SVETKOVINA PRESVETOGA TIJELA I KRVI KRISTOVE

svibnja 30 2018 Miriam

31. svibnja

Ulazna pjesma
Narod svoj hrani pšenicom najboljom, siti ga medom iz pećine. (Ps 81, 17)

Zborna molitva
Gospodine Isuse Kriste, u divnom otajstvu ostavio si nam spomen svoje Muke. Daj da tako slavimo svete tajne tvoga tijela i krvi da vazda uživamo plod tvog otkupljenja. Koji živiš.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti jedan kruh od mnogo zrnja i vino iz mnogo grozdova. Molimo te, obdari svoju Crkvu jedinstvom i mirom što ih ovi darovi tajanstveno označuju. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu, govori Gospodin. (Iv 6, 57)

Popričesna molitva
Gospodine, pričest tvoga dragocjenog tijela i krvi predokus je buduće slave. Molimo te, privedi nas uživanju tvoga božanstva u vječnosti. Koji živiš i kra­ljuješ u vijeke vjekova.

Prvo čitanje   Izl 24, 3-8
Ovo je krv Saveza koji Gospodin s vama sklapa.

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: »Sve riječi što ih Go­spodin reče vršit ćemo.« Tada ­Mojsije popi­še sve riječi Gospodnje. A ujutro pod­rani te podigne žrtvenik na podnožju ­brda i dvanaest stećaka za dvanaest plemena Izraelo­vih. Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pomirnice. Mojsije ­uhvati krv; polovicu krvi ulije u posude, a ­polovicu izlije po žrtveniku. Prihvati zatim ­Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: »Sve što je Gospodin rekao izvršit ćemo i poslušat ćemo.« ­Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod ­govoreći: »Ovo je krv Saveza koji Gospodin sada s vama sklapa na temelju svih ovih riječi.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 116, 12-13.15.16b-18

Pripjev: Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje.

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

Drugo čitanje   Heb 9,11-15
Krv Kristova očistit će savjest našu.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist se pojavi kao veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja – i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u svetinju i nađe vječno otkupljenje. Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, ­daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! A radi ovoga je posrednik novoga saveza: da po smrti za otkupljenje prekršajâ iz starog saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja   Iv 6, 51
Ja sam kruh živi koji sam s neba sišao, govori Gospodin; tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.

Evanđelje   Mk 14,12-16.22-26
Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici ­Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ­ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.« Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.« Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Ivan Dugandžić

Tajna vjere

U najvažnijem trenutku euharistijskog slavlja svećenik svaki put izgovara istu riječ: Tajna vjere!, ističući tako da Euharistija nije puki obred već doista tajna, misterij koji okuplja Crkvu i od kojeg ona živi. Na euharistijskom slavlju kupljena zajednica svaki put čini tu tajnu prisutnom kroz svoje priznanje vjere: «Tvoju smrt, Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo!» To je Euharistija: slavlje zajednice Isusovih učenika, njemu na spomen, a u očekivanju vječnog slavlja za stolom Oca nebeskog. To je sadržaj današnje svetkovine: Crkva na svetkovinu Tijelova na posebno svečan način slavi ono što je Isus učinio na posljednjoj večeri s učenicima, ostavivši im spomen-čin svoje muke i uskrsnuća.

Zato se kriza vjere današnjeg vremena u mnogim dijelovima kršćanskog svijeta nigdje ne očituje u tolikoj mjeri kao upravo u sve praznijim crkvama na nedjeljnim misnim slavljima. Brojni kršćani, zahvaćeni potrošačkim duhom današnjeg vremena, doduše još uvijek se smatraju  članovima Crkve, ali nemaju osjećaja za «tajnu vjere», njih ne pokreće Isusova riječ: «Ovo činite meni na spomen!». Austrijski teolog W. Haunerland dobro je na to upozorio: «Kršćanska liturgija razlikuje se od sekularnih obreda time što ne priznaje 'konzumente' i što preobražajnu snagu ne očekuje od uspjela obreda, već od onog koga se tu slavi. Napokon, Crkva ne živi od svojih institucija i obreda, već od onih koji s vjerom i nadom, slaveći i moleći stoje pred Bogom.»

Upravo zato što je Euharistija «tajna vjere» ona je od početka bila i glavna kušnja kršćanske vjere, koja može imati za posljedicu ili stvarni otpad ili odlučno priznanje, slično onom Petrovu: «Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života» (Iv 6,66-70). Oslabljen osjećaj mnogih današnjih kršćana za nedjeljno slavljenje euharistije još više je ugrožen sve glasnijim zagovaranjem određenih interesnih skupina da se nedjelja pretvori u radni dan. U mnogim tradicionalno kršćanskim zemljama kršćani nisu više tako moćni da to spriječe, ali to im može biti dobar poticaj da obnove svoju osobnu vjeru u Isusovu nazočnost u euharistiji i da tu tajnu učine središtem svoga života.

Tajnu treba slaviti

Ako je Euharistija doista nazočnost utjelovljenog Sina Božjega u zajednici njegovih vjernika, onda to mora doći do izražaja u svakom euharistijskom slavlju. A to znači da se sudionici slavlja ne smiju ograničiti samo na uspješno odvijanje obreda, kako god to bilo važno, već moraju paziti na duhovnu dimenziju i mističnu dubinu slavlja. Bez toga ni najbolje izvedeni obredi, ni najuspjelija glazbena pratnja nisu u stanju sudionike povesti do stvarne «tajne vjere».

Zato nije nikad previše upozoravati na opasnosti koje vrebaju ako se slavlje pretvori u površnu teatralnost, ako svećenik svojevoljno mijenja liturgijske tekstove i ako svoju osobu ističe u prvi plan. I današnji čovjek ima još uvijek kakav takav osjećaj za misterij, za otajstvo koje nadilazi čovjeka i njegove mogućnosti shvaćanja. To otajstvo svećenik u euharistijskom slavlju mora svojim držanjem približiti sudionicima. Ne samo njegove riječi, već još više njegove geste, cijelo njegovo držanje odaju, je li on doista sudionik u slavljenju tajne ili je samo dobro uvježban izvođač praznog obreda. Ne kaže se uzalud da postoji «neverbalna komunikacija» između svećenika i vjernika koji sudjeluju u slavlju. Svećenik je dužan paziti na tu komunikaciju i vjernicima omogućiti takvo sudjelovanje u slavlju koje će doista biti misterij.

Euharistijsko slavlje uvijek je sveta razmjena između Boga i čovjeka, «sacrum commercium». Isusovom žrtvom nebo i zemlja su jednom zauvijek povezani, a Euharistija predstavlja most koji spaja nebo i zemlju do konačnog dovršenja spasenja i do slavlja za Očevim stolom u vječnosti. U svojoj euharistijskoj katehezi za vrijeme Svjetskog euharistijskog kongresa u Rimu kölnski kardinal Meissner naglašava: «Nakon Velikog četvrtka, kad se je Krist, Sin Božji, darovao svijetu u liku kruha, svijet ne može više postati posve bezbožan niti čovjek može biti od Boga ostavljen…Od svih sedam sakramenata Presveti oltarski sakrament je najdragocjeniji Božji dar svijetu, jer on sadrži začetnika samog života, Isusa Krista, u njegovu božanstvu i čovještvu.» Slaveći svetkovinu Tijelova, Crkva želi svojim vjernicima na poseban način skrenuti pozornost na ono što slave svaki dan i naglasiti da to ne smije postati «svagdašnjom stvari» u smislu mehaničkog i površnog odvijanja.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Krist Gospodin je po svome križu i smrti predao sebe za život svijeta. S pouzdanjem mu se utecimo da u ovome sakramentalnom zajedništvu obnovi u nama ljepotu božanskoga života koji je u nas pohranio. 

  1. Za Crkvu kojoj se daruješ u otajstvu euharistije: da se svakodnevno obnavlja tim darom te i sama bude kruh koji se lomi za život svijeta, molimo te.
     
  2. Za svećenike, služitelje svetih otajstava: okrijepi ih svetošću života i predanom ljubavlju za sve ljude te uvijek budu dostojni služitelji sakramenta ljubavi, molimo te.
     
  3. Za sve koji osjećaju duhovnu žeđ: pohodi ih svojom dobrotom i pomozi da se odazovu tvojoj riječi te u njoj pronađu put života i spasenja, molimo te.
     
  4. Za nas okupljene oko stola tvoje riječi i stola euharistije: daj da nas ovo blagovanje okrijepi za novo zajedništvo s tobom i s braćom ljudima, molimo te.
     
  5. Za sestre i braću koji u vjeri usnuše: iskaži im svoju dobrotu i otvori im vrata svoje vječnosti, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, u slavlju euharistije krijepiš nas svojom riječju i hraniš svojim tijelom i krvlju. Daj da blagovanje svetih otajstava obnavlja naše živote na hvalu tebi. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.