Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa

pro 26 2020 Miriam

27. prosinca 2020.

Ulazna pjesma   
I pohitješe pastiri te pronađoše Mariju, Josipa i Novorođenče. (Lk 2, 16)

Zborna molitva
Bože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemo te postignemo vječnu radost u tvome domu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prikazujemo ti žrtvu pomirenja i usrdno te molimo: po zagovoru Djevice Bogorodice i svetog Josipa učvrsti naše obitelji u svojoj ljubavi i miru. Po Kristu.

Pričesna pjesma   
Bog se na zemlji pojavio i među ljudima se udomio. (Bar 3, 38)

Popričesna molitva 
Dobri Oče, ti nas hraniš nebeskim otajstvima. Daj da se trajno ugledamo u svetu Obitelj te se poslije nevolja ovoga života njoj pridružimo u vječnoj slavi. Po Kristu.

Prvo čitanje   Post 15, 1-6; 21, 1-3
Baštinik će biti tvoj potomak.

Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju: »Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!« Abram odgovori: »Gospodine moj, Gospodine, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva« – nastavi Abram – »jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.« Ali eto opet riječi Gospodnje: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.« Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo  i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomtvo.« Abram povjerova Gospodinu, i on mu to uračuna u pravednost. Gospodin se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bog označio. Abraham nadjene ime Izak ­svome sinu što mu ga Sara rodi. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam     Ps 105, 1-6.8-9

Pripjev: On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega saveza.

Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce 
onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!

Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On se uvijek sjeća svojega saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

Drugo čitanje     Heb 11, 8.11-12.17-19
Abrahamova, Sarina i Izakova vjera.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u ­baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskri­siti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja      Heb 1, 1-2
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima: konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.

Evanđelje    Lk 2,22.39-40  (kraća verzija) 
Dijete je raslo, puno mudrosti.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

fra Branko Radoš

Nedjelja svete obitelji

U božićnim i novogodišnjim čestitkama koje upućujemo ovih dana redovito jedni drugima zaželimo zdravlje, uspjeh, sreću, miran i sretan život. No, istovremeno to želimo i nama samima. Puno je naših ljudskih želja. Neke su realne, neke nerealne. Znamo da sve što poželimo ne možemo imati i ostvariti. No, ljudski je željeti. Želje su znak i naše vjere i pouzdanja, jer da nije toga, nerazumno bi bilo izreći bilo kakvu želju. A mi ih za Božiće, Uskrse, rođendane, imendane, vjenčanja i druge prigode izgovorimo na stotine.

Jedna od osnovnih želja svakoga čovjeka, bio on dijete ili odrastao, muškarac ili žena, izrekao je ili ne izrekao, je živjeti u sretnoj obitelji. Rijetki su koji ne sanjaju život u obiteljskoj idili. Ništa čudno, jer i Bog kaže: «Nije dobro da čovjek bude sam!» Stvoreni smo za život s drugima i za druge. Obiteljski i zajednički život usađen je u srce i dušu, u narav svakog čovjeka.

I druga živa bića dolaze na svijet na sličan način kao čovjek i određeno vrijeme žive skupa, ali oni ne tvore obitelj, nego samo privremenu zajednicu. Naime redovito ostaju skupa dok mladunčad ne odrastu i dok ne budu sami sposobni za preživljavanje. Po uspješnom braku i sretnoj obitelji ljudi se razlikuju i pokazuju svoju nadmoć nad drugim živim bićima.

Svako društvo kako god se ono zvalo sastavljeno je od obitelji. Kakve su obitelji, takva je i zajednica, takvo je i društvo. Gdje su zdrave i zadovoljne obitelji, društvo napreduje i razvija se. Ovo društvo u kojem mi živimo svako malo govori o krizama, poteškoćama, problemima, o nesporazumima. Stručnjaci svih profila o tome razgovaraju, pišu se analize i traže uzroci takvoga stanja. Statistike upozoravaju da je sve više agresivne djece i mladih, sve više supružnika koji se razilaze, sve više onih koji postaju u neku ruku «slučajevi». Međuljudski odnosi su sve gori, jer je manje povjerenja.

Da bi društvo doživjelo obnovu, onda naglašava da treba obnoviti škole i druge odgojne ustanove, poduzeća, sportska društva. Milijuni se ulažu kako bi se stvorilo ozračje mira i povjerenja, ali je uspjeha malo. A malo je zato što se preskače onaj najvažniji dio – obitelj. Dok god se ne obnovi obitelj, ništa neće biti obnovljeno. Dok god obitelj ne bude sveta, ništa nam neće biti sveto.

Što poduzeti? Od čega početi da nam obitelji budu svete i sretne? Na ovo pitanje jedan je filozof odgovorio: «Treba privezati svoja kola za neku zvijezdu!» Čudan i neobičan, ali zapravo jako mudar savjet. U svome životu čovjek neminovno treba potporu. Treba nekoga na koga se može osloniti i koga će imati za uzor. Crkva danas slavi svetkovinu svete obitelji: Isusa, Josipa i Marije. Govori nam o obitelji u kojoj je vladalo povjerenje. Nije Sveta obitelj sveta zato što se u njoj rodio Isus, nego što su u njoj međusobni odnosi njezinih članova biti sveti - na povjerenju i ljubavi izgrađeni.

U Starom zavjetu stoji zapisano kad se Holoferno, vojskovođa kralja Nabukodonozora spremao napasti Izraelce, onda je sazvao vijeće mudrih ljudi i pitao ih za savjet: «Recite mi kakav je to narod? U čemu je njegova snaga i moć? Ahiro jedan od mudraca je ustao, opisao izraelsku povijest, a onda kazao: Dok nisu pogriješili protiv svoga Boga pratilo ih je blagostanje, bili su silno jaki, nepobjedivi. Ali kad siđoše s njegova puta u mnogim ratovima pretrpješe užasna razaranja i mnogi završiše u različitim zarobljeništvima. Ali sada kako su se vratili svome Bogu uspeše se iz mnogih mjesta gdje su bili zatočeni i ponovo zauzeše Jeruzalem. Zato, gospodaru, pomno promotrimo je li taj narod u čemu zastranio. Ispitajmo jesu li u čemu ponovo protiv Boga sagriješili i ako jesu onda krenimo na njih i pokorit ćemo ih. Ali ako onaj narod ni u čemu nije protiv Boga zastranio, onda neka moj gospodar odustane od nauma!»

«Tko si ti, Ahiore, plaćeniče da ovako prorokuješ da odustanemo od borbe? U čemu je snaga Boga njihova i zar ima većeg od Nabukodonozora? Mi ćemo ih smrviti i zdrobiti, a i tebe s njima!» - gnjevan je uzviknuo. No, povijest zabilježi Holoferno je zajedno s vojskom propao, a Izrael i Ahior ostali.

Ovo je povijest izabranog izraelskog naroda, ali ovo je povijest svakog naroda. Samo ona obitelj koja svoja životna kola veže za Božju zvijezdu, neće propasti. Samo onaj pojedinac koji u Bogu traži oslonac i sigurnost, neće izumrijeti. Samo onaj narod koji svoju sadašnjost na Bogu temelji, imat će sigurnu budućnost.

Bogatstvo nam otvara mnoga vrata. Znanje nas čini priznatima. Popularnost nas čini važnima. Uspjeh na različitim razinama nam godi. No, samo nas ljubav čini sretnima i zadovoljnima. Kad smo uspješni onda nas mnogi pozdravljaju i slave. U mnoga mjesta smo kao gosti dobro došli, ali ne zaboravimo samo smo u obitelji «doma».

Da nitko na svijetu ne bi bio siroče i da nitko ne bi bio nesretan, valja obnoviti naše obitelji i obiteljske odnose. Valja nam se ponovo uhvatiti Kristove zvijezde – vratiti Boga, molitvu, svetu misu, povjerenje, razgovor i ljubav u naše obitelji. Bez toga neće ići. Možda nas i ova situacija s koronavirusom tomu uči. Stoga molimo: Neka se svetost božanske obitelji ovih dana prelije u sve naše obitelji. Amen.

 

 

Propovijedi