Peta korizmena nedjelja kroz godinu A - obiteljska molitva

ožu 28 2020 Miriam

29. ožujka 2020.

Ovdje donosimo predložak obiteljskoga slavlja Dana Gospodnjega za Petu korizmenu nedjelju, 29. ožujka 2020. Tekstovi i njihov tijek osmišljeni su kao čin zajedničke molitve u okolnostima koje nam ne dopuštaju slaviti Dan Gospodnji euharistijskim slavljem u župnoj zajednici. Obitelj, kao zajednica krštenika, prepoznaje se kao »Crkva u malom«, »kućna Crkva«. Zato i ove okolnosti, ispunjene odricanjem od redovitih oblika zajedništva, postaju milosna prigoda da iznova otkrijemo ljepotu i vrijednost obiteljske molitve, u koju su uključene potrebe cijele Crkve i čitavoga svijeta.

Svetopisamski tekstovi, vlastiti euharistijskome slavlju Pete korizmene nedjelje, i prigodne molitve, zajedno s trenutcima šutnje i razmatranja, predviđeni su za obiteljsko slavlje u trajanju od 45-50 minuta.

Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj (P.) molitve, a svi ostali ukućani (S.) sudjeluju odgovarajući, kako bi se u uzajamnosti molitve i riječi postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere.

Prikladno je da se u središte, na stol, ili na neko drugo vidljivo mjesto, postavi raspelo kao znak Kristove prisutnosti.

Na početku se može otpjevati neka prikladna korizmena pjesma.

P.    I ove smo nedjelje okupljeni na obiteljsko slavlje Dana Gospodnjega. Ostali smo doma jer na ovaj način, u brizi za sebe i za druge, želimo živjeti odgovorno zajedništvo. Suočeni s prijetnjom bolesti osjećamo ljudsku krhkost i malenost; iznova spoznajemo da smo samo stvorenja i da je život dar, dragocjen upravo zato što nam je darovan. Zato zahvaljujemo Gospodinu na daru života i molimo ga da nas ispuni iskrenim pouzdanjem u njega, pouzdanjem koje je snažnije od svake prijetnje i od svakoga straha.

Ovi dani povučenosti donijeli su nam ljepotu zajedništva u obitelji, a na trenutke razotkrili i poteškoće ovakve blizine od kakve nas je život odviknuo; postajemo svjesniji da je za ljepotu zajedništva nužna spremnost prihvaćanja drugoga, odreknuće od svoga, pozornost na druge i na njihove potrebe. Ovi nas dani zajedništva uče da ne možemo biti u središtu, spoznajemo da trebamo biti »drugi«, štoviše, »posljednji« među svojim bližnjima, kako bi radost služenja sve preobrazila ljepotom ljubavi i mira.

U obiteljima koje su pogođene zemljotresom:

Iza nas su i dani ispunjeni nesigurnošću i strahom. Potres koji nas je (bio) izagnao iz naših domova, još više nego prijetnja zaraze, otkrio nam je našu nemoć i malenost. U nama su probuđena mnoga pitanja na koja ne znamo odgovora. Ali, gdje je pouzdanje u Gospodina, tu je dostatna šutnja koja progovara povjerenjem u njegovu dobrotu. Na križu raspeta Ljubav razumije sve naše strahove i svaku nesigurnost. Pred raspelom, u raširenim rukama raspetoga Gospodina, prepoznajemo zagrljaj nebeskoga Oca, zagrljaj u kojemu ima mjesta za svakoga od nas, za nas ranjene sumnjom, strahom, zebnjom, mnoštvom pitanja…

Zato zazovimo Božjega Duha u naše zajedništvo. On vraća radost života i ozdravlja sve što je ranjeno grijehom i ljudskom sebičnošću. Gdje vlada grijeh, tu je beživotnost, smrtnost, strah pred budućnošću. Saberimo se u Gospodnjoj prisutnosti, kako bismo – otvoreni preobrazbenoj snazi njegova Duha – bili oživljeni iz svoje grješnosti te pogleda usmjerena prema daru vječnosti umjeli novim pogledom vidjeti ljepotu dara života i dara bližnjih koji su povjereni našoj ljubavi.

Ostane se nekoliko trenutaka u tišini.

P.    Gospodine, koji nam objavljuješ dobrotu nebeskoga Oca i njegovo milosrđe, smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

P.    Kriste, koji se prigibaš nad nama u našim kušnjama i nevoljama, smiluj se.

S.    Kriste, smiluj se.

P.    Gospodine, koji obnavljaš sve grješno i smrtno i sve usmjeravaš na put prema vječnosti, smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

P.    Pomolimo se.

Bože, darivatelju života, koji si u Isusovoj boli za prijateljem Lazarom očitovao svoje neizmjerno čovjekoljublje, svrni milostivo svoj pogled na narod koji trpi u kušnjama bolesti i u nevoljama života: oslobodi nas, molimo te, od svakoga straha, okrijepi nas pouzdanjem u tebe, a tvoj Duh životvorni neka počiva nad nama u sve dane dok nas ne pozoveš k sebi u vječnost. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog, po sve vijeke vjekova.

Čitanje Božje riječi

Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Petu korizmenu nedjelju. Predlaže se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i mogućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja ili uzeti samo dva čitanja. Neka se ne izostavi čitanje evanđelja.

Prvo čitanje             Ez 37, 12-14
Duh svoj udahnut ću u vas da oživite.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim« – govori Gospodin Bog. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 130, 1-8

Može se pjevati na neku od znanih melodija. 

Pripjev:   U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.

Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje
da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.

Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje         Rim 8, 8-18
Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama. 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Riječ Gospodnja.

Evanđelje    Iv 11, 1-45
Ja sam uskrsnuće i život.

Iz Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!«

Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus.

Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Antonio Šakota

Ostani kod kuće i iziđi iz sebe

Draga braćo i sestre! Nalazimo se u ciklusu „A“ korizmenog itinerara. Nakon Samarijanke i slijepca od rođenja ostao nam je još Lazar. Odlomci iz Ivanovog evanđelja su prilično dugi i dobro ih je kod kuće više puta „prožvakati“. Svi ovi odlomci postali su u kršćanskoj liturgiji snažni nositelji krsne tematike i svojevrsno svjedočanstvo hoda u vjeri kojega protagonisti, radi nas i pouke nama, prelaze u jednom odlomku. Glede današnjeg evanđelja, sažeto bismo mogli kazati da je uskrišenje Lazara slika onoga na što smo svi pozvani i što nam se svima nudi kao mogućnost – živjeti po vjeri u Sina Božjega koji je uskrsnuće i život vječni (usp. 11,25-26). Zaustavimo se danas na nekim detaljima koji nam pokušavaju približiti taj hod u vjeri koja daje život već na zemlji.

Isus je glavni lik ove priče. Već prije ovog događaja njegovi suvremenici kuju plan osuditi ga na smrt, što će nastaviti pomnije razrađivati i nakon čuda s Lazarom. A Isusovo ponašanje identično je kod oba slučaja – s učenicima se povlači (usp. 10,31.39-42; 11,45-54). Isus zna da još nije došao njegov čas. Stoga ga on i ne provocira bezglavo. Njegov stav vrlo je bitan i nama danas jer se, Bogu hvala, imamo po čemu ravnati u vremenu straha izazvanog pandemijom „Covid-19“. Nije sramota povući se! Ono nipošto ne znači nezainteresiranu pasivnost uslijed životnih nedaća ili bježanje od odgovornosti poslanja ili čak nedostatka vjere. Život ima svoj ritam i zato ga valja živjeti u ritmu taktova što ih zadaje Očeva providnost i volja.

Svijest i vjera u Očevu volju i vlast nad povijesnim zbivanjima nastavlja se očitovati u Isusovom boravku s učenicima u osami. Na poziv sestara on ostaje još dva dana na istom mjestu (11,6) govoreći učenicima da trebaju poći u Judeju što njih istovremeno asocira na mogućnost Isusovog stradanja (11,7-8). On će im objasniti da zapravo sada ide probuditi Lazara, no Tomin odgovor i dalje drži u fokusu ono što se uskoro ima zbiti u kontekstu Isusove smrti (11,11-15). I Toma ima pravo! Čudo s Lazarom slika je onoga što se ima zbiti s nama po uskrsnuću Krista od mrtvih i zato je uskrišenje onoga koga je Isus ljubio (11,3) neophodna postaja na pashalnom putu onoga koji je ljubio nas i predao se za nas. U ovom prizoru Isus nam također pokazuje važnost pouzdanja u Očev ritam i taktove koje nam zadaje. Isusov pa tako i naš čas nisu trenutci na koje se čeka niti ih se bezglavo provocira. Svaka pojedina postaja koju smo u životu pozvani prepoznati i na nju se odazvati u svrhu je onog velikog, konačnog časa u kojem se kalež života puni do vrha i tako ispija. Gledano jezikom svakodnevlja, svaki „izvršen zadatak“ vodi, osnažuje i osposobljava za izvršenje onih još većih, sve do najvećih. I ništa od toga ne treba preskakati. A nije li, konačno, njegovo dvodnevno čekanje dar učenicima koje će u kasnijem ponovnom iščitavanju svih događaja prepoznati dar „trećeg dana“ – uskrsnuća Kristova u čijoj je službi bilo i uskrišenje Lazarovo?

Prije uskrišenja Lazara Isus se susreće s njegove dvije sestre, Martom i Marijom. Obje će Isusu uputiti iste riječi: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“ (11,21; 11,32) Iste su riječi, ali ponašanje posve različito. I Martino i Marijino (i Isusovo). Za razliku od Marije koja okružena plačem i naricanjem ostaje zakopana u vlastitoj kući, Marta čim je neodređeno dočula da Isus dolazi izlazi mu ususret (11,20). Nije pametno uspoređivati ih i zaključivati koja je imala veću vjeru. Obje su slike vjernika. Obje će, pa i Lazar nešto kasnije, „izaći“. Marta nam pokazuje kako nakon razgovora s Isusom izaći iz jednog poimanja vjere „uskrsnuća u posljednji dan“ i prijeći u vjeru u Krista, Sina Božjega, koji je već došao na ovaj svijet donoseći mu život već na zemlji (11,24.27). Marija nam u kratkim crtama pokazuje da nam je u vjerničkom životu potreban netko, neka naša Marta, koja će nas izvući iz uplakane mase, razbuditi i ohrabriti kako bismo izašli iz sigurnosti doma i onih naših ustaljenosti koje ponekad zasljepljuju pogled prema novosti života. Marijino padanje do Isusovih nogu zasigurno je čin vjere (11,32). No, možda je i taj čin vapio za potresom koji se zbio u Isusovoj nutrini (11,33)?

Dolazimo do zanimljivog detalja – Isusovih suza (11,35). Što ih je izazvalo? Jesu li Marijine suze? I suze pojedinih Židova? Jednim dijelom svakako. No, možemo li ovu Isusovu potresenost i uzbuđenost, koji u izvorniku sugeriraju neku žestoku srdžbu, pokušati iščitati nešto drugačije? Nije samo ovdje Isus bio potresen.  Duša mu je bila nasmrt žalosna pri pomisli na ono što ga čeka (Iv 12,27) i na Judinu izdaju (Iv 13,21). Stoga, nisu li Gospodina ove suze na trenutak odvele u Dvoranu posljednje večere, u Getsemani, dvor Velikog svećenika i onaj Pilatov, pa na Kalvariju? Nije li ga potresla u Duhu pomisao i svijest o vazmenom otajstvu što se doskora ima zbiti?

Kasnije će Isus pri uskrišenju Lazara „povikati iza glasa: 'Lazare, izlazi'!“ (11,43) Nisu li one Isusove suze imale istu svrhu, potaknuti ljudi da izađu iz vlastite bijede, smrtnih strahova, beznađa, lizanja rana, začahurenosti u lažnoj sigurnosti lažnih tješitelja? Kada sam maloprije govorio o Marijinom padanju do nogu kazavši da je možda i taj čin za nečim vapio, pitam se da nije vapio upravo za ovom vikom što izlazi iz Isusove nutrine – izlazi! Da nije upravo ovu Marijinu emocionalnost trebalo podići na noge i dati joj čvrstinu vjere?

Draga braćo i sestre! U ovom vremenu današnji odlomak prilično je aktualan. Iako u životu vjere treba bježati od egzaktnih odgovora jer odgovori vjere očituju se na putu vjere, Isusov susret s Lazarom i njegovim sestrama nudi nebesku pomoć nama koji živimo danas, osuđeni na „toplinu doma“. Gospodin nam je pokazao da je sve u Očevoj ruci, i život i smrt. Stoga, u vremenu kada na poseban način kušamo otajstvo krhkosti, prolaznosti i smrti valja nam prionuti uz ritam njegove providnosti i volje, ne poigravajući se bezglavo niti svojim životom niti životima bližnjih nego u odgovornosti znati prepoznati ono što, iako ograničen, mogu učiniti za dobro braći ljudima i Bogu na spasenje. Nadalje, u vremenu u kojem se čini da i Bog spava imati hrabrosti susresti se njim i kroz razgovor s njim, poput Marte, shvatiti da vjera nije apstraktan ili determiniran odnos u kojem će Bog intervenirati tek na koncu svijeta nego da je on već tu, naš spasitelj i otkupitelj koji se za nas i u ovim trenutcima brine. U slici Marije Isus nam je pokazao da smo svi pozvani nekomu biti „Marta“. Toliko puta danas i sebi i drugima treba ponavljati – ne boj se! Znajmo prepoznati braću i sestre kojima začahurenost u kući kao i čitava ova situacija ulijeva strah! Ako je potrebno, potreseni u duhu zavičimo i protresimo uplašena srca neizgrađenih emocija.

Lazar je izašao iz svoga groba umotan zavoje. Isus kad je uskrsnuo zavoji su ostali pomno složeni na svom mjestu. Lazar je nešto kasnije umro, kao što ćemo i mi umrijeti. Isus je uskrsnuo i u ovoj čudnoj korizmi želi nam to posebno dati do znanja. Zato, na koncu, da upotrijebim najkorišteniji motivacijski govor danas, završavam:

Ostani kući i iziđi iz sebe! Ne boj se!

Ispovijest vjere

P.    S pouzdanjem u Gospodina i sigurnošću da nas on nikada ne napušta,
       ispovjedimo vjeru Crkve.

Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

Sveopća molitva

P.    Bog nam je u Kristu darovao novi život. S pouzdanjem u njegovu dobrotu i osvjedočeni u njegovu prisutnost, molimo da naš zemaljski život uvijek zrači svjetlom darovane nam vječnosti. Molimo zajedno:

Smiluj nam se, Gospodine.

Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice. Prikladno je ovdje uključiti djecu.

  1. Vodi, Gospodine, svoju Crkvu mudrošću Duha Svetoga da svim ljudima donosi svjetlo vjere te bude znak tvoga spasenja kojim obnavljaš svijet, molimo te.
     
  2. Razbudi, Gospodine, u svim svojim vjernima snagu pouzdanja u tebe; ne dopusti da kušnje i nevolje života budu razlog sumnji u tvoju dobrotu nego postanu prigoda da novim žarom svi uzvjerujemo u tebe, molimo te.
     
  3. Budi blizu, Gospodine, svima koji su pogođeni zarazom bolesti, okrijepi sve koji se trude oko sigurnosti i zdravlja ljudi, a sve koji su zaraženi strahom za budućnost ispuni mirom koji samo ti daješ, molimo te.
     
  4. Vrati, Gospodine, mir u srca svih koji su zahvaćeni potresom, utješi one koji su ostali bez sigurnoga doma i koji strahuju za budućnost svojih obitelji:
    ne uskrati im nade i pouzdanja u tebe, a u svima nama probudi osjećaj sućutne i djelatne ljubavi koja nesebično pomaže i vraća radost života, molimo te.
     
  5. Rasvijetli svojom mudrošću sve nositelje vlasti i one pred koje je stavljen teret brige za zdravlje i sigurnost ljudi: daruj im snage i požrtvovnosti, čuvaj ih od opasnosti s kojima se susreću, a sve građane naše domovine ispuni odgovornošću koja pridonosi zajedničkom naporu u nadvladavanju nevolja, molimo te.
     
  6. Pohodi svojom milošću sve ojađene i osamljene, sve stare i nemoćne; ne dopusti da ih nevolje života udalje od tebe, a kršćane nadahni da im djelima ljubavi posvjedoče tvoju blizinu, molimo te.
     
  7. Iskaži, Gospodine, svoje milosrđe ovoj obitelji: ozdravi u nama sve što je zaraženo grijehom sebičnosti i neosjetljivošću za bližnje; obnovi u nama dar vjere i pomozi da jedni drugima radosno služimo te zajedno rastemo na putu svetosti, molimo te.
     
  8. Primi u svoj nebeski mir svu našu pokojnu braću i sestre, osobito one koji su umrli u nevoljama bolesti koja nam prijeti kao i one koji život izgubiše u posljedicama potresa, a sve njihove obitelji okrijepi nadom u vječni život, molimo te.

Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne članove, za bolesne, za susjede…

P.    Ove zajedničke prošnje zaključimo molitvom koju nas je naučio Krist Gospodin.

Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.

Litanijski zazivi

P.    U ovu molitvu naše obitelji uključujemo potrebe i brige cijeloga svijeta upućujući Gospodinu molitvene vapaje onako kako je za dobro svijeta molio papa Franjo:

Slijede litanijski zazivi iz Molitve i blagoslova pape Franje »Gradu i svijetu« (27. ožujka 2020.). Zazivi su prilagođeni  obiteljskomu slavlju. Litanije su oblikovane u sedam skupina s po pet zaziva. Predsjedatelj ili netko od ukućana predmoli litanije (ili jedan njihov dio), a ostali odgovaraju naznačenim vapajem. Iza svake skupine zaziva može se kratko zastati u molitvenoj tišini i predanju Bogu.

1.

Bože, darivatelju i obnovitelju života,

        Klanjamo ti se, Gospodine.

Spasitelju naš, koji si S-nama-Bog, vjeran i bogat milosrđem,

        Klanjamo ti se, Gospodine.

Kralju i Gospodaru svega stvorenoga i sve povijesti,

        Klanjamo ti se, Gospodine.

Pobjedniče nad grijehom i smrću,

        Klanjamo ti se, Gospodine.

Prijatelju ljudi, uskrsli i žîvi s desne Ocu,

        Klanjamo ti se, Gospodine.

2.

Jedinorođeni Sine Očev, koji si radi našega spasenja sišao s nebesa,

        Vjerujemo u tebe, Gospodine.

Nebeski liječniče, koji se prigibaš nad našom bijedom,

        Vjerujemo u tebe, Gospodine.

Žrtvovani Jaganjče, koji si sama sebe prinio da nas od zla otkupiš,

        Vjerujemo u tebe, Gospodine.

Pastiru dobri, koji daješ život za stado koje ljubiš,

        Vjerujemo u tebe, Gospodine.

Kruše živi i lijeku besmrtnosti, koji nam život vječni daruješ,

        Vjerujemo u tebe, Gospodine.

3.

Od moći Zloga i od zamamnosti svijeta,

        Oslobodi nas, Gospodine.

Od oholosti i umišljaja da možemo bez tebe išta učiniti,

        Oslobodi nas, Gospodine.

Od kušnje straha i tjeskobe,

        Oslobodi nas, Gospodine.

Od nevjernosti i beznađa,

        Oslobodi nas, Gospodine.

Od tvrdokornosti srca i od nesposobnosti za ljubav,

        Oslobodi nas, Gospodine.

4.

Od svih zala koja pritišću ljudski rod,

         Izbavi nas, Gospodine.

Od gladi, od oskudice i od sebičnosti,

        Izbavi nas, Gospodine.

Od bolesti, njezinoga širenja i od straha pred braćom ljudima,

        Izbavi nas, Gospodine.

Od razornoga bezumlja i od nemilosrdnoga probitka i nasilja,

        Izbavi nas, Gospodine.

Od zavođenja, širenja lažnih vijesti i od zloporabe tuđih savjesti,

        Izbavi nas, Gospodine.

5.

Pogledaj svoju Crkvu, koja prolazi pustinjom,

        Utješi nas, Gospodine.

Pogledaj ljudski rod, pritisnut strahom i tjeskobom,

        Utješi nas, Gospodine.

Pogledaj bolesne, umiruće i sve koji trpe zbog usamljenosti,

        Utješi nas, Gospodine.

Pogledaj liječnike i sve zdravstvene djelatnike, umorom iscrpljene,

        Utješi nas, Gospodine.

Pogledaj sve nositelje vlasti i odgovornosti, koji nose teret odlučivanja,

        Utješi nas, Gospodine.

6.

U času kušnje i zbunjenosti,

        Daruj nam svoga Duha, Gospodine.

U iskušenjima i u osjećaju krhkosti,

        Daruj nam svoga Duha, Gospodine.

U borbi protiv zla i grijeha,

        Daruj nam svoga Duha, Gospodine.

U traganju za istinskim dobrom i pravom radošću,

        Daruj nam svoga Duha, Gospodine.

U odlučnosti da ostanemo u tebi i u prijateljstvu s tobom,

        Daruj nam svoga Duha, Gospodine.

7.

Kada nas grijeh pritisne,

       Otvori nas za nadu, Gospodine.

Kad nam mržnja zatvori srce,

       Otvori nas za nadu, Gospodine.

Kad nas pohodi bolest,

       Otvori nas za nadu, Gospodine.

Kad nas mori ravnodušnost,

       Otvori nas za nadu, Gospodine.

Kad nas smrt satire,

       Otvori nas za nadu, Gospodine.

Zaključna molitva

P.    Bože, izvore i obnovitelju života, prigni se nad nama u našim nevoljama i usliši nam smjerne molitve. Ne dopusti da nas kušnje života udalje o tebe; okrijepi nas svojim Duhom da dar božanskoga života, koji si milosno pohranio u naša srca, trajno raste u nama po svjedočanstvu vjere i po djelima ljubavi prema svima koje izvodiš na naš životni put, sve do dana kada nas pozoveš k sebi, u svoju vječnost. Po Kristu Gospodinu našemu.

S.    Amen.

Može se dodati i sljedeća molitva (najstarija molitva Crkve Bl. Djevici Mariji).

Molitva Blaženoj djevici Mariji

Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.

Završetak molitvenoga slavlja

P.    Bog Otac, u čijoj je ruci život svih ljudi, bio nam milostiv i otkrio nam svoju dobrotu i blizinu.

S.    Amen.

P.    Krist, jedinorođeni Božji sin, koji je svojom smrću usmrtio našu smrt i svojim nam uskrsnućem otvorio vrata vječnosti, rasvijetlio nas svjetlom pouzdane i postojane vjere.

S.    Amen.

P.    Bog Duh Sveti, koji sve oživljava i obnavlja vêzom ljubavi, utješio nas u našim nevoljama i okrijepio nas svojim mirom.

S.    Amen.

P.    Blagoslov Boga svemogućega neka siđe na nas i ostane vazda nad nama.

S.    Amen.

 

 

Propovijedi