24. veljače 2019.
Ulazna pjesma
Ja se u tvoju dobrotu, Gospodine, uzdam, nek mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro. (Ps 13,6)
Zborna molitva
Svemogući Bože, daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha: da ti čujemo glas, te ga riječju i životom slijedimo. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, ovim darovima iskazujemo ti dužnu počast. Daj da naše služenje bude tebi na slavu a Crkvi na spasenje. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ispovijedam sva čudesna djela tvoja, radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji. (Ps 9,2-3)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da uberemo plodove spasenja kojima su ova otajstva obećanje i zalog. Po Kristu.
Prvo čitanje 1Sam 26,2,7-9.12-13.22-23
Gospodin te predao u moje ruke, ali ja nisam htio dići ruke na tebe.
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Ustade Šaul i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao u ruke tvoga neprijatelja. Zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?« Nato David uze koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše. Nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina. David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore, podaleko, tako da je među njima bio velik prostor. I viknu David: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjega.« Riječ je Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 103,1-4.8.10.12-13
Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Drugo čitanje 1Kor 15,45-49
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. Riječ je Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 13,34
Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.
Evanđelje Lk 6,27-38
Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.« Riječ je Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Stanko Mabić
Isus je neumoljiv. Kao da nema ni trunka razumijevanja za ljudsku slabost. Naprotiv, njegova riječ postaje sve zahtjevnija: «A ja vam kažem: ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone…». Ako se ne bunimo na ovaj njegov zahtjev i ako ne uzvraćamo pitanjem : «Pa dobro, Isuse, zar toliko od nas tražiš pa čak i ono što je nemoguće - znak je da smo otvrdnuli na slušanje Evanđelja, da nas ono više ne može pokrenuti jer smo ravnodušni i sve nam je svejedno.
Jednostavno moram se buniti: Isuse vjerujem u tebe, znam da si ti moj spasitelj ali što je previše, previše je. Kad mi netko opali šamar s jedne strane, neću mu odvratiti (posebno ako je jači) ali mu svakako neću pružiti i drugi. Kad mi netko ukrade košulju, neću ga možda sramotiti pred dugima da mi je ukrao, ali ga neću ni nagraditi davši mu još jednu. Ovo je jedan normalan i prirodan stav, ali Isus traži više od toga.
Mnogi se kršćani zadovoljavaju tvrdnjom: ja nikoga ne mrzim! Sve ako je to istina, još uvijek je golem put do ljubavi. Izreka koja se često čuje: Neka mu Bog dade kako je zaslužio! – posezanje je u Božje područje i bijeg od vlastite dužnosti. Pred ovom zapovijedi čovjek osjeća svu svoju nemoć, ali to ne mora značiti beznađe. Jer, što čovjek ne može sam, to može s Bogom. Zato ovu tešku zapovijed odmah prati druga: «Molite za one koji vas progone!» Ključna riječ je molite. Isus je znao za čovjekovu nemoć da ispuni njegovu zapovijed, pa ga odmah upućuje tamo gdje će naći pomoć. Zato nije važno kakvi se osjećaji javljaju u našem srcu prema neprijatelju. Njih ne možemo uvijek do kraja nadzirati. Važno je jesmo li spremni poslušati Gospodinov savjet i tražiti rješenje u njega. Dakle, ne svojom snagom u umijećem nego Božjom pomoću moguće je i neprijatelje ljubiti i svladati mržnju koja je u nama.
Kad pogledamo ovaj Isusov zahtjev, da onome tko nas udari okrenemo i drugi obraz, u kontekstu cjelokupnog Isusovog propovijedanja i djelovanja, vidjet ćemo da ne trebamo doslovno okrenuti drugi obraz. Kad nas netko udari, trebamo ne samo oprostiti taj udarac nego jasno dati do znanja da ćemo oprostiti i svaki drugi udarac koji će se dogoditi u budućnosti, ali u isto vrijeme učiniti sve da ne dođe do drugog ili sljedećeg udarca. Ne prepustiti se pasivnom primanju udaraca nego aktivno sudjelovati u sprečavanju udaraca i to Isusovim načinom. Kad je Isusa udario onaj vojnik, Isus mu odmah oprašta ali i jasno postavlja pitanje: zašto me udaraš? Idemo vidjeti zbog čega je uopće došlo do udarca koji šteti i meni i tebi. Opraštam ti udarac i neću ti uzvratiti ne samo na taj udarac, nego ni na sljedeći i ni na svaki drugi i svaki ću ti oprostiti, ali idemo pokušati učiniti sve da ne dođe do udaranja koje boli i mene i tebe. Kad Juda poljupcem izdaje Isusa, Isus ga oslovljava: prijatelju! Samim time mu oprašta ali jasno imenuje grijeh: poljupcem izdaješ Sina Čovječjega. Isus je jasan: Juda, opraštam ti ne samo ovu izdaju nego i svaku drugi i svaku buduću ali neću odustati u borbi da ne dođe do izdaje koja uvijek više šteti tebi nego meni. Zato trebamo oprostiti i to uvijek oprostiti. To je temeljni stav Kristova učenika. Oprostiti ne samo za učinjeno nego unaprijed oprostiti i sve ono što će se dogoditi ubuduće. To je jednostavno zahtjev koji Isus stavlja ispred nas jer zna da će se samo na taj način zaustaviti nasilje.
Einstein: «Problemi nisu u atomskoj bombi, nego u eksplozivnoj snazi zla i mržnje u ljudskom srcu.» zato je potrebno nadvladati eksplozivnu snagu zla i mržnje ljubavlju. Moju mržnju prema neprijatelju neću svladati bacajući atomsku bombu na njega, nego jedino ljubavlju. Lijek za zlo i mržnju u nama mnogi su ponudili i još uvijek nude, ali nitko nije u toj mjeri korjenito zaorao po ljudskoj savjesti i srcu kao Krist.
Kršćani prvih stoljeća svojim životima svjedočili su Kristovu riječ. Poznato je da su molili za Nerona, rimskog cara koji je poznat po okrutnim mučenjima kršćana u rimskim arenama.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća kršćani, svećenici, redovnici i redovnice su redovito bili krivi i jednima i drugima i trećima. Svi su ih napadali; jedni da hrane i skrivaju ustaše, drugi da skrivaju i hrane partizane… i tako redom. A oni su samo bili kršćani…Vidjeli su čovjeka patnika, ranjenog, gladnog i žednog pa makar pripadao vojsci koja je ubila članove obitelji.
Kad je u Domovinskom ratu bila je razmjena zarobljenika svjedočili smo jednoj dirljivoj sceni. Na jednoga hrvatskog pilota, koji je bio ubijen, dana su desetorica njihovih. Na mostu gdje je bila predaja mrtvog tijela pilota, došla je njegova supruga i pomolila se kod lijesa. Kasnije je rekla da je prvi Očenaš izmolila za one koji su to učinili.
Papa Ivan Pavao II je oprostio svom atentatoru i za njega molio.
Ljudskoj logici i snazi neshvatljivo i nemoguće ali onom tko hodi s Gospodinom ništa nije nemoguće. Samo onda kad mi evanđelje dotakne i oplemeni srce, moguće je oprostiti, inače narav traži uvijek osvetu jer je sklona grijehu. I nije dovoljno samo ne osvetiti se ili ne mrziti. Isus traži više. Samo bezuvjetna i djelotvorna (aktivna a ne pasivna) ljubav može oplemeniti srca i zaustaviti nasilje i ratove.
Svi znamo priču o Kajinu i Abelu s prvih stranica Biblije. Kajin zbog ljubomore ubija mlađeg Abela.
Nešto najljepše u suvremenoj literaturi možemo pročitati u sabranim djelima Jorgea Luisa Borgesa, dijalog između Kajina i Abela. Dakle, Abel se i Kajin susreću s onu stranu… Kajin će Abelu:
- «Jesi li mi oprostio?»
- «A što to?»
- «Pa ubio sam te.»
- «Doista se ne sjećam.»
Samo je u Božjem svijetu moguće sanjati o takvom čovječanstvu.