TIJELOVO

lip 20 2019 Miriam

Prvo čitanje: Post 14, 18-20
Iznese kruh i vino.

Čitanje Knjige Postanka
U ono vrijeme: Melkisedek, kralj šalemski, iznese kruh i vino. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. Blagoslovi Abrama govoreći: »Blagoslovljen Abram od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje! I blagoslovljen Bog Svevišnji koji ti u ruke preda neprijatelje!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 110, 1-4

Pripjev: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu!

Reče Gospodin Gospodinu mojemu: »Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane tvoje za podnožje tvojim nogama! Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.« Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: »Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu!«

Drugo čitanje: 1Kor 11,23-26
Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 9, 11b-17
Svi su jeli i nasitili se.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: »Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.« A on im reče: »Podajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: »Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.« I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Marinko Šakota

Na Tijelovo slavimo euharistiju i u procesiji nosimo Isusovo tijelo (Ovo je moje tijelo) našim ulicama. Zašto još jednom, nakon Velikog četvrtka, naglašavamo Isusovo tijelo u euharistiji?

Euharistijski kruh je Isusovo tijelo. To mi znamo, no, problem je što mi to zaboravimo i ne prepoznamo Isusa u kruhu. Svaki put kad slavimo euharistiju, toga se trebamo sjetiti (Ovo činite meni na spomen!). Zato nakon Velikog četvrtka ponovno slavimo svetkovinu Tijela Gospodinova.

No, slavimo Tijelovo ne samo zbog toga što je kruh Isusovo tijelo nego i zato što smo mi Kristovo tijelo. To nam Pavao govori: «Vi ste tijelo Kristovo!» Problem je što i to zaboravimo! Svaki put kad slavimo euharistiju, trebamo se toga sjetiti. Zato Augustin moli ovako: «Gospodine, ti si kruh života, daruješ mi sama sebe. U ovomu komadiću kruha primam ono što jesam: tijelo Kristovo, da bih postao ono što primam: tijelo Kristovo. Amen.»

Ali ne samo ja nego i drugi su tijelo Kristovo! Zato u svakom licu, u svakom čovjeku trebamo prepoznati Kristovo tijelo. Ja sam tijelo Kristovo, ali isto tako je i onaj tamo koga ja ne volim tijelo Kristovo.

Zašto procesija na Tijelovo kroz naša mjesta?

Kako bismo shvatili smisao euharistije, odnosno smisao slavljenja euharistije u crkvi. Naime, euharistija ne završava završetkom euharistije (Idite u miru) nego se nastavlja! Fra Slavko Barbarić je govorio: «Euharistija – to je Isusova misa za tebe. A nakon euharistije počinje tvoja misa za druge.»

Neki su se šalili - a nažalost radi se o stvarnosti - kad su rekli zašto su nekome s kim inače ne pričaju pružili ruku u crkvi za vrijeme pružanja mira: Sad ti pružam ruku zato što smo u crkvi, ali to vrijedi samo dok smo u crkvi! Procesija našim ulicama na Tijelovo kaže: Misa se nastavlja – u životu, u svakodnevici - nakon mise. Isus želi ostati u nama i onda kad iziđemo iz crkve. Njegova ljubav želi ostati u nama kad susretnemo susjede, kad kupujemo i prodajemo, kad susretnemo osobu s kojom ne pričamo... To je življenje Pavlovih riječi: Ništa nas neće «moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu...»

Isus je put! U procesiji smo s Isusom na putu. S Isusom na putu - to znači da ne idemo sami kroz život. Nekad želimo da u životu nemamo problema, kušnji, križeva, da udobno živimo... Tako nekad i molimo da Bog od nas otkloni prepreke, probleme. No, mi se jačamo iznutra u euharistiji kako bismo na put krenuli ojačani - s Isusom.

S Isusom smo u procesiji, na putu, što znači da smo kao ona dvojica učenika koji idu iz Jeruzalema u Emaus. Na putu pogled im se bistri, srce se otvara...

S Isusom smo na putu, tj. prema cilju - a to je život vječni...