znak umnoženja kruha, ipak ima u njima nešto što ih tjera k njemu, a što oni nisu u stanju objasniti. Oni sami osjećaju da nije dosta biti sit, ali još uvijek nisu načistu što bi im Isus mogao dati više od čudesno umnoženog kruha. Ovdje smo na tragu onoga što je jedan ugledni mislilac prošloga stoljeća (E. Fromm) opisao kao dva različita svijeta koji u sebi utjelovljuju riječ IMATI i riječ BITI. Prvi svijet jest svijet posjedovanja materijalnih dobara i blagostanja koje ta dobra omogućuju, a drugi svijet jest svijet duha u kojem se čovjek pita kako će postati duhovno zreo i sretan.

Ta dva svijeta ne egzistiraju nikad odvojeno jedan pored drugoga ili oštro suprotstavljeni jedan drugom, već se međusobno dodiruju i isprepliću. Uvijek je bilo teško uspostaviti ravnotežu među njima. Danas je ideal materijalnog blagostanja katkad toliko naglašen da mu mnogi ljudi i nehotice robuju. U nastojanju da ostvare zacrtane ciljeve ljudi su katkada spremni žrtvovati i duhovne vrijednosti bez kojih život postaje prazan i gubi svaki svoj smisao. Negdašnji idol mladih krajem šezdesetih godina, slavni gitarist Jimmy Hendrix nađen je jednog dana mrtav, nakon što je uzeo preveliku dozu sredstava za spavanje. Bio je popularan kao malo tko drugi. Plivao je u obilju, ali najednom nije više mogao izdržati svoj život. Svoju zadnju poruku zabilježio je samo malo prije svoje smrti na magnetofonskoj vrpci, a ona glasi: «Čovječe, ja trebam ljubavi, ja hoću živjeti!» To što su mnogi njegovi obožavaoci smatrali srećom i životom, bogatstvo, popularnost, slava, njega je otjeralo u smrt.

Doista, u susretu s evanđeljem čovjeku se neumoljivo postavlja pitanje: od čega čovjek živi? To pitanje je zacijelo žuborilo i u dušama onog mnoštva koje je tražilo Isusa, ne znajući do kraja objasniti, zašto ga traže. Oni naslućuju tajnu njegove osobe koja je važnija od svih dobročinstava koja su se događala po njemu. Isus ih želi samo ohrabriti u tom traženju, kad im kaže: «Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu već onu hranu koja ostaje za život vječni!» (6,27). Samo malo poslije toga on tu hranu poistovjećuje sa samim sobom: «Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti nikada» (6,35).

Vjerovati u Isusa

I danas ljudi u velikom broju traže Isusa, a mnogi ne znaju zašto. Nisu dovoljno poučeni ni o vlastitom životu ni o njemu samom, ali osjećaju potrebu koja ih tjera k njemu. Osjećaju potrebu za smislom života koji ne mogu dati sami sebi, osjećaju duhovnu glad koju nisu kadri sami utažiti. A glad je uvijek znak života, jer samo mrtvi ne mogu više ogladnjeti. Gladnom čovjeku se još može pomoći.

Zato je potrebno često sebi postaviti vrlo jednostavno, ali jasno i odlučno pitanje: Od čega ja stvarno živim: od novca i materijalnog blagostanja ili od duhovnih vrijednosti koje se ne daju kupiti nikakvim novcem, koje možemo samo od Boga izmoliti i zahvalno primiti kao dar iz njegove ruke? Blagostanje čini čovjeka doduše sitim, ali ga ne usrećuje. U posljednje vrijeme ljudi se sve više bore za takozvanu veću kvalitetu života. Nju bi trebalo postići okrećući se zdravijim proizvodima koji neće biti ničim zatrovani te sve bogatijom i raznovrsnijom ponudom. Čovjek je tako sveden na razinu proizvođača i potrošača, a da pritom i ne opaža dovoljno kako se sam troši i postaje žrtva svojih zabluda. Sve je to – kako Isus kaže – samo «propadljiva hrana», a čovjeka može usrećiti samo ono što ostaje za život vječni.

Isusovi slušatelji pitaju: «Što da činimo da bismo radili djela koja Bog hoće?» (6,28). Isus im odgovara posve nedvosmisleno: «Ovo djelo Bog hoće, da vjerujete u onoga koga je on poslao» (6,29). Isus Krist stoji i pred današnjim čovjekom kao jedino pravo ispunjenje ljudske potrebe za smislom i srećom života. Ako smo se na krštenju opredijelili za nj, to ne znači da smo jednom zauvijek taj problem riješili. Svaki dan je nova stranica života i zato se uvijek iznova moramo pitati: Tko je za mene i što mi znači Isus Krist? Na to pitanje najbolje ćemo odgovoriti u zajednici vjere, zajedno s drugim ljudima koji ga također traže. Blagostanje čini ljude sebičnim i bešćutnim za tuđu nevolju, ali zato i osamljenim. Onaj tko traži Isusa i njegovo Evanđelje, taj s njime nalazi i one koje je on posebno ljubio, siromahe i potrebne svake vrste. Tako onaj tko u njemu nađe kruh života postaje sam kruhom za druge.

Molitva vjernika

Rasvijetljeni Božjom riječju i otvoreni snazi njegova spasenjskoga poziva, uputimo nebeskomu Ocu svoje molitve:

  1. Za Crkvu u svijetu: daj da se neprestano hrani tvojom riječju te uvijek ostane vjerna svome poslanju i brizi za spasenje svijeta, molimo te. 
     
  2. Za pastire Crkve: da u mudrosti koja od tebe dolazi vode tvoj narod putem spasenja te proročkom hrabrošću budu čuvari tvoje istine u svim protivljenjima svijeta, molimo te. 
     
  3. Za sve krštenike: da hodeći putem obraćenja zdušno vrše djela svetosti i tako rade za hranu koja ostaje za život vječni, molimo te. 
     
  4. Za sve koji gladuju za istinom: prosvijetli ih svojim Duhom da spoznaju da jedino ti možeš utažiti glad njihova srca, molimo te. 
     
  5. Za ovu zajednicu tvojih vjernika: daj da se uvijek hranimo kruhom koji nam daješ te tako i sami budemo kruh koji se lomi za život svijeta, molimo te.
     
  6. Za pokojnu braću i sestre: nagradi ih za dobra koja su za života činili i uvedi ih u zajedništvo svoje ljubavi, molimo te.

Bože, utočište nemoćnih, usliši nam smjerne prošnje i daj da, okrijepljeni tvojim Duhom, živimo tvoj dar spasenja u svim iskušenjima života. Po Kristu Gospodinu našemu.

 

 

Propovijedi