PETA VAZMENA NEDJELJA KROZ GODINU B

tra 24 2018 Miriam

29. travnja 2018.

Ulazna pjesma
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna, pred poganima pravednost objavi, aleluja! (Ps 98, 1-2)

Zborna molitva
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju: udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, ova je žrtva časna razmjena darova, kojom nas činiš dionicima božanske naravi: daj da tu stvarnost spoznamo i životom iskusimo. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Ja sam pravi trs, vi loze, govori Gospodin: tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda, aleluja! (Iv 15, 1.5)

Popričesna molitva
Budi, Gospodine, uza svoj narod. Nahra­nio si nas nebeskim otaj­stvi­ma: daj da iz stare grešnosti prijeđemo u novi život. Po Kristu.

Prvo čitanje   Dj 9, 26-31
Pripovjedi im kako je Pavao na putu vidio Gospodina.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   (Ps 22, 26b-28.30)

Pripjev:  Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga!

Pred štovateljima ću tvojim
izvršiti zavjete svoje.
Siromasi će jesti i nasititi se,
hvalit će Gospodina koji ga traže:
nek živi srce vaše dovijeka!

Spomenut će se i Gospodinu vratiti
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti sve obitelji pogana.
Njemu će se jedinom klanjati
svi velikani zemlje,
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.

I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedati sljedećem koljenu, o njegovoj pravdi navješćivati
narodu budućem: »Ovo učini Gospodin!«

Drugo čitanje   1Iv 3, 18-24

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja   Iv 15, 4a.5b
Ostanite u meni i ja u vama, govori Gospodin: tko ostaje u meni, taj donosi mnogo roda.

Evanđelje   Iv 15, 1-8
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Neraskidivo jedinstvo

Među brojnim slikama i metaforama kojima evanđelist Ivan želi predočiti sudbinsko jedinstvo Isusa i njegovih učenika posebno mjesto pripada slici trsa i mladica (Iv 15,1-17). U svojoj jednostavnosti ta slika skriva veliku izražajnu snagu. Njezina poruka dala bi se ukratko sažeti u sljedeću rečenicu: kad je loza u pitanju postoje samo dvije mogućnosti, ona može biti ili zelena ili suha. Treće mogućnosti nema. Loza će biti zelena samo onda ako je povezana s trsom i životnim sokovima koje crpe iz njega. Drugi slučaj nastupa kad se loza odreže i kad se prekinu svi kanali kojima bi život mogao doći do nje. Ona se onda suši i može poslužiti samo za loženje vatre.

Zašto Isus donosi tu sliku? Da njome zorno predoči sudbonosno zajedništvo sebe i svoga učenika. On ne govori samo o potrebi poznavanja njegova učenja i prihvaćanja njegovih zapovijedi, već želi puno više. Nije u pitanju samo njegovo učenje, već njegova osoba. Kroz cijelo evanđelje provlače se misli o potrebi da Isus ostane u svojima i da njegovi ostanu u njemu, da ostanu u njegovoj riječi i da njegove riječi ostanu u njima. To je preduvjet da oni u njemu nađu život, svjetlo, istinu…

Samo tako moguće je shvatiti i Isusovu riječ: «Što god hoćete, ištite i bit će vam!» Uzeta apsolutno sama sebe, ta riječ predstavlja svakom vjerniku velik problem. Koliki bi kršćani mogli reći, da ne samo da nisu dobili sve što su tražili, već nisu dobili ništa. Koliko je ljudi kojima baš taj problem neuslišanosti molitve predstavlja veliku poteškoću. No baš u svjetlu ove Isusove slike pokazuje se kako su često naše molitve površne i sebične, kako im nedostaje bitni preduvjet: «Ostanite u meni i ja u vama!».

Zar nije tako i s običnim životom? Čovjek je društveno biće, stvoren za život s drugima. Ako trajno traži sebično svoju volju i pokušava je nametnuti drugima, dovodi sebe u opasnost da bude odbačen od drugih i da ostane sam. Tako je i s našim odnosom prema Bogu. Molitva ima smisla samo ako je odraz svjesno njegovanog jedinstva s Bogom u kojem čovjek uvijek najprije traži da se Bog proslavi u njegovu životu i da se vrši volja Božja. I u tome je Isus dao primjer svojom velikosvećeničkom molitvom (usp. Iv 17).

Donositi rod

U govoru Isusove slike o trsu i lozama onomu «tko ostane u njemu» zajamčeno je da će donositi mnogo roda. Isus ne govori da će biti ispunjene naše želje i ostvareni naši planovi, koji su najčešći sadržaj naših molitava, već govori o «donošenju roda». To donošenje roda ima i svoj cilj koji daleko nadmašuje sve naše, često niske i površne ciljeve. Za Isusa taj cilj je proslava Očeva u njegovu životu i u životu njegovih učenika: «Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici» (15,8).

U tome kršćanin ima samo jedan uzor koji treba slijediti, a to je Isus sam. Iako je bio neizmjerno savršeniji od bilo kojeg čovjeka, on nije nikada tražio svoju volju nego volju Očevu. Njegova spremnost podlaganja volji Očevoj išla je dotle da je mogao reći: «Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti njegovo djelo» (4,34). To mora biti uzor za odnos Isusova učenika prema njemu samom. Važniji od svega njegova učenja jest primjer njegova života. Zato u središtu kršćanskog života ne može biti vjernost bilo kakvom učenju ili zapovijedima već Isusu Kristu.

Zato i grijeh u kršćanskom smislu nije samo kršenje zakona i propisa što podliježe određenoj kazni, već je to u slici ovog evanđelja prekid životnih sokova koji nas vežu s Isusom. To je izdaja njegova primjera i prezir njegove ljubavi. Bez te vjernosti njemu i njegovoj ljubavi, mrtav je naš vjerski život pa je onda beživotna i naša molitva. A s ljubavlju sve dobiva svoj smisao i život.

Aleksandar Solženjicin u svom romanu «U prvom krugu» opisuje razgovor dvojice sveučilišnih profesora koji su se za vrijeme Staljinovih čistki našli zajedno u logoru. Profesor filologije Rubin priča matematičaru Nerhinu kako je u jednom od svojih posljednjih predavanjima, prije nego je završio u tamnici, svojim studentima tvrdio kako na svijetu nema prave sreće. Na to mu je netko od studenata pružio ceduljicu na kojoj je pisalo: «Ja ljubim i ja sam sretan. Što ćete reći na to, profesore?». Nerhin ga znatiželjno pita: «I što si mu odgovorio?» - «Što se na to može odgovoriti» - završava Rubin. Tu tvrdnju može potvrditi ili opovrgnuti samo život. Tako se i istinitost Isusovih riječi može provjeriti i potvrditi samo životom ljubavi.

Molitva vjernika

Ocu nebeskomu, koji nam je po svome Sinu povjerio dar vječnoga života, uputimo svoje ponizne molitve:

  1. Za Crkvu, zajednicu tvojih učenika: da, oslonjena na riječ evanđelja, trajno raste u spoznanju tvoje dobrote, molimo te.
     
  2. Za sve kršćane: da živeći dar krsnoga preporođenja budu vjerni svjedoci spasenja u Kristu te po njihovu zauzimanju sav svijet uznapreduje u zajedništvu i u dobru, molimo te.
     
  3. Za ljude koji još ne upoznaše Krista kao put spasenja: pohodi ih svojom milošću da otkriju mudrost križa i ljepotu života po evanđelju, molimo te.
     
  4. Za nas ovdje sabrane: da euharistijsko zajedništvo s Kristom bude okrjepa zajedništvu u našim obiteljima i snaga našemu zauzimanju za sve potrebite, molimo te.
     
  5. Za preminulu braću i sestre: otvori im vrata vječnosti u kojoj prebivaš, molimo te. 

Svemogući Bože, povjeravamo tvojoj dobroti svoje molitve. Ne dopusti da nas životne brige i sumnje odvoje od tebe, a srca nam ispuni ljubavlju koja je plodna dobrotom za svakoga čovjeka. Po Kristu Gospodinu našemu.