Rođenje Gospodinovo. Božić

pro 24 2020 Miriam

25. prosinca 2020.

Ulazna pjesma
Dijete nam se rodilo, sina dobismo, na ple­ćima mu je vlast. Ime mu je: Anđeo velikoga savjeta.   (Iz 9, 6)

Zborna molitva
Bože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo, a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav. Koji s tobom.

Darovna molitva
Nek ti, Gospodine, ugodi spomenžrtva današnje svetkovine: ti nam u njoj daješ potpuno oproštenje, a mi tebi iskazujemo savršeno bogoslužje. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. (Ps 98, 3)

Popričesna molitva
Dobri Bože, Spasiteljev rođendan početak je našeg božanskog preporođenja. Molimo da nas privede i vječnom životu u nebu. Po Kristu Gospodinu našemu.

Prvo čitanje   Iz 52, 7-10
Neka svi krajevi zemlje vide spasenje, Boga našega.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 98, 1-6

Pripjev: Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna. 
Pobjedu mu pribavi desnica njegova 
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta
vidješe spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova: 
kličite Gospodinu kralju!

Drugo čitanje   Heb 1, 1-6
Bog nam progovori u Sinu.

Početak Poslanice Hebrejima
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelâ koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja
Dan nam sveti osvanu: Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu, jer danas siđe na zemlju svjetlost velika.

Evanđelje   Iv 1, 1-8
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Često je naše božićno slavlje bilo obilježeno skromnim darivanjem i radosnom pjesmom. Znakovito je da su baš dar i pjesma u središtu slavlja. Što nam govori potreba za darivanjem bližnjih i radosnim pjevanjem? Možda to naizgled obično i prirodno ponašanje očituje što je u dubini ljudskoga srca.

Kod darivanja možda nikome nije toliko u središtu sam dar, nego radost što nekog bliskog obradujemo. Evanđelist Ivan kaže: u ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Možda se tu krije tajna. Razlog našega darivanja je duboka svijest da se prvo Bog darovao čovjeku. Čovjeku je darovan skladan svijet za život. Adamu je darovan najljepši dar dok je on spavao. Izraelskom narodu Gospodin daruje blagoslov i u trenucima njihove nevjere. U najvećim tragedijama On pronalazi put kako bi čovjeku opet probudio nadu. I kao najviši iskaz svoje ljubavi, u tišini noći koju danas slavimo, On šalje svoga Sina koji je došao spasiti a ne suditi. U našoj dubokoj svijesti Božjega darivanja i mi nosimo u sebi želju za darivanjem. Mi Stvoritelja "imitiramo". „Misao o darivanju doziva nam u svijest prvi dar Božića: u toj je svetoj noći Bog, svojim utjelovljenjem, htio postati darom za ljude, dao je samoga sebe za nas; preuzeo je na sebe naše čovještvo da nam daruje svoje božanstvo. To je veliki dar. Stoga u našem darivanju nije važno je li dar skup ili ne; onaj koji ne uspijeva dati dio sebe, daje uvijek premalo. Štoviše, ponekad se pokušava upravo zamijeniti srce i trud darivanja samoga sebe novcem i materijalnim stvarima. Otajstvo utjelovljenja upućuje na to da Bog nije činio tako: nije dao nešto, nego je dao samoga sebe u svome Sinu“. (Benedikt XVI)

Isto tako je s našom pjesmom. Tradicija nas uči da čovjek čezne za rajem, blaženstvom, koje već sad primamo kao pred okus. Ne može se riječima iskazati ta čežnja, to traženje i ostvarivanje cilja koje se nikako ne uspijeva do kraja dohvatiti. Sveti Augustin kaže da srž ili puno ostvarenje riječi „dobrota“ ili „blaženstvo“, čovjek ne može opisati svojim riječima. On kaže: „ne može ga se izreći, ali ne može se ni šutjeti. I što nam ostaje činiti kad o blaženstvu ne možemo ni govoriti niti šutjeti? Ostaje nam samo slaviti. Jubilate! To je izraz glasa našega srca. I taj nijemi glas srca mi izražavamo glazbom.“ Kad iz najdublje stvarnosti našega bića izlazi čežnja, pokušaj izgovaranja najljepšega, to činimo pjevanjem. Glazbom ne izražavamo samo ono najljepše, nego i žalost, bol i tugu. Sam govor ne može dotaknuti srž čovjeka ostvarivanja. Zato je glazba toliko posebna, njom dotičemo i izražavamo ono najdublje u čovjeku.

Iz duboke svijesti da nas Bogu daruje i da nas vodi prema obećanoj punini, čovjek odgovara darivanjem i pjesmom. Mi činimo kako Bog čini i zahvaljujemo pjesmom. To dvoje zahvaća u dubinu i pokazuje tko mi ustvari jesmo: Božja djeca. Svakim godišnjim ponavljanjem došašća i slavlja Božića možemo postati svjesniji toga dara, svjesniji onoga  što već imamo a nismo ni znali da imamo. To traži pozornost i usredotočenost. Ako ostanemo površni, Božić će svake godine ostati samo vanjsko veselje koje polagano gubi svoj čar. A mi po prirodi čeznemo za nutarnjim zadovoljstvom i radošću.

Možda nam vanjske brige ne pružaju priliku pozornosti. Možda stres u ovom vremenu ne daje prostora sabranosti. Možda nas trenutačno muče najviše ove globalne brige. Ali učimo od Marije i Josipa! Sv. Josip, glava obitelji ne može naći ni prikladno mjesto svojoj zaručnici za njezin porod, zamislite što to znači za muškarca koji se želi brinuti za svoju obitelj. Marija treba izdržati težinu putovanja, nema osnovnih stvari za rođenje Onoga kojega je čudesno navijestio anđeo. Neprihvaćeni su, sami su… i premda im je bilo teško, unatoč svim okolnostima, nisu usmjereni toliko na ono oko njih, nego na srce koje je kod Boga, oni vjeruju u Njegovu ljubav, Njegovo vodstvo, što je i izvor njihove snage. Takva svijest da smo voljeni i čuvani budi i mijenja cjelokupni život. Ono daje nepoznatu snagu i izoštren pogled na život. Jedan književnik je takvo svoje buđenje opisao: „postao sam drugi čovjek, s drugačijim osjetilima i drugačijom sviješću. Ne kažem da sam postao bolji, samo znam da sam postao radosniji jer sam našao smisao za moj hladan život, smisao za koji nemam drugu riječ nego život sām. Zavolio sam svoj život i shvatio da svatko čini zločin ako ostaje ravnodušan prema životu. Otkad sebe bolje razumijem ništa mi nije više svejedno. Knjige koje su mi bile dosadne, otvaraju mi se sada; djelatnik koji radi kod mene već sedam godina i kojega nisam primijetio odjednom me zanima; domar kraj kojeg sam uvijek bez treptanja prolazio, nedavno mi je pričao o smrti njegove kćerkice, i to me je više potreslo od svih Shakespearovih tragedija; i ta promjena u meni počela je biti očita. Prijatelji mi kažu da izgledam kao osoba koja je preboljela neku bolest, izgledam radosniji, kažu da sam se pomladio…“

Empatija s događajem rođenja u božićnoj noći, proživljavanje te stvarnosti pomlađuje i nas, unosi duboku radost koja je snažnija od mnogih briga. U slavlju Božića krije se ono najuzvišenije. Bog je postao čovjekom, rođen u štalici, da bi čovjeka naučio biti čovjekom: stvorenje koje Bog voli i koje smije računati na Božju brigu. Stoga neka vlastito darivanje i pjesma radosti budu nužni dio našega božićnog slavlja. Ako smo to zapostavili, probudimo to opet u svojoj obitelji. I mi stvaramo dragocjene običaje za budućnost koje smo sami primili od naših predaka. Njegujmo u mislima i osjećajima božićnu istinu: Josipova i Marijina malenost prihvaća i udomljava Božju malenost. Bog dolazi ovom čovječanstvu potpuno neznatan. Ne kao osvajač ni kao vladar. On ne dolazi prisiliti čovjeka da mu se iz straha prikloni. Nježnost i ljubav Božja spuštaju se nad naše ograničenosti i silaze sve do nas. Bog se spušta sve do jaslica. Božić pokazuje koliko je Bogu stalo do nas.

Sv. Ivana Pavla II. je o tajni Božića rekao: „Braćo i sestre, otvorite srca za poruku mira, otvorite ga za Krista, sina Djevice Marije, za Onoga koji je postao naš mir. Otvorite srce za Onoga koji nas oslobađa grijeha, a daje nam puninu čovještva i radosti. A ti, drago Dijete iz Betlehema, donesi mir u naše obitelji i naš grad, u sve nacije i svaki kontinent. Dođi, Bože koji si čovjekom postao! Dođi i budi Srce u ljubavlju obnovljenom svijetu! Dođi na mjesta gdje je čovjek najugroženiji. Dođi, ne oklijevaj. Ti si naš mir!“

Sretan Božić!

 

 

 

 

 

Propovijedi

tra 04 2021
tra 03 2021
tra 03 2021