9. veljače 2020.
Ulazna pjesma
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice pred Gospodinom koji nas stvori, jer on je Gospodin, Bog naš. (Ps 95, 6-7)
Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitoga života. Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. (Ps 107, 8-9)
Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednoga kruha i pijemo iz jedne čaše. Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 58, 7-10
Sinut će poput zore tvoja svjetlost.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.« Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalam Ps 112, 4-8a.9
Pripjev: Čestitima sviće ko svjetlost u tami.
Čestitima sviće ko svjetlost u tami:
milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.
Dovijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce
uzdajuć se u Gospodina.
Postojano mu je srce, ničeg se ne boji.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.
Drugo čitanje 1Kor 2, 1-5
Navijestih vam svjedočanstvo Krista raspetoga.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj. Riječ je Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 8, 12
Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin, tko ide za mnom, imat će svjetlost života.
Evanđelje Mt 5, 13-16
Vi ste svjetlost svijeta.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.« »Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Možda se na prvi pogled ne čini tako, ali u usporedbi soli i svjetla možda je govor o vjeri. Teško je objasniti vjeru. Još je teže govoriti o vlastitoj vjeri.
Glavni lik romana Idiot oko prilike ovako odgovara na pitanje vjeruje li u Boga: “…što se tiče vjere imao sam prošlog tjedna nekih susreta. Prvi doživljaj se dogodio u gostionici. Odsjeo sam prenoćiti, gdje se noć ranije dogodilo ubojstvo. Dva seljaka, koja se odavno poznaju, prijatelji, dijelili su istu sobu. Jedan je bio vjernik a drugi nevjernik. Vjernik je zapazio u nevjernika srebrni sat za kojega prije očito nije znao. Vjernik nije bio lopov, bio je čak pošten i nije bio ni siromah. No toliko mu se svidio sat i toliko ga mamio da se napokon nije mogao suzdržati: uzeo je nož, pristupio odostrag prijatelju, digao oči k nebu, prekrižio se i izgovorio molitvu: »Oče, oprosti mi radi Krista!« – i u jedan mah ubio prijatelja – te mu uzeo sat. Drugi susret bio mi je odmah slijedeće jutro. Vidio sam u gradu kako tetura pijan vojnik. Pristupio mi je i rekao: »Kupi, gospodaru ovaj križ, dajem ti ga za dvadeset novčića; srebren je!« Vidim mu u ruci križ, valjda ga je baš skinuo sa sebe… Izvadio sam dvadeset novčića, kupio križ i stavio ga oko vrata – a po licu vojnika se vidjelo kako je zadovoljan što je prevario mene, glupog gospodina, i odmah se uputio propiti svoj križ, o tom nema sumnje. Promislio sam: neću osuđivati vojnika jer samo Bog zna što je u srcima pijanaca. Kasnije se vraćam u gostionicu i nailazim na ženu s djetetom. Žena je još mlada, djetetu će biti kojih šest tjedana. Dijete joj se nasmiješilo, prvi put otkad se rodilo. Žena se odjednom pobožno prekrižila. »Zašto se krstiš«, kažem, »mlada ženo?« »Pa eto«, kaže ona, »baš kao što je majci radost kad na svom djetešcu opazi prvi osmijeh, takva je Bogu radost svaki put kad opazi s neba da mu se grešnik počinje moliti od svega srca.« Mlada žena je to rekla ovim riječima, u takvoj dubokoj, bistroj i istinskoj vjeri. Izrekla je bit kršćanstva, potpuni pojam o Bogu kao o našem rođenom ocu, o radosti božjoj prema čovjeku kao o očevoj radosti prema rođenom djetetu, to i je glavna misao Isusova! Jednostavna žena! Istina, majka je... a tko zna, možda je to bila žena onomu istomu vojniku kojega sam susreo. Prema tome, na pitanje vjerujem li u Boga, ovo je moj odgovor: bit vjere se ne može prosuditi, ni pred padovima, u prijestupima... u pitanju je nešto drugo, neopisivo, i uvijek će biti nešto drugo što se ne može objasniti…”
Pisac je opisao tri susreta s ljudima kako bi izrazio teškoću prepoznavanja ljudskog srca. Može naizgled netko vjerovati a u srcu biti daleko od vjere. Netko može biti oslovljen kao vjernik a živjeti kao da ne vjeruje.
Odmah nakon govora o blaženstvima, evanđelist piše o Isusovom govoru učenicima o soli i svijetlu. On svoje učenike tako oslovljava. Oni su ti koji trpe zbog nepravednosti, progonstva i ostaloga što je opisano u blaženstvima. Pošto su učenici izabrani biti sol zemlje i svjetlo svijeta, pozvani su djelovati kao sol u hrani i kao svjetlost u tami. Upravo se tu očituje pitanje vjere. Svoj poziv će promašiti ako se vjera ne vidi u njihovom životu. Sol može izgubiti svoju snagu, svoj smisao. To je slučaj kad se u njima ne prepoznaje vjera u nešto što daje nadnaravnu nadu. Isusovi učenici koji izgube svoj smisao, najluđi su među svim ljudima. Koliko je strašna takva ludost Isus pokazuje kad kaže: “A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. (Mt 5,22)” Lud učenik je onaj koji živi bez vjere jer takav gubi svoj smisao. Jedino kao sol - tih ali nužan začin svijetu, i kao svjetlo - primamljivo za nasljedovanje, život učenika dobiva svoju puninu.
Nevjernici imaju pravo tražiti svjedočanstvo vjernika. Svjedočanstvo prisnog odnosa s Onim koji daje dublji smisao i radost koju se drugdje ne može naći. Kako se ne bi dogodio gubitak vjere, bitno je njegovati dar vjere. Tražiti, suočiti se sumnjama, prihvatiti strah i neizvjesnost i uvijek iznova sve staviti pred Onoga u koga vjerujemo. To nije lagan put. Ali sve kvalitetno uvijek je i zahtjevno. Možda je razlika vjernika i nevjernika zaista u strpljenju. Nevjernik je u jednom trenutku izgubio strpljenje pred svim pitanjima i očitim znakovima odsutnosti Boga, a vjernik strpljivo čeka i ustraje unatoč svih otvorenih pitanja koji se iz dana u dan množe.