TREĆA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU C

ožu 22 2019 Miriam

24. ožujka 2019.

Ulazna pjesma
Kad na vama pokažem svetost svoju, skupit ću vas iz svih zemalja. Poškropit ću vas vodom čistom i očistit ću vas od svih vaših nečistoća. I dat ću vam novo srce, govori Gospodin.   (Ez 36, 23-26)

Zborna molitva 
Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima: post, molitvu i djela ljubavi. Priznajemo da smo grešni. Savjest nas optužuje. Molimo te: iskazuj nam uvijek svoje milosrđe. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, po ovoj nam žrtvi oprosti grijehe i pomozi da i mi praštamo svojoj braći. Po Kristu.

Pričesna pjesma
I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce, gdje će položiti mlade svoje: a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj. (Ps 84, 4-5)

Popričesna molitva
Gospodine, već na zemlji nahranio si nas kruhom s neba i dao nam zalog onoga što još ne vidimo. Smjerno te molimo: što sada u otajstvu slavimo, nek se ostvari u punoj istini. Po Kristu.

Prvo čitanje    Izl 3, 1-8a.13-15

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. ­Go­neći tako stado po pustinji, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednoga grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

»Hajde da priđem, ­reče Mojsije, i promotrim taj veličanstveni prizor: zašto grm ne sagorijeva?« Kad Gospodin vidje gdje prilazi da razmotri, zovne ga iz grma: »Mojsije! Mojsije!« On se javi: Evo me!« A Go­spodin će mu: »Ne prilazi ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam, nastavi, Bog tvoga oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. A Gospodin nastavi: »Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke ­njegove  pa siđoh izbaviti ga iz šaka egipatskih i odvesti ga iz te zemlje u zemlju dobru i prostranu – zemlju kojom teče mlijeko i med: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.«

Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k Izrael­cima pa im kažem: ’Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ’Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« Bog reče Mojsiju: »Ja sam ­koji jesam!« I nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ’Ja jesam’ posla me k vama.« Još reče Bog Mojsiju: »Kaži Izraelcima ovako: ’Gospodin, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 103, 1-4.6-8.11

Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

Drugo čitanje   1Kor 10, 1-6.10-12

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne bih htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prije­đoše kroz more, i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz ­duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja    Mt 4, 17
Obratite se, govori Gospodin, približilo se kraljevstvo Božje!

Evanđelje    Lk 13, 1-9

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se ­srušila kula u Siloamu i ­ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa ­reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Marinko Šakota

Lukino evanđelje nam objavljuje sljedeće:

  1. Neki Židovi su smatrali da je nečija nesreća posljedica njihovih grijeha, da su grijesi uzrok njihove nesreće.
  2. Često se bavimo drugima, upiremo prstom u druge, pričamo o njima, znamo sve što se drugima dogodilo, što se u svijetu dogodilo...
  3. Isus pogled s drugih okreće pogled prema nama samima i želi da se obraćamo.
  4. Isus poziva na strpljivost kada drugi ne idu onim tempom koji smo mi predvidjeli.

Isus odgovara da neka nesreća ne mora biti posljedica nečijih grijeha.

Svaka nesreća (i ne samo nesreća!) treba biti poziv na obraćenje. Uz to, ne pričati o tome i ne tražiti uzroke nesreće u ljudima koje je nesreća pogodila, a pri tom ostati izvan «priče» i ne vidjeti sebe prozvanima. Treba vidjeti sebe i stalno biti na putu obraćenja. Ne obraćati, ne mijenati druge nego sebe. Trebamo sebi reći: Meni je potrebno obraćenje! Trebamo biti strpljivi s ljudima koji su pogriješili, koji su slabi.

U našoj ljudskoj naravi je da mijenjamo druge. Pri tom vrlo dobro znamo što u drugih treba mijenjati. Jako je mnogo nedostataka  u drugih za koje je naše oko izoštreno i koje smo uvijek spremni «popraviti» i «dovesti u red». Nevjerojatno je koliko bismo posla našli u popravku drugih.

U Sketskoj pustinji sagriješio jedan brat. Održavši vijećanje poslaše po opata Mojsija, ali on ne htjede doći. Na to mu svećenik posla nalog: «Dođi jer te narod očekuje.» Mojsije se diže i dođe. Uze rasparanu košaru, napuni je pijeskom i stavi na ramena. Braća mu dođoše u susret i upitaše ga: «Što je to, oče?» Tada im starac reče: «To su moji grijesi. Prosiplju se iza mene. Ja došao da sudim tuđe grijehe, a ne vidim svoje.»

U drugima lako prepoznamo «neprijatelje» koje treba uništiti, «razbojnike» koje treba razotkriti ili «utopljenike» koje treba spasiti, a sebe vidimo kao spasitelje svijeta.

“Što to radiš, za Boga miloga?”, rekoh majmunu kad sam vidio kako je iz vode izvadio ribu i stavio je na drvo. “Spasio sam je da se ne utopi”, glasio je odgovor.

Spremnost na mijenjanje drugih najbolje se osjeti u osoba koje su bliske, koje žive zajedno (kao muž i žena), koje rade na istom radnom mjestu ili se često susreću. Uzmimo da jedna osoba stalno nešto prigovara drugoj. Prigovaranje je znak da ona vidi samo njezine mane i da joj pokušava izvaditi «trun iz oka». Druga se pri tom brani i uzvraća joj istom mjerom stavljajući joj pred oči njezine pogrješke. Ako je jedna nečim povrijedila drugu, svako malo to joj «nabija na nos» i traži od nje da već jednom shvati da ju je povrijedila. Što tu učiniti? Kako promijeniti situaciju? U tom odnosu neće biti promjene ako jedna osoba bude uporno zahtijevala da druga učini prvi korak, da je zamoli za oproštenje, da se promijeni ili obrnuto. Tako svatko ostaje u svome «rovu» i ratu nema kraja.

Primjer mijenjanja sebe a ne drugih daje nam sv. Leopold Bogdan Mandić: «Kao osmogodišnji dječak, učinio sam jedan propust koji tada nisam smatrao osobito velikim, a niti danas ne mislim drugačije. Sestra mi je prigovorila, a potom me odvela župniku da me opomene i kazni. Priznao sam mu svoju krivnju, a on mi je – nakon što me oštro prekorio – rekao neka kleknem usred crkve. Silno sam se ražalostio i razmišljao: čemu tako oštro postupati s djetetom radi sitnoga propusta? Kada odrastem, želim postati svećenik, ispovjednik, i dušama grješnika iskazivati veliko milosrđe i dobrotu.»

Umjesto da mijenja druge (župnika i sestru), Leopold je odlučio promijeniti sebe i u budućnosti drukčije od njih postupati prema osobama koje griješe. Leopolda je zabolilo ponašanje drugih, ali on nije napravio kardinalnu pogrješku i zadržao ranu u sebi, jer bi u tom slučaju u budućnosti postupao isto kao i oni – naravno, nesvjesno – nego je bolno iskustvo pretvorio u životnu školu učeći na pogrješkama drugih i izvlačeći pouku za sebe.

Svima nama je potrebno obraćenje!

„Sve ljude koje pozivam na obraćenje mogu dovesti Bogu, samo lažljivce ne mogu“, reče rabi.

Jesam li ja lažljivac koji upire prstom u druge, a ne vidi da su u isto vrijeme tri uperena u njega? Možda i vidimo da smo na krivom putu, ali ne želimo promjenu jer bi nam teško pala?

Shvatimo istinu: Meni je potrebno obraćenje!

Sad je trenutak da započnemo!

I na koncu Isus nas poziva da budemo strpljivi. Strpljivi sa sobom, s drugima i s Bogom.

Neki je čovjek svoju malu njivu dobro pripremio, uzorao i zasijao. Čudio se što prvih nekoliko tjedana sjeme tako sporo niče. Kod svoga susjeda je vidio već jake zelene klasove. Iz dana u dan postajao je sve nestrpljiviji. Od brige nije mogao ni spavati. Napokon smisli bezumnu ideju. Otrča na svoju njivu i započe male, nježne vlati navlačiti prema gore. To bijaše, naravno, mučan posao, ali konačno je bio gotov. Susretne na putu susjeda i pohvali se da je pomogao svome žitu rasti. Znatiželjnici otrčaše na njivu. Vidješe sve uništeno i uvenulo. I još dugo su u tom selu ismijavali čovjeka koji nije znao čekati. Nije bio strpljiv.

Molitva vjernika

U jedno sabrani pred licem Gospodnjim, povjerimo njegovoj dobroti svoj život i s pouzdanjem mu se utecimo, zajedno govoreći:

Gospodine, usliši nas.

  1. Za Crkvu, zajednicu vjernika: da u svim svojim nastojanjima bude uvijek oslonjena na mudrost evanđelja, kako bi svi ljudi u njoj mogli prepoznati put spasenja, molimo Gospodina!
     
  2. Za papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: da u zajednicama koje su im povjerene budu mudri učitelji tvoje istine i neumorni promicatelji dobra za sav svijet, molimo Gospodina!
     
  3. Za djecu i mlade koji se u našoj župnoj zajednici pripravljaju za sakramente euharistije i potvrde: da budu otvoreni daru milosti, a njihove obitelji da im budu potpora na putu vjere, molimo Gospodina!
     
  4. Za braću i sestre koji nose teret bolesti, osamljenosti i siromaštva: da osjete ljepotu naše kršćanske ljubavi i blizine, molimo Gospodina!
     
  5. Za ovu zajednicu vjernika: da naša vjera bude plodna dobrim djelima i živim svjedočenjem evanđelja pred svim ljudima, molimo Gospodina!

Usliši, Oče nebeski, naše prošnje. Ukloni iz našega života sve što je grijehom ranjeno i svojom nas milošću obnovi da trajno rastemo u vjernosti tebi. Po Kristu Gospodinu našemu.

 

Propovijedi