Sedamnaesta nedjelja kroz godinu B

srp 25 2021 Miriam

25. srpnja 2021.

Ulazna pjesma
Bog je u svom svetom prebivalištu, Bog što u svom domu ujedinjuje svoj narod: on daje moć i silu narodu svome. (Ps 68, 6-7.36)

Zborna molitva
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe, da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove dobivene od tvoje darežljivosti, da nam po tvojoj milosti posvete svagdašnji život i dovedu nas u vječnu radost. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i ne zaboravi dobročinstava njegovih! (Ps 103, 2)

Popričesna molitva
Gospodine, primili smo pričest, spomendar muke tvoga Sina. Molimo te da nam bude na spasenje što nam je u svojoj neiskazanoj ljubavi on darovao. Koji živi.

Prvo čitanje 2Kr 4, 42-44
Jest će i preostat će.

Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem Elizeju kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: »Daj ljudima neka jedu!« Ali njegov momak odgovori: »Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?« On odgovori: »Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Gospodin: ’Jest će i preostat će.’« I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Gospodinovoj. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 145, 10-11.15-18

Pripjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.

Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo.

Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

Drugo čitanje Ef 4, 1-6
Jedno tijelo, jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Lk 7, 16
Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!

Evanđelje Iv 6,1-15
Razdijeli onima koji su posjedali koliko su god htjeli.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Bože Milić

Kaže se da se Novi zavjet u Starom sakriva, a Stari se u Novom otkriva. Tako možemo tumačiti i događaje i slike Staroga Zavjeta kroz novozavjetni ključ, kroz dolazak Božji u tijelu i njegovu muku smrt i uskrsnuće i spasenje čovjeka i čovječanstva. I kaže se da cijelo Sveto Pismo govori o Kristu, jer on i jest Riječ Božja. Tako su mnogi događaji Staroga zavjeta, kao i mnogi biblijski likovi, slike Isusa Krista. Veli se da je Isus u Izaku žrtvovan, u Josipu prodan, da je Jonin boravak u utrobi kita slika Kristova boravka u utrobi zemlje. I tako mnogi likovi i slike staroga zavjeta upućuju na Novi zavjet i u njemu dobivaju svoj konačni smisao i ostvarenje. I u tom smislu gledamo na izraz prorok, proročki, proroštvo, u povezanosti s Kristovim spasiteljskim i otkupiteljskim djelom.

Tako i danas čitamo u prvom čitanju kako je stotinu ljudi nahranjeno s dvadesetak kruhova. I onda opet imamo u evanđelju sličnu situaciju gdje Isus s još manje kruha, s četiri puta manje kruha, hrani pedeset puta više ljudi. Vidimo tu jasnu povezanost tekstova i kako u Kristu dolazi do konačnog ispunjenja Svetog pisma. Kako Bog po svetim piscima i prorocima gradi svoje spasenjsko djelo.  Narod hrli za Isusom želeći čuti njegovu riječ, Radosnu vijest. Riječ utjehe, ohrabrenja, smisla. Prepoznaje u njoj riječ života, i toliko se uživljuje, i to ne pojedinac nego tisuće, da zaboravlja na ono osnovno ljudsko, a to je hrana. I koliko god bili u Božjoj blizini i koliko god se hranili Božjom Riječju i slušajući nju zaboravljali na sve drugo, ipak, ne prestajemo biti ljudi. Naš želudac ne prestaje tražiti potrebnu hranu bez koje ne možemo funkcionirati.

U evanđeoskom izvještaju vidimo dva pogleda na situaciju: pogled apostola i Isusov pogled. Treći sudionik u ovom prikazu, u ovoj maloj drami, jesu ljudi, narod, koji su u tekstu u pasivnoj poziciji. Evanđelist nas ne informira o tome da bi netko od ljudi tražio neku hranu ili jelo. Oni ne traže niti od apostola niti od Isusa rješenje po tom pitanju. Ne traže od njih da ih nahrane. Oni su jednostavno tu. Spremni su tu biti i slušati dok god Isus govori, ne razmišljajući ni  o čemu drugom, pa čak ni o večeri koja polako pada. Isus, vidjevši mnoštvo, zapita Filipa: „Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?“ Filip kao neki dobar procjenitelj kaže da bi trebalo dvjesta denara novaca da se kupi kruha pa da svatko dobije samo komadić. Andrija nadodaje da se u blizini nalazi neki dječak koji ima pet kruhova i dvije ribice. Ali što je to za tolike.... Isus pita apostole što učiniti u ovoj situaciji, samo da ih iskuša, da vidi kao oni gledaju na cijelu stvar, podsjeća li ih ovo što se pred njima događa na neki događaj iz Staroga zavjeta… Hoće li se oni sjetiti proroka Elizeja koji je s dvadeset kruhova nahranio stotinu odraslih muškaraca. Ili će se možda sjetiti mane u pustinji, gdje je cijeli jedan narod nahranjen ne jednom ili dvaput, nego 40 godina bez prestanka. U tom trenutku, u jednom egzistencijalnom trenutku, kad moramo djelovati poprilično brzo i racionalno, apostolima ne pada na pamet događaj iz Staroga zavjeta nego onako ljudski gledaju i računaju. Međutim, Isus otvara jednu novu perspektivu. Neviđenu. Isus ima rješenje samo njemu svojstveno, toliko puta viđeno u novozavjetnim opisima, kad Isus rješava situaciju na način o kojem nitko nije mogao niti sanjati. Isus uzima ono što se tu nalazi, pet kruhova i dvije ribice, izreče zahvalnicu, i razdijeli ljudima da jedu. I sve se najedoše i još preostade 12 košara ulomaka. I bijaše isto kao kod Elizeja u prvom čitanju: Jeli su i preostalo je.

Isus je ljude nahranio najprije svojom Riječi, Radosnom vijesti, a potom i tjelesnom hranom. Ali kod ljudi je prevladala ta želja za tjelesnim, materijalnim pa su ga htjeli postaviti za svoga kralja. Ljudi najprije žele neku zemaljsku sigurnost, uvijek traže neki osobni interes, koji vrlo brzo potisne ono duhovno, ono što Isus propovijeda. Zbog tog krivog shvaćanja Isus se povlači u goru sam. On nije došao iz političkih razloga, niti ekonomskih. On nije spasitelj od materijalne bijede i siromaštva. On nas spašava od siromaštva odvojenosti od Boga.