Peta nedjelja kroz godinu B

velj 11 2021 Miriam

7. veljače 2021.

Ulazna pjesma  
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice pred Gospodinom koji nas stvori, jer on je Gospodin, Bog naš. (Ps 95, 6-7)

Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života. Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja. Po Kristu.

Pričesna pjesma  
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. (Ps 107,8-9)

Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednog kruha i pijemo iz jedne čaše. Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta. Po Kristu.

Prvo čitanje   Job 7, 1-4.6-7
Kinjim se dok se ne smrkne.

Čitanje Knjige o Jobu
Job progovori: »Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji i dani mu kao dani nadničara? Kao što trudan rob za hladom žudi i kao nadničar štono plaću čeka, mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’ A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. Spomeni se: život moj samo je lahor i oči mi neće više vidjeti sreće!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 147, 1-6

Pripjev:   Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!

Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.

On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.

Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.

Drugo čitanje   1Kor 9, 16-19.22-23

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje bes­platno ne služeći se svojim pravom u evanđelju. Jer premda slobodan od sviju, sâm ­sebe svima učinih slugom da ih što više ­steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke ­spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    Mt 8, 17
Krist slabosti naše uze i boli ponese.

Evanđelje    Mk 1, 29-39
Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ­ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi ­bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zlo­­duhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

fra Antonio Musa

Uvijek početkom mjeseca veljače naša srca i naše misli su ispunjeni zahvalnim sjećanjem na tolike svjedočke primjere vjere, primjere naših mučenih i pobijenih, koji su za svoju pripadnost Kristu Isusu bili spremni darovati i darovali su svoje živote. Oni su živjeli u vremenima za koja s pravom možemo kazati da su bila teška, bremenita i mučna, vremena u kojima je trebalo mnogo mudrosti da bi se ostalo na onoj pravoj strani. Vremena su to kada su, možda više nego ikada prije u povijesti, svijet i čovjek tražili Boga. Svijet uronjen u ratove i nemire, svijet u kojem su koncetracijski logori postali svakodnevica, a atomska bomba oružje kojim su ljudi prijetili jedni drugima, vapio je za Bogom. Baš onako kako su to izrazili Isusovi učenici u evanđeoskom tekstu ove nedjelje, kada su pronašli Isusa koji se u zoru povukao na molitvu u osami: Gospodine, svi te traže! (Mk 1, 37)

Ovome iskrenome molitvenome uzdahu su prethodile tolika Isusova čudesa i ozdravljena. Sveti nam pisac govori kako su Isusu donosili bolesne i opsjednute te kako je čitav grad nagrnuo (Mk 1) k njemu. Među tim brojnim ljudima kojima se Isus smilovao i podario im zdravlje duše i tijela, nalazimo i lik Petrove punice koju je ozdravio od ognjice. Isusa su, dakle, ljudi tražili jer su u njemu vidjeli nadu, jer su se uvjerili da on govori, naučava s autoritetom (usp. Mk 1, 22), jer je kadar darovati im i više nego se oni usuđuju iskati.

Ozdravljenja kao stvarnost koja je duboko obilježila Isusovo djelovanje i njegovo propovijedanje Kraljevstva nebeskog nisu bila nepoznata njegovim slušateljima. Vjerni Židovi su imali priliku čuti o starozavjetnim likovima poput proroka Ilije ili proroka Elizeja po kojima je Bog znao ozdravljati ljude. Ipak, nitko nikada nije to činio onako i onoliko koliko je to činio Isus. I nakon Isusova vremena Duh Sveti je u Crkvi nastavio ozdravljati. Već u Djelima apostolskim susrećemo apostole koji po snazi Isusova imena ozdravljaju nevoljnike (Dj 3,6). Otprilike 400 godina nakon Isusa Krista sveti Augustin, biskup i jedan od najvažnijih kršćanskih pisaca, mislio je da je vrijeme ozdravljenja prošlo te da su ona bila važna za život i rast isključivo prve Crkve. Ipak, pred kraj života, nakon što se sam uvjerio u drugačije, Augustin je kazao da Bog u svako vrijeme ozdravlja. Molitva za ozdravljenje ostaje tako do današnjega dana jedna od molitvi koje Crkva rado moli, čak štoviše – slijedeći Isusa – molitva za bolesne jedan je od sakramenata po kojima Bog izravno djeluje u životu ljudi.

I u ovo naše vrijeme upravo su ozdravljenja nešto što privlači ljude. Ljudi o tome vole čitati i slušati, o tome rado govore i svjedočanstva o ozdravljenjima prepričavaju. I danas ljudi dolaze k Isusu vjerujući da ih on može ozdraviti te ona ista evanđeoska poruka biva aktualna i danas: Gospodine, svi te traže!

I mi, dakle, tražimo Gospodina. I mi bismo rado vidjeli Isusa kako ozdravlja bolesne, osobito one nama bliske, one nama drage. Htjeli bismo da Isus ozdravi naše obitelji, naše međuljudske odnose, naše vrijeme. Baš kao i u ono vrijeme naših mučenih i pobijenih i ovo naše vrijeme vapi za Isusom, vapi za smislom koji u svijetu u kojem su ratovi i nemiri opet svakodnevica, u svijetu u kojem ponovno nestaje ljudskih sloboda, u kojem atomske bombe više nisu tolika opasnost ali čovjek jednako biva ubijan; i to ondje gdje bi trebao biti najzaštićeniji – u majčinskoj utrobi i na bolesničkom krevetu. Gospodine, svi te traže! – vapimo i mi danas.

U ono vrijeme Drugoga svjetskoga rata i netom poslije brojni su naši ljudi morali birati između života i smrti. Budući da je život značio izdaju svega što im je bilo sveto, radije su birali smrt. Ovih dana mi se na osobit način sjećamo naše nevino pobijene braće, tolikih svećenika, časnih sestara, bogoslova i sjemeništaraca te vjernoga Božjega puka. Žrtva svih njih ujedinjena je u osobi i imenu blaženog kardinala Stepinca. Njihov život nam je primjer, njihov zagovor pomoć – kako to i molimo u misnome kanonu. Njihovo istinsko predanje života i prihvaćanje žrtve svjedočanstvo je jače i od ozdravljenja i kao takvo potrebnije Crkvi u sadašnjem trenutku više negoli išta drugo. Jer po njihovome primjeru svi mi bivamo ozdravljeni od straha pred životom i njihova nas smrt podsjeća da ono najvrijednije nije ni zdravlje ni uspjeh pa čak ni život ako nije u Bogu. Najvažnija je tako vječnost koja nam je u Kristu darovana. Oni su nam ukazali na Krista kojega svi tražimo u kojemu je jedinome punina mira, vječnosti i blagoslova.