PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU B

srp 13 2018 Miriam

15. srpnja 2018.

Ulazna pjesma
Ja ću se u pravednosti pojaviti pred tobom, nasitit ću se kad se očituje slava tvoja. (Ps 17, 15)

Zborna molitva
Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno, a traže što mu priliči. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove Crkve moliteljice da po pričesti napredujemo u svetosti života. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu, govori Gospodin. (Iv 6, 57)

Popričesna molitva
Gospodine, primili smo tvoje darove. Daj da svakim slavljenjem ovog otajstva napredujemo u svetosti života. Po Kristu.

Prvo čitanje   Am 7, 12-15
Idi, proroče, k narodu mojemu!

Čitanje Knjige proroka Amosa
U one dane: Amasja, svećenik betelski, reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.« Amos odgovori Amasji: »Nisam ja prorok ni proročki sin, nego stočar i gajitelj divljih smokava. Ali Gospodin me uze od stada i Gospodin mi reče: ’Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!’« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 85, 9ab-14
Pripjev: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.

Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje
onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.

Drugo čitanje   Ef 1, 3-14
U njemu nas izabra prije postanka svijeta.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prije­stu­pa po bogatstvu njegove milosti. Nju pre­obilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova da se provede punina vremenâ: uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji. U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu. U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, svetim, koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu slave njegove. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja  usp. Ef 1, 17-18
Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca te upoznamo koje li nade u pozivu našemu.

Evanđelje   Mk 6, 7-13
Poče ih slati.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,  nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.« Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Izazov poslanja

Vjerujem da bi svaki propovjednik radije govorio o bilo kojem drugom evanđeoskom tekstu nego o ovom. Zašto? Zato što se u njemu susreće s takvim osobnim izazovom na koji doista nije lako odgovoriti. Isus šalje svoje učenike na put i istodobno im zabranjuje ponijeti bilo što, što bi moglo taj put olakšati i učiniti sigurnijim: «ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina» (Mk 6,8s). Svakako bi bilo pogrešno reći da je to vrijedilo samo za ondašnje Isusove učenike i za ondašnje prilike, a danas su druga vremena i drukčije okolnosti. U toj Isusovoj iznenađujućoj zabrani treba tražiti dublje razloge i motive.

Istina je da su ljudi tada živjeli jednostavnije i siromašnije. Posjedovali su najnužnije za život, ali su zato imali više povjerenja u druge ljude i posebice u Boga. Danas se ljudi oslanjaju sami na sebe i svoju vlastitu sigurnost. Zato kad se spremamo na put želimo sve predvidjeti i za sve se unaprijed osigurati. Ne želimo ništa prepustiti slučaju. Nije čudo što često nakon svega shvatimo da nam mnogo toga što smo nosili čak nije ni trebalo. Isus ne misli na to kad učenicima brani da se za svoje misionarsko putovanje osiguravaju. Njega ne možemo usporediti ni s tada poznatim putujućim propovjednicima stoičke filozofije koji su svojim odricanjem dokazivali nadmoć duha nad tijelom i koji su ljudi nastojali pridobiti primjerom svoga asketskog života.

Isus ima pred očima nešto drugo. Šaljući svoje učenike da naviještaju, Isus želi naglasiti da je njihovo poslanje u službi naviještanja Radosne vijesti u isto vrijeme i jedino jamstvo njihove sigurnosti i njihova uspjeha. Dok ljudima govore o Bogu koji hrani i ptice nebeske, oni sami se smiju prepustiti providnosti. Ako u kraljevstvu Božjem vrijede posve drukčija mjerila nego kod ljudi, onda to treba biti vidljivo posebno na primjeru njegovih propovjednika. Lišavanjem svake druge sigurnosti Isusov učenik će se posve usmjeriti na ono što je jedino važno: «Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a ostalo će vam se nadodati» (Mt 6,33).

Snaga svjedočenja

Polazeći od slike puta i od zabrane da se materijalno unaprijed osigurava, Isusov učenik uvijek treba biti svjestan da nije samo propovjednik već i svjedok povjerene mu poruke. Upravo toga se prisjećaju učenici dok čekaju ispunjenje Isusova obećanja, dolazak Duha Svetoga: «…bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje» (Dj 1,8). Biti svjedok poruke evanđelja znači posve živjeti za nju, ali i od nje. Novi zavjet nas na više mjesta izvješćuje kako su Apostoli, ne noseći ništa na put, naviještali evanđelje i osnivali kršćanske zajednice, a ove su ih zauzvrat uzdržavale. To je jednostavno smatrano pravom propovjednika evanđelja. Sv. Pavao koji se smatrao posebnim dužnikom evanđelja odrekao se i tog prava i sam radio svojim rukama kako ne bi nikomu bio na teret (usp. 1 Kor 9).

Je li u današnjim uvjetima života potrebno i moguće na takav ili sličan način biti svjedok evanđelja? U promijenjenim uvjetima života nije moguće oponašati oblike ondašnjeg života, ali je uvijek moguće sačuvati duh evanđelja. Nasljedovati prve učenike, ne znači kopirati i oponašati način njihova života, već ponajprije slijediti njihovu posvemašnju vjernost i predanje evanđelju. Ako Evanđelje ističe nevezanost na zemaljska dobra i pouzdanje u providnost, ako slavi malene, jednostavne i ponizne, onda propovjednik evanđelja mora živjeti takvim duhom da bi bio shvaćen i prihvaćen. Ljudi i danas traže svjedoke, a ne samo dobre govornike.

Nastupajući jednom u televizijskoj emisiji koja je govorila o smislu korizmenog odricanja, bio sam suočen s neugodnim pitanjem jednog gledatelja, da mu odgovorim kakve aute voze svećenici. Pokušao sam izbjeći izravan odgovor tvrdeći kao ne mogu govoriti u ime tolikih svećenika koje uopće ne poznam, ali on je bio uporan i ponovo se javio, tražeći moje očitovanje. Na kraju sam odgovorio tako što sam se ispovjedio kakav auto sam vozim i zašto mi služi. Takvo pitanje očito smjera na raskorak između navještaja i života navjestitelja. Vjernike ne smeta što svećenici voze aute, jer bez toga se danas ne može, ali ih smeta što voze skupe aute. Time samo pokazuju da imaju osjećaja za duh evanđelja. U pitanju je dakle naša vjerodostojnost u službi evanđelja o čemu se sami moramo ispitati.

Molitva vjernika

Zahvalni Bogu Ocu za dar života i za dar evanđeoskoga poslanja u svijetu, iskrenom molitvom zazovimo milost vjernosti i ustrajnosti na putu vjere:

  1. Okrijepi, Gospodine, svoju Crkvu pouzdanjem u tebe i vjernošću putu evanđelja; ne dopusti da ostane zatvorena u sebe, nego da uvijek bude na putu prema svima koji te traže, molimo te.
     
  2. Papu našega Franju i sve pastire Crkve prodahni Duhom mudrosti da vjerno predvode tvoj narod na putu spasenja te se hrabro zalažu za istinu evanđelja svugdje gdje je ona zanijekana i osporavana, molimo te.
     
  3. Sve kršćane, Gospodine, prosvijetli svojim Duhom da umiju prepoznati znakove tvoje dobrote u svojim životima te djelima ljubavi pronose ljepotu tvoga kraljevstva među siromašnima i svim potrebitima, molimo te. 
     
  4. Sve nas ovdje okupljene obnovi svježinom svoje milosti da se ne bojimo živjeti svoje kršćansko poslanje u svijetu, molimo te.
     
  5. Preminulu našu braću i sestre obraduj vječnim zajedništvom s tobom u nebeskoj domovini, molimo te.

Bože, izvore svakoga dobra, usliši naše prošnje i okrijepi nam duh da hodočasteći kroz ovaj svijet budemo vjerni nositelji tvoga poslanja i svjedoci Radosne vijesti spasenja svim ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.